POTREBNO JE DA SE ČINE USTUPCI, POLITIČKI PROTIVNIK NIJE DUŠMANIN: Gosti emisije Puls Srbije vikend o blokadama i studentskim zahtevima
Tri meseca nakon stravične tragedije u Novom Sadu, gde je usled pada nadstrešnice na železničkoj stanici život izgubilo 15 osoba, društvo i dalje traži odgovore. Iako su ostavke dvojice ministara i direktorke „Infrastruktura železnice Srbije“ podnete, a 13 osumnjičenih privedeno, deo studentske populacije i dalje protestuje. Njihovi zahtevi, često nejasno definisani u javnosti, izazivaju konfuziju i prebacivanje odgovornosti. Da li postoji politička volja za dijalog, i šta koči rešenje? Kako bi javnost bolje razumela situaciju, gosti specijalne emisije "Puls Srbije vikend" Peđa Marković, istoričar, Srđan Barac, Centar za društvenu stabilnost, Čedomir Antić, profesor Filozofskog fakulteta i Dragoslav Bokan, reditelj, osvrnuti na glavna pitanja koja studenti postavljaju i na prepreke koje stoje na putu dijalogu.
Da li je dijalog neophodan i koliko bi tu uticaja bilo prisutno sa obe strane, mišljenje Markovića je:
- U teoriji igara ima nekoliko vrsta, jedan pobednik nosi sve ili obe strane nešto dobiju. Potrebno je da se čine ustupci, ali politički protivnik nije dušmanin - rekao je on, te se Antić osvrnuo na suverenitet naše države i da li je pametno trenutno pominjati bilo kakvu vrstu kompromisa.
- Sve zavisi šta želite, ako želite partijsku državu, svaki kompromis je izlišan. Mi imamo snažne elemente imunizma u našem društvu, pod velikim smo pritiskom. Nama su razarali državu sa strane. O ovome smo imali ozbiljnu raspravu u parlamentu, ali da se ljudi poput Ristićevića zaustave da miniraju razgovor, da se prekine sa tim. Mi smo dekomponovali jedan pokret. Nesrećan sam što opoziciono delovanje ide preko plenuma i blokada što je neustavno.
O tome ko su kredibilni procenitelji načinje štete govorio je i Barac:
- Ako imamo određene stvari ili teme o kojima ne možemo da razgovaramo, one bi trebalo da ostanu po strani. Šalje se poruka da je nasilje dozvoljeni metod političke borbe, kao i slika anarhije i nestabilnog društva. Ideja u ovom trenutku nije da bude razgovor. Nema dovoljno prostora u javnoj sveri da se komunicira šta se sve to dešava. Slično je situaciji Izraelu koji se devet meseci bavio samo unutrašnjim problemima, te su napadnuti i ušli u spiralu haosa.
Kako je Bokan istakao, osnivanje Pokreta za narod i državu za nas znači:
- Pomenuo bih razloge za osnivanje pokreta. On mora da nosi drugačiji stil i drugačiju retoriku. Promenjena frekvencija i drugačiji ton, kao i dozvoljena kritika, a u to ubrajam i humor, to su stvari koje su autogolovi. Opušteni ton i način gde mi kažemo ajde da vidimo šta možemo da uradimo je ipak bolje od konkurencije.
Ko bi prema Markovićevom mišljenju trebalo da se nađe u pomenutom Pokretu:
- On ne sme da bude proširen SNS. Ukazao bih na probleme kriznog menadžmenta, naravno da je teško uspostaviti istinu. Ljudi misle da je lako rešiti tragediju u Novom Sadu. U Italiji su sedam godina razrešivali tragediju kada se srušio most u Đenovi. Potrebni su simbolički gestovi u ovakvoj krizi, oni pokazuju ozbiljnost namere da se stvari menjaju - rekao je on, na šta se Barac nadovezao:
- Imate podeljenu situaciju u društvu gde već tri meseca postoji sovjevrsni napad na SNS i one koji ga podržavaju. Ispada da njima nije stalo do toga da saznaju ko je doprineo do toga da nadstrešnica padne. Da li je to bio propust nečijeg nemara? Mnogima odgovara da se delimo. Kada tome dodamo da lideri opozicionih stranaka pozivaju na napad na predsednika Srbije Aleksanda Vučića, onda dobar deo njih biva isprovociran kada čuje da neko tog istog predsednika želi da "baci sa terase". Takođe, verujem da studenti žele da menjaju društvo, buntovni su. Ne mislim da im je namera da nekog povrede, u istom danu imali smo dve strašne ekstremne situacije. Po ovoj temi nema potrebe da se delimo. Ova nesreća je tema koju treba da sagledamo i vidmo kako ćemo izaći bez nje.
Sa druge strane, ko bi bio idealan posrednik u razgovoru između studenata i vlasti, Marković je rekao:
- Nismo imali sreće sa studentskim liderima, Đilas je počeo karijeru kao takav, pa vidite kako je to ispalo. Koje su tačno strane u tom dijalogu? Tu bi trebalo da se uključe mnogi, pa čak i crkva. Kod nas je ona jedna od velikih institucija, kod nje ne mora da stoji ključ, ali dijalog treba da se pokrene.
Antić je istakao kako da imamo demokratske strukture, do ovoga ne bi ni došlo:
- Ovde nisu samo domaći bogataši koji određuju šta je monopol, već i stranci. Zato nama treba psihologija Slovenaca ili Palestinaca. To su sve pitanja. Studenti na nekim fakultetima suspenduju parlament. Kako očekujete od njih bilo šta, reki su da nisu za demokratiju. Odlučili su da totalitarnim načinom vode borbu. Vodi se ozbiljna debata o tome da li možemo da se dogovorimo da imamo nulte izbore - rekao je on, na šta je Bokan dodao:
- Priča o studentima nije unapred pozitivna i ne izaziva osmeh na mom licu, već upozorenje, posebno kada nema vođe. Imamo nevidljivi plenum koji zvuči opasno i nesavladivo. Priča o demokratskim procedurama i izborima se toliko raširilia, a sve to je deo metodologije obojene revolucije. U prvoj fazi kada nemate vođu imate mnogo veće uspehe, ali u drugoj fazi, bez vođe pokret posustaje. U ovoj deceniji se pokazalo da je priča o suverenizmu utemeljena na ličnostima koje nadilaze demokratske trikove i iskušenja, te se bore za svoju državu sa jakim i jasnim nacionalnim ciljevima. Kako da razgovarate sa njima kada nemate vidljive nosioce, ko je taj sa kim vi možete da razgovarate? Reč nasilje ima dva lica, ono je naime moguće samo od strane vlasti ili ljudi koji se protive opoziciji vlasti, a sve ostalo nije nasilje, već neslaganje sa policijskim snagama, borba za pravdu, razumljivo ponašanje. Oni su unapred amnestirani od svake krivice.
Barac je istakao činjenicu da aktuelne blokade i protesti deluju organizovanije nego što bi to mogli da učine sami studenti, bez da neko stoji iza te ideje:
- Ideja da se odluke donose na plenumu je smišljena sa razlogom da ne bi imali strukturu. Vrlo je demokratski jasno koji su rezultati. kada imate plenum, to je više situacija gde se stvara prevaga u trenutku kada nešto treba da se odluči. Video sam sjajno i maestralno vođenje, sve to ipak neko treba da organizuje, to je skoro producentski. Tačno postoje ti momenti koji su ispoštovani. Nisam siguarn da je plenum pravi format, te ideje su vrlo opasne. Verujem da je veliki broj tih studenata izašao kako bi zapravo privukao pažnju. U tom kontekstu haosa, pitanje je kada će doći do incidenta i zato je vrlo važno da se komunicira - rekao je, te dodao:
- Ničija imovina ne sme da se narušava, ako su nekome razbili prozor od automobila i oštetili nečiju imovinu, moraju da odgovaraju. To je osnovni institucijalni nivo koji treba i država da garantuje. Bazična vrednost mora da bude jednakost, a tome se ne ide na ovaj način.
- Studente je 12. marta u zoru pozvao Zoran Đinđić da odu sa Terazija, a kada je počeo huk, on je rekao da ne može za tri dana da se nauči sve o politci. Meni je neobično da nema odluke o bilo čemu, dekan i dekanski kolegijum odlučuje o tome da li ćemo da podržimo. Ne može lošiji da pobedi loše, već samo bolji - kaže Antić.
Tokom emisije, gosti su se dotakli i tajnog plana stranih službi koji je napravljen za studente, analizirajući njegovu strukturu:
- Nije slučajo zašto je prva obojena revolucija modernog doba nastala u Beogradu. Njima uopšte nije bitan sadržaj, oni nemaju prioritete. On bi učinio da se ne spaja priča o nadstrešnici sa pričom o pregaženoj kuci, vi o prioritetima morate da imate u vidu i Kosovo i da odbijete Kurtijevu podršku. Oni takođe smatraju da ako neko pripada njima, on mora da prođe nekažnjen. Napadaju vlast što nije dovoljno brzo, surovo i efikasno kaznila one koji su kirivi za pad nadstrešnice. Gaje ideju da za njih zakon ne važi, a to znači da oni nude nešto što liči na ono protiv čega su.
Uoči izbora na Kosovu, politička scena postaje sve napetija, a pitanja identiteta i budućnosti ponovo su u fokusu. Da li će naša istorijska i kulturna kolevka ostati tamo, ili ćemo svedočiti daljoj institucionalnoj transformaciji prema Dardaniji? Ovaj trenutak nije samo politički, već i simboličan, testira snagu identiteta, sećanja i vizije za budućnost. Kako Kosovo danas izgleda pred ključnim odlukama, i šta to znači za srpski narod i region nova su pitanja na koja su se osvrnuli gosti Kurir televizije.
- U Hrvatskoj je Banija tako zamenjena Banovinom. Shvatio sam zašto Albanci nemaju monografiju predstvaljenu onako kako bi to trebalo, posotji detalj koji im to onemogućava. Saznao sam da ni jedna knjiga na albanskom jeziku na njihovoj teriotriji nije štampana pre 1941. godine. Ne postoji ni jedna jedina knjiga pre toga, što govori o osujećenoj, novokomponovanoj varijanti. Sa te strane, čitava priča je postavljena tako da u novom sistemu vrednosti više niko ne gleda na istinu - kaže Bokan, na šta Barac dodaje:
- Njihov završni cilj se sada odigrava, žele da ovladaju severnim prostorom Kosova i Metohije. Fizički, psihički i pravno napadaju naš narod.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs
UČINITE SVE ŠTO MOŽETE DA ZEMLJU VRATITE NA PUT USPEHA Vučić čestitao izbor svima u novoj Vladi: Oslobodite nas terora i nepravde (FOTO)