ČEDOMIR ANTIĆ, ISTORIČAR I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA: Odgovornost rektora i dekana za ovo što se dešava je potpuna i apsolutna
"Anarhističke i druge totalitarne grupe su na univerzitetima pripremane čitavu deceniju. Demokratiju, ali ni zakonitost, u vreme početka blokada nije više imao ko da brani."
Ovako ugledni istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, ali i jedan od lidera studentskog bunta 1996/97. godine Čedomir Antić za Kurirov intervju nedelje odgovara na pitanje kako je došlo do toga da plenumi preuzmu kontrolu nad većinom fakulteta u Srbiji, ali i odlučivanje o situaciji u državi.
Profesor Antić otkriva i zašto smatra da je akademska godina već izgubljena, kako vidi izlaz iz krize koja je zahvatila društvo, upoređuje studentske proteste tada i danas, ali i odgovara na spekulacije da li je zaista od oštrog kritičara vlasti "prešao na drugu stranu"...
Kao dugogodišnji profesor Beogradskog univerziteta, kako vidite dešavanja na većini srpskih fakulteta i generalno u prosveti tokom poslednja četiri meseca?
- Na svim državnim univerzitetima u Srbiji, sa izuzetkom univerziteta u Kosovskoj Mitrovici, zaustavljen je rad, prestala je svaka aktivnost. To je učinjeno s vrlo snažnim povodom: nakon nesreće u Novom Sadu u kojoj je poginulo šesnaestoro ljudi i jedne svađe režimskih aktivista sa studentima FDU. Ako je povod važan i upečatljiv, pa je još privukao tako masovan bunt, on je s druge strane pokazao i nekoliko slabosti onih koji učestvuju u blokaderskom pokretu. Pokret je svoju masovnost ostvario totalitarnom ideologijom i njenom praksom koje je prigrlio. Oni koji nisu želeli da učestvuju u svemu izbačeni su iz učionica i amfiteatara, blokadom upravljaju anonimni plenumi bez legitimnih predstavnika, kvoruma i uz praksu otkazivanja, to jest kanselovanja neistomišljenika. Zahvaljujući podršci velikog dela uprava fakulteta, ove aktivnosti bile su brze i uspešne. Dakle, Ustav i demokratske vrednosti - kakva je zakonita borba protiv korupcije i autoritarne vlasti - blokaderi navodno brane neustavnim sprovođenjem totalitarne ideologije i nezakonitim blokadama. Drugi nedostatak sadržan je u činjenici da su zahtevi i čitav pokret navodno apolitični.
U nastojanju da ostvare masovnost i jedinstvo, oni su javno odbacili svaku politiku i traže "Istinu" i "pravdu" u jednom vrlo složenom slučaju, sve u nadi da će opšta blokada države, kojoj teže, oboriti režim. Prezir prema demokratskom uređenju i strankama koje su predviđene srpskim ustavom pokazali su i time što su posle četiri meseca počeli da izvoze anarhistički model odlučivanja u naše opštine, mesne zajednice i razne državne ustanove. Motivi nisu dovoljni. Sve navedeno znak je slabosti i nedostatka.
Masovna pobuna u uglednijem i imućnijem delu prosvete, univerzitetima i gimnazijama, pokazuje duboke frustracije višeg srednjeg sloja stanovništva. Frustracije mogu biti dobro pogonsko gorivo promena, ali bez racionalnih i izvodljivih političkih ciljeva i efikasne i demokratske političke organizacije jedini uspeh svega ovoga mogla bi da ostane samo uspomena na grandiozne manifestacije nezadovoljstva i nemoći.
Šta čeka fakultete koji su u blokadi u Srbiji u narednom periodu? Da li je akademsku godinu i dalje moguće nadoknaditi i da li bi to bilo kvalitetno?
- Po zakonima koje smo decenijama predstavljali kao ideal, te visokim standardima za koje tvrdimo da smo ih usvojili, akademska godina je već propala. Posebno je to slučaj s medicinskim i tehničkim fakultetima. Međutim, kod nas je to pitanje nadoknade i kvaliteta odavno pitanje politike. Setimo se samo NATO bombardovanja, epidemije korone...
Kako je, po vašem mišljenju, došlo do toga da studentski plenumi preuzmu kontrolu nad fakultetima i u odlučivanju?
- Anarhističke i druge totalitarne grupe su na univerzitetima pripremane čitavu deceniju. Demokratiju, ali ni zakonitost, u vreme početka blokada nije više imao ko da brani. Naša kultura je kultura bruke i časti, povezana s društvenim mrežama, ona i od mladih i inače smelih ljudi čini kukavice, uplašene da će ih neko kanselovati, grditi na mrežama i tako "učiniti poznatim"...
Kolika je odgovornost rektora i dekana za sve što se trenutno dešava?
- Odgovornost rektora i dekana je potpuna i apsolutna.
Kako vi vidite izlaz iz krize i velike polarizacije koja je zahvatila ne samo univerzitet već i celo srpsko društvo?
- Bilo bi najbolje da iz ovog lošeg razdoblja, koje nam je donelo velike štete, izađemo tako što bi bio pokrenut talas demokratizacije. Režim je mogao da omogući izbor jedne ugledne "vlade narodnog sporazuma" i omogući poštene izbore - recimo, onakve kakvi su održani 2003. i 2007. godine. Posredovao bi odbor najuglednijih Srba. Bojim se da je prilika režimske slabosti propuštena. Ako ne dođe do nekog oružanog sukoba, blokaderski pokret će se sam urušiti, a vlast će nastaviti po starom, do sledeće krize.
Bili ste jedan od vođa studentskih protesta protiv Slobodana Miloševića 1997. godine. Možete li da napravite neku paralelu s današnjim protestima? Kako danas sa ove vremenske distance gledate na taj period?
- Sličnosti ima jako malo. Neobično je što blokaderi iz marketinških razloga žele da se predstave kao nastavljači tog studentskog pokreta. Mi smo to već imali: delu našeg naroda je Tito bio nastavljač Karađorđeve borbe. Mi smo bili demokratski pokret koji je imao političke ciljeve. Na to vreme gledam racionalno i s ponosom.
Kad smo već kod protesta devedesetih, današnji su, za razliku od tih, potpuno depersonalizovani i prisutni su pokušaji da se studenti u blokadi ograde do svakog upliva politike. Iz vašeg iskustva, da li je zaista moguće ili potrebno pobeći od politike u takvim situacijama?
O promeni strana: Moj stav prema Vučićevoj vlasti se nije promenio
Pored mnogobrojnih naučnih radova na temu srpske istorije, široj javnosti ste poslednjih godina bili poznati i kao neko ko oštro kritikuje vlast Aleksandra Vučića. Iz tog razloga su se pojedini iznenadili kad ste izjavili da ne podržavate studentske blokade. I pored vašeg obrazloženja tog stava, čini se da je dosta njih ostalo u uverenju da ste "promenili stranu". Šta mislite danas o politici Vučića i vladajuće stranke?
- Moj stav prema Vučićevoj vlasti se nije promenio. Ovo nije prvi put da neko medvedom tera lisicu. Dešavalo se već da čitava jedna srpska generacija stane uz vojnika "vražje divizije" austrougarske vojske. Ko ne nauči iz istorije, ona mu se ponovi. Kad je reč o promeni strana - moj život je moj dokaz. Zato prave organizatore svega ovoga toliko ljuti moje nepristajanje na njihovo zlodelo.
Kurir Poltika / Jelena Pronić

