"NA SVAKU KRAJIŠKU GLAVU DOŠAO JE JEDAN VOJNIK!" Bivši komandant specijalne brigade u Usijanju: To je bio najteži period u mom životu
Dok Hrvatska slavi, Srbi i dalje žale. Dok se sa bine ori 'Za dom spremni', izbegličke kolone ostaju bez spomenika i priznanja. Dok se u Sinju destine hiljada ljudi uzvikuju parole i nose simbole HOS-a – međunarodna zajednica je reagovala ali samo na pitanje Kurira. Više od 150.000 ljudi okuplja se na koncertu Marka Perkovića Thompsona, grad je oblepljen zastavama, pesma odjekuje, a na ulicama – crne majice sa simbolima HOS-a i pozdravima „Za dom spremni“.
Dok jedni pevaju Thompsonove pesme, iz pojedinih kafića čuju se stihovi koji veličaju ustaške zločince. Zašto se najveće etničko čišćenje u Evropi nakon Drugog svetskog rata i dalje slavi kao praznik? Ko je izbrisao kolone izbeglica iz međunarodne slike Oluje?
O ovoj temi govorili su gosti emisije "Usijanje" general Milorad Stupar, bivši komandant 72. specijalne brigade, Ljuban Karan, bivši potpukovnik KOS i Marko Lakić urednik digitalnog izdanja "Politike".
- Poziv za Krajinu nisam mogao odbiti i to je najteži deo mog života. Nikad mi nije bilo jasno kako takva vojska i takav narod dožive takav debakl. To nije bila agresija srpske vojske, to je bio građanski rat u okviru Hrvatske. Tri dana pre priznanja Hrvatske, nijedan vojnik JNA nije bio na teritoriji Hrvatske. Oni govore da su pobedili agresorsku vojsku – to nije tačno. Krajina je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija, izvršena je demilitarizacija samo Srba. Nasuprot tome, Hrvatska se naoružavala preko Bosne, dok su srpska oružja ostala u magacinima - kaže Stupar i dodaje:
- Kako je moguće da od 1945. godine predsednik Amerike traži da se uvede namesništvo u Hrvatskoj? Holbruk formira 1995. nezavisnu Republiku Hrvatsku – to je jedan sled neviđenih okolnosti. Nije hrvatska vojska pobedila, za to nije bilo nikakvih mogućnosti, ali je stvoren savez određenih zemalja. Na svaku glavu krajišku došao je jedan vojnik. Krajinu je napala sila od 250 hiljada vojnika. Angažovan je i HVO – to je izuzetno jaka snaga, ali ni to nije bilo dovoljno. Urađena je kompletna operacija na poluostrvu Brač, vodeći general Ričard Grafis je to napravio. Po dogovoru Tuđmana i Izetbegovića bilo je da divizija iz Srebrenice krene na prodor prema Tuzli, kako bi bila slaba. Padom Knina došlo je do toga da kad strah zavlada, dolazi panika, a u panici kreće narod.
Lakić kao glavnog istorijskog saveznika Hrvatske označava rimokatoličku crkvu zahvaljujući čijoj moći i zaštiti su ustaški zločini mogli da budu sprovedeni bez dovoljne osude međunarodnih institucija:
- Ja za sebe tvrdim da sam Dalmatinac, majka mi je odatle i postoji ovih dana i tuga i seta, ali i dosta besa. Sudbina nesrećnog naroda je predodređena padom Austrougarske – tada je narod izgubio svoju svrhu i smatrali su da su bezbedni u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Hrvatska katolička crkva je generator svega, jer su ustaše u njeno ime vršile zločine. Hrvati su 1941. godine pokazali svoje pravo lice. Moj otac i deda su govorili da će Hrvati opet isto uraditi, ali Srbi su bili naivni i verovali su u Jugoslaviju – kaže Lakić i dodaje:
- JNA je i poslužila za prvo naoružavanje hrvatske vojske. Budućnost Krajine je određena u Beogradu, jer nisu imali plan šta raditi sa tim ljudima u Krajini. Mislili su da, ako daju Krajinu, niko posle toga neće tražiti Kosovo. Beograd je ispao krajnje naivan i bez ideje. To je bila jedna dugotrajna posledica. Dosta tih mladih ljudi je otišlo, oni nemaju čime da se poklone. Kako ćemo mi nekom reći da se dogodio genocid? Mi godinama pričamo sami sa sobom – niko nas ne čuje.
Karan ističe da je prvenstveni cilj bio etničko čišćenje Srba, a kako kaže, najmanje milion je proterano:
- Ako ne uđemo u istorijska razmatranja i ako ne vidimo kako je stvorena Hrvatska vojska onda nećemo razumeti ništa. Pretvorili smo se u evidentičare zla i onoga što nas je snašlo. Malo istražujemo o tome ko je to zlo napravio. Neki kažu "ustaše", a ko su te ustaše? Ljudi ne znaju da je to jedan fašistički i teroristički pokret koji postoji preko 100 godina bez dana pauze. Imali su logor za terorističku obuku, a cilj im je bio rušenje Jugoslavije. Drugi cij je bio stvaranje Hrvatske, ali već tada je bio plan etničkog čišćenja Srba. Najmanje milion Srba je ubijeno, najmanje milion Srba je poterano od tog pokreta. Niko nije verovao da će se taj pokret sačuvati.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs
