RAZBIJALI STRANAČKE PROSTORIJE I MLATILI SE SA POLICIJOM: Ovako su nacistički jurišni odredi doveli Hitlera na vlast - Podseća li vas na trenutno stanje?
U periodu pre dolaska na vlast (1920–1933) SA (Sturmabteilung) i druge nacističke paravojne grupe redovno su napadale prostorije socijaldemokratske partije (SPD), komunista (KPD) i sindikata.
Bilo je brojnih slučajeva paljenja i demoliranja partijskih kancelarija SPD i KPD, naročito u Berlinu, Hamburgu, Ruru i Saksoniji.
Ovi napadi su imali dvostruku funkciju: zastrašivanje političkih protivnika i njihovih pristalica i uništavanje infrastrukture političke konkurencije.
Nakon što je Hitler postao kancelar u januaru 1933. godine paljevine i napadi su postali pravilo:
- 27. februar 1933. godine – Požar u Rajhstagu (iako je zvanično optužen komunista Marinus van der Lube, požar su podmetnuli pristalice nacista i iskorišćen je za masovno uništavanje komunističkih i socijaldemokratskih prostorija i hapšenje njihovih vođa).
- marta 1933. godine, po usmenom Hitlerovom nalogu – širom Nemačke zatvorene i opljačkane kancelarije SPD i KPD uz paljevine, uništavanje inventara i prebijanje pristalica tih stranaka koje si zatekli u prostorijama.
- Kuće istaknutih funkcionera opozicije napadane su, porodice zastrašivane, a imovina uništavana.
Pošto su SPD, KPD i sindikati zabranjeni, u 1934. godini, njihova imovina je konfiskovana, a prostorije ili predavane nacističkim organizacijama (NSDAP, Hitlerjugend) ili spaljene kao javni čin da se pokaže da opozicija „više ne postoji“.
Slična sudbina zadesila je i jevrejska udruženja i sinagoge, naročito tokom Kristalne noći (9–10. novembar 1938. godine) kada je spaljeno više od 250 sinagoga i na hiljade jevrejskih radnji što je bila eskalacija istog obrasca političkog i ideološkog nasilja što je ranije radjeno prema političkim protivnicima.
U Trećem Rajhu paljevine kancelarija, prostorija i kuća političkih protivnika bile su deo strateškog plana nacista, prvo kroz SA kao „uličnu vojsku“ tokom Vajmarske republike, a potom kroz državne organe posle 1933. godine. Ono što su „žuti prsluci“ činili u Francuskoj kao spontan vandalizam ili srpski blokaderi kao deo obojene revolucije u Srbiji, nacisti su u Nemačkoj radili planskim terorom s ciljem da unište svaku opoziciju i uplaše društvo.

