Slušaj vest

Dve smo škole mišljenja videli na delu.

Prva se u osporavanju držala Staljinovog recepta, koji je na sve kritike iz zapadnog sveta odgovarao kontrapitanjem: a šta ste vi radili Crncima? Tako smo imali priliku da čujemo kritičara koji kaže da o merama neće da govori dok se ne iskoreni korupcija, nađu odgovorni za nadstrešnicu i ne raspišu izbori.

Druga osporavateljska struja oglašavala se direktno, rekli bismo „seljački“: ništa to ne valja! Kako ne valja, zašto nije dobro, nisu objašnjavali takve sitnice – njihova logika je „Vučičevo je, nije dobro“.

Na isti način odbačen je predsednikov poziv na debatu o svim važnim pitanjima u društvu: iako su mu do juče zamerali što ne pristaje na dijalog sa njima (zanemarujući činjenicu da predsednik države ne može i ne treba da polemiše sa trećerazrednim političarima i razboratnim aktivistima), ponuđenu debatu su odbili jer je - nudi Vučić.

Naravno, niko zbog ovog nije iznenađen.

U trenutku kada se svet suočava sa ozbiljnim ekonomskim izazovima, a inflacija i rast cena pritiskaju domaćinstva širom Srbije, predsednik Aleksandar Vučić predstavio je paket mera koji ima za cilj da zaštiti ekonomski položaj građana i predstavljaju izraz odgovornosti države prema svojim građanima.

One koji su zbog toga na predsednika Srbije sručili lavinu zemlje i kamenja, građani ne zanimaju.

Uzmimo za primer samo jedan od komentara novih mera: „Ko uopšte uzima potrošački kredit za ogrevno drvo?“

Za grejanje na drva stana od 60 kvadrata tokom prošle zime bilo je potrebno oko 90.000 dinara. Ali, nije grejanje jedini trošak… Po pravilu, drvo se sprema u isto vreme kad se kupuju školske knjige, da dalje i ne nabrajamo. Mere koje je predložio predsednik Srbije predstavljaju istinsku i veliku pomoć građanima. Isto važi i za najavljen popust na račun za struju…

Ali, šta o tome znaju naduveni opozicionari i Šolakovi analitičari sa ugovorima koje plaćaju međunarodne organizacije, blokaderi koji malo-malo pa putuju na egzotične destinacije, a u Briselu su kao kod kuće?

Na isti način dočekana je bila prošlogodišnja akcija „Najbolja cena“, kad nisu uspevali da sakriju gađenje nad građanima koji kupuju parizer.

I tada, i sada, demonstrirali su pokazali apsolutnu odvojenost od naroda čije interese navodno štite, i čiju podršku očekuju na izborima. Huškani od neprijatelja Srbije u svetu, učaureni u svojim iluzijama i samozavarivanjima, opsednuti jednom jedinom ambicijom - da se dočepaju vlasti, oni ne shvataju da im narod ne veruje. Da glasači osećaju prezir te samozvane elite, a da u Aleksandru Vučiću prepoznaju političara i državnika koji razume potrebe malog čoveka i nikada ne zaboravlja njihove interese.

Imala je Srbija već jednu ministarku koja je građanima poručila da prodaju stanove da bi platili račune za struju, danas je na ulici podržava blokadere. Takvi su i ovi što bi da i oni postanu ministri. Oni ne moraju da kupuju na kredit, njihova mlađa deca ne nasleđuju odeću od starije, ne znaju pošto je hleb ni kad je najpovoljnije kupovati papriku za ajvar… I većina njih češće je na aerodromskom gejtu za Brisel ili Strazbur, nego na naplatnoj rampi u Vrčinu.

Oni Srbiju ne poznaju, ali Srbija prepoznaje njih. I zato ih neće na vlasti.

Oni misle da im neko na izborima krade glasove. Ne, gospodo, nego u Srbiji oni koji žive od svog rada biraju Vučića.

Kurir.rs