ŠOLAKOV ŠEF OBEZBEĐENJA JE OPERATIVAC OD POVERENJA MIRE MARKOVIĆ! Julovac iz DB-a jedan je od glavnih ljudi osnivača Junajted grupe za prljave poslove
Struktura Junajted grupe, koju je decenijama stvarao osnivač ove kompanije Dragan Šolak, sastavljena je tako da što lakše progura Šolakov modus operandi. Njegov biznis je morao da se nesmetano razvija i on lično enormno obogati, a to je podrazumevalo da se poslovno carstvo osloni na nefer poslovanje, kršenje zakona, potplaćivanje ljudi unutar konkurentskih firmi i regulatornih tela, prisluškivanje konkurenata ali i sopstvenih saradnika...
Šolaku su za sve to bili potrebni tačno određeni profili ljudi i njihove veštine. Mreža Šolakovog biznisa krcata je sukobima interesa, trgovinama uticajem, negovanjem nepotizma i svim drugim oblicima štetnog upliva u poslovanje. Mnogi njegovi ljudi smišljeno su ostali neeksponirani, ali je njihova uloga u obezbeđivanju Šolakovog biznisa i uticaj na njegovu ekspanziju - nemerljiva.
Lojalista Miloševićevog režima
Jedan od takvih ljudi je Miloš Bujaković, šef Šolakovog obezbeđenja i bivši visokopozicionirani službenik Resora državne bezbednosti (RDB) u doba Slobodana Miloševića. Na prvi pogled je neverovatno da je Šolak, s imidžom prozapadnog biznismena koji se javnosti predstavlja kao veliki protivnik Miloševićevog režima, izabrao Bujakovića koji je bio u jezgru represivnog državnog aparata tokom devedesetih, a sumnja se da je do danas zadržao veze u bezbednosnim krugovima. Međutim, kao i u svemu što radi, motive za Šolakove kadrovske poteze treba tražiti pre svega u ličnim, odnosno finansijskim interesima. Jer, filozofija Dragana Šolaka je jasna - svako se na pravi način može iskoristiti za učvršćivanje i rast biznisa, pa je tako i Bujaković, kako otkrivaju izvori Kurira, bio i ostao i te kako koristan, te zaslužio da bude u njegovom unutrašnjem krugu.
- Bujaković je bio tvrdokorni lojalista Miloševićevog režima. Bio je član Jula, ali i bezbednjak koji je bio povezan s ličnim obezbeđenjem Mire Marković. Imao je reputaciju da je jedan od ljudi drugarice Mire. On je i posle promena 2000. godine držao veze u bezbednosnim krugovima iako je formalno izašao iz aparata. Za njega se priča da je jedan od glavnih operativaca Dragana Šolaka, u smislu da mu završava te neke nezgodne, da ne kažem prljave poslove, posebno se u tome istakao nakon 2010. godine. Kažu da je bio zadužen za naplatu dugova u Šolakovo ime uz ucene i pretnje - priča izvor Kurira iz bezbednosnih krugova.
Ozvučio i svoje zaposlene
Prema našim saznanjima, Šolak je upravo Bujakoviću dao delikatan zadatak da ozvuči prostorije u centrali Junajted grupe u Beogradu, kako bi Šolak u svakom trenutku mogao da sluša šta pričaju njegovi poslovni partneri, saradnici i zaposleni. Metodi koje je Miloš Bujaković primenjivao da zadovolji Šolakove poslovne ambicije i ciljeve ukazuje na to da je on bio instrumentalna, ali senovitu figura koja stoji iza uspona Junajted grupe. Takođe, prisustvo takvog profila ljudi unutar Šolakovog najbližeg kruga ljudi potvrda je poznatog obrasca da postjugoslovenski tajkun angažuje državne operativce da odrade posao u turbulentnom poslovnom okruženju. S obzirom na sva dostupna saznanja i informacije o Bujakoviću u Junajted grupi, uloga bivšeg operativca državne bezbednosti delovala je kao moćni posrednik iza scene, koji svoje znanje i iskustvo iz državne bezbednosti pretvara u poslovni uticaj, što je Šolaku bilo vredno, ali je u sukobu sa uglađenim imidžom njegove Junajted grupe.
Karijerni razvoj Bujakovića dobro ilustruje "prepakivanja" režimskih ljudi tokom tranzicije i promene vlasti. Bujaković je bio član Jula Mire Marković, režimske partije koja je tokom devedesetih obezbeđivala sigurno napredovanje ili nesmetano bogaćenje, ili i jedno i drugo. Kao lojalan čovek mračnog režima Slobodana Miloševića, Bujaković je imao ključne uloge u sektoru bezbednosti. Širi kontekst Miloševićevog proruskog miljea i postjugoslovenskih mreža, odnosno okolnost da su bivši službenici bezbednosnih službi i partijski funkcioneri, često sa vezama koje sežu do aktera bliskih Kremlju, našli uloge u privatnom sektoru, može dovesti i do različitih implikacija vezanih za poslovanje Šolaka i Junajted grupe dok je on vukao konce. Podsetimo, Kurir je u opsežnom istraživanju Junajted grupe pisao i o ruskim vezama koje je Šolak koristio za širenje svog biznisa, što je prilično problematično u kontekstu prozapadnog narativa na kojem počivaju mediji iz ove grupacije, a pogotovo imajući u vidu američku sponu, a to je da je N1 afilijacija CNN-a. (Više o tome objavićemo u novom tekstu).
Čin potpukovnika u službi
Krajem 1990-tih, dok je Radomir Marković bio na čelu RDB-a, Bujaković je postavljen za zamenika načelnika Odeljenja za zaštitu republičkih funkcionera. U tom sektoru glavni je bio Aleksandar Aca Đorđević koji je direktno bio zadužen za bezbednost Mire Marković. Kao njegov zamenik, Bujaković je bio blisko uključen u lično obezbeđenje najviših figura režima. On je u službi imao čin potpukovnika do 2001. godine. Posle pada Miloševića, u oktobru 2000. godine, nova demokratska vlast sprovela je čistke u bezbednosnim strukturama. Prema saznanjima Kurira, Bujakovićev radni odnos je prekinut u julu 2001. navodno zbog odsustva s posla duže od pet dana, pri čemu je automatski izgubio čin, što je bio čest obrazac u odstranjivanju kadrova lojalnih bivšem režimu.
Bujaković je tužio državu i vodio sudski proces više od decenije, ali je izgubio sve žalbe do Vrhovnog suda Srbije. Ipak, 2016. godine Ustavni sud je presudio da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku (proces je trajao 13 godina), i dodelio mu odštetu od oko 1.200 evra, ali nije poništio otkaz niti vratio čin. Time je njegova karijera u državnoj bezbednosti i formalno završena, a on se u potpunosti prebacio na privatni sektor i bezbednosno-konsultantski rad.
Vlasnik više firmi
Kako dokumenti do kojih smo došli otkrivaju, Bujaković je vlasnik i direktor privatne firme za bezbednost i konsalting, koja posluje pod nazivom "Gonestra BG 007". Firma je osnovana 2019. godine u Beogradu i bavi se, prema registraciji delatnosti, iznajmljivanjem i lizingom automobila i lakih motornih vozila. Pored toga, Bujaković je iste godine osnovao i firmu "Gonestra Gold d.o.o." koja je registrovana za građevinske usluge. Ovo preduzeće ušlo je ove godine u proces likvidacije. Bujaković je takođe registrovan i kao preduzetnik pod nazivom "Miloš Bujaković PR Agencija za pružanje konsalting usluga Gonestra Line, Beograd-Vračar". Ova agencija, osnovana 2013, i dalje je aktivna i registrovana je za delatnost konsalting usluga u oblasti poslovanja i upravljanja.
Brat u MUP-u bio u centru afere
S obzirom na ulogu Bujakovića u Šolakovom biznisu, zanimljivi su i drugi članovi porodice. Pre svega njegov brat Goran Bujaković, koji je gradio karijeru u MUP-u i dostigao značajnu poziciju, ali s pregršt kontroverzi. Početkom 2010-tih Goran Bujaković je bio šef Uprave za strance, jedinice MUP-a koja nadgleda imigraciju i vizne procedure. Kao visokorangirani policijski službenik bio je odgovoran za sprovođenje imigracionih zakona. Izveštaji iz 2013. prikazuju Gorana Bujakovića kao primer ukorenjene korupcije u policiji. Njegovo ime tada se provlačilo kroz medije zbog velike afere povodom istrage da je pod njegovim nadzorom funkcionisala takozvana imigraciona mafija koja je od stranaca, uglavnom Kineza, iznuđivala značajne sume za srpske vize.
Tada su mediji pisali da je otkriveno da su "policajci u Upravi za strance, pod Bujakovićevim nadzorom, dva puta odbijali zahtev stranca za vizu, a zatim bi se pojavio 'spasitelj' koji bi to rešio za novac". Od kineskih biznismena i imigranta traženo je da plate od 5.000 do 6.500 evra po vizi, što je bio mito koji je istraživao i MUP. Interna istraga MUP-a i izjava beogradskog policijskog načelnika Stevana Bjelića potvrdile su da je Goran Bujaković bio umešan u iznudu azilanata i stranaca, praktično vođenje viznog kartela unutar svog odeljenja. Uprkos ovome, Goran je neko vreme ostao na funkciji, što sugeriše na protekciju ili političko pokrivanje. Mediji su ga prozvali "tajkunom u MUP-u", jer je otkrivena njegova lična imovina. On je kupio Mercedes-Benz ML 350 CDI (tada vredan 70.000 evra) i luksuzni stan od 55 kvadratnih metara u Beogradu (tada vredan 110.000 evra, što se nikako nije moglo opravdati njegovom platom u MUP-u.
Zapošljavanje porodice Bujaković
Iako Goran Bujaković ne radi u Junajted grupi, njegova reputacija, kontakti i ugled mogli su uticati na zapošljavanje njegove rodbine, a najmanje je još dvoje Bujakovića, osim brata Miloša, zaposleno u ovoj kompaniji. Reč je o Nemanji i Jovani Bujaković, čije rodbinske veze sa Goranom i Milošem (otac i stric) ulazi u sivu zonu poslovne politike Junajted grupe i postavlja pitanja o nepotizmu i meritokratiji.
Prema našim saznanjima, Jovana Bujaković pridružila se Junajted grupi u Beogradu kao grafički dizajner u decembru 2022. U vreme zapošljavanja još je studirala na Metropolitan univerzitetu u Beogradu. Iako je bila student ili nedavni diplomac sa ograničenim iskustvom, dobila je kreativnu poziciju u jednom od najvećih medijskih konglomerata u regionu. Nemanja Bujaković takođe je zaposlen u kompaniji i, kao i Jovana, ne poseduje posebne kvalifikacije ili veštine koje bi opravdale ovo zaposlenje, pa se sumnja da je oportunizam zasnovan na porodičnim vezama bio presudan.
Takva praksa nespojiva je sa okvirima koje je Junajted grupa, barem na papiru i u javnosti, postavila kao svoje etičke standarde. Kompanija zvanično ima politiku sukoba interesa koja izričito obeshrabruje nepotizam i zahteva transparentnost u svim situacijama kada se lične veze preklapaju s korporativnim interesima.

