Slušaj vest

Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije sa dubokom zabrinutošću konstatuje da saopštenje Privremenih institucija u Prištini, objavljeno na platformi X, predstavlja još jedan u nizu pokušaja gospođe Vljose Osmani da preusmeri pažnju međunarodne javnosti sa sistematskog progona Srba na Kosovu i Metohiji, krvoprolića i etničkog čišćenja koje traje decenijama, na navodne „pozive na rat“ od strane predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, navode iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije i dodaju:

Ovakav pristup nije ništa drugo do očigledan pokušaj da se prikrije neuspeh politike režima u Prištini na međunarodnoj sceni, gde sve više država i institucija preispituje jednostrane mere, uključujući zabranu upotrebe srpskog jezika u okviru očiglednog aparthejda, napade na srpske opštine i kršenje odredaba Briselskog sporazuma.

Umesto da se suoči sa sopstvenom retorikom koja podstiče tenzije i poziva na „odbranu po svaku cenu“, gospođa Osmani upućuje neosnovane optužbe prema drugima, čime se podrivaju napori za izgradnju stabilnosti i pomirenja u regionu.

Za razliku od njenih, izjave predsednika Vučića jasno upozoravaju na provokacije iz Prištine i pozivaju na dijalog, ističući da takve optužbe više nemaju kredibilitet u međunarodnoj zajednici.

Sa druge strane, gospođa Osmani koristi militantni jezik, upoređujući predsednika Vučića sa prošlim figurama i govoreći o „odbrani mira po svaku cenu“, što predstavlja eufemizam za potencijalnu eskalaciju.

Ovakav pristup je klasičan primer ratnohuškačke retorike: umesto omogućavanja normalnog života za srpski živalj, on se marginalizuje, što dovodi do sve većeg pritiska iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država zbog neuspeha u normalizaciji odnosa.

Poseban fokus mora biti na stvarnom krvoproliću i progonu Srba, koji se očigledno želi sakriti od strane Privremenih institucija u Prištini. Počevši od slučaja „Žute kuće“ u Albaniji, gde su tokom i nakon sukoba 1999. godine kidnapovani Srbi i drugi ne-Albanci, uz ozbiljne optužbe za trgovinu organima.

Izveštaj Saveta Evrope iz 2011. godine, koji je vodio Dik Marti, ukazuje na konkretne dokaze o otmicama i nehumanom tretmanu, gde su žrtve, uključujući civile, prevožene u Albaniju, a organi navodno vađeni za crno tržište.

Broj žrtava u ovim otmicama procenjuje se na stotine, sa izveštajima o oko 300 kidnapovanih posle rata, uključujući osobe sa prostora Kosova i Metohije, Albanije i okruženja. Ovo je samo deo šireg etničkog čišćenja koje je usledilo.

Nakon sukoba 1999. godine, oko 234.000 Srba je raseljeno sa Kosova i Metohije u drugi deo Srbije i Crnu Goru, prema izveštaju U.S. Committee for Refugees iz 2003. godine, što predstavlja masovni egzodus usled nasilja, paljenja domova i pretnji. Ovo nije samo statistika, to su hiljade porodica koje su izgubile domove, živote i budućnost zbog sistematskog progona.

Do danas, povratak je minimalan, sa manje od 2% raseljenih koji su se vratili, usled kontinuiranih napada i diskriminacije.

Gospođa Osmani očigledno želi da prikrije ovaj neuspeh svoje politike, gde umesto pomirenja, svedočimo nastavku progona: od napada na srpske crkve, preko hapšenja lidera Srpske liste, do ekonomskog pritiska koji primorava Srbe da napuste Kosovo i Metohiju.

Međunarodna zajednica sve jasnije prepoznaje ovu propagandu. Ovo saopštenje nije doprinos odbrani mira, već pokušaj da se izazove nova kriza i skrene pažnja sa stvarnih žrtava: srpskog naroda koji je pretrpeo i trpi svakodnevno nasilje i dalje živi u strahu.

Republika Srbija ostaje čvrsto posvećena dijalogu i poštovanju međunarodnog prava, ali neće dozvoliti da se istorija ponovi. Pozivamo međunarodne aktere da podrže pravedno rešenje zasnovano na Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija i principima pomirenja.