NAJNOVIJI PRIMER BEZOBZIRNE BLOKADERSKE PROPAGANDE Otvoren sajt sa "svedočenjima" o brutalnosti policije: Još jedno očajničko pumpanje izduvanog balona protesta
U godini koja je za nama u politički život uvedena je jedna apsolutna novina – anonimnost.
Bezimeni i bezlični studentski plenumi donosili su odluke o obustavi nastave na fakultetima, neformalne grupe kako što su „Akademski plenum“, „Kultura u blokadi“ i desetine drugih iznosile su stavove i postavljale zahteve, a administratori naloga na mreži Iks, nazvanih po pojedinim fakultetima, oglašavali su se u ime svih studenata, a da njihova reprezentativnost nikada nije verifikovana...
Letos su se na isti način, anonimno, odjednom javili i „zborovi građana“ pretendujući da zamene legalno izabrane organe lokalnih vlasti.
Pojedinci koji su se u ime ovih grupa oglašavali skrivanje svojih imena pravdali su željom „da se ne ističu“, odsustvom potrebe za ličnom promocijom, kolektivnim duhom i kako još sve ne... Ali su pravi razlozi bili drugačiji. Na prvom mestu to je namera da se sakrije tačan broj članova plenuma, zbora, grupe... U čije se ime istupa, što bi bilo evidentno kad bi postojao spisak sa imenima i prezimenima i rednim brojevima uz njih. Na drugom je želja da se izbegne lična odgovornost za posledice akcija koje su kolektivno zagovarane.
Koliko je blokaderska politika uslovljena anonimnošću njenih aktera, možda najbolje pokazuju teškoće koje prate porađanje takozvane studentske izborne liste – koja po prirodi stvari mora da sadrži konkretna imena.
Ali, dok do liste ne dođe, blokaderi su rešeni da anonimnost iskoriste na najbolji mogući način.
Tako je juče, u utorak, pušten u rad sajt na kojem su objavljena navodna svedočenja studenata, građana i profesora o „policijskoj represiji na teritoriji Univerziteta u Novom Sadu u noći između 5. i 6. septembra ove godine“, a koja su prikupljena onlajn anketom.
„Svedočenja“ ima relativno mnogo, dosta njih sadrži dramatične i brutalne opise, i sajt je svakako ostvario cilj koji su sebi postavili njegovi kreatori – policija u Novom Sadu predstavljena je kao bestijalna sila i kao produžena ruka vlasti u Srbiji i njenog predsednika Aleksandra Vučića.
Tu, međutim, postoji jedan problem: „svedočenja“ su anonimna (otuda znaci navoda), a učesnici ankete nisu morali da o sebi ostave bilo kakve podatke, odnosno mogli su da pišu šta im padne na pamet. Zapravo, nikakvih „učesnika ankete“ nije moralo da bude – ovako kako je ceo projekt „dokazivanja brutalnosti policije“ bio zamišljen – dovoljno je da jedna osoba, dve, pet, deset… blokadera odglumi stotinak „žrtava represije“.
Da li je ova tvrdnja zlonamerna i da li je iz domena paranoje?
Nažalost, nije!
Svih ovih meseci koliko traju blokade u Srbiji, a pogotovo od leta, svedoci smo bezobzirnih blokaderskih laži i njihove agresivne propagande na društvenim mrežama i u Šolakovim medijima, koji i sada naširoko prenose „svedočanstva o policijskoj torturi“ iz „ankete“. Setimo se laži o zvučnom topu, pa „specijalno otrovnom gasu“, zatim opasne laži o dečaku iz Valjeva koji je preminuo od posledica policijskog batinanja, pa one o studentkinji Poljoprivrednog fakulteta koju je policija vezivala za radijator, što je sama devojka demantovala, i bezbroj sitnijih obmana o „mirnim protestima građana“ kad su njihove tvorce demantovali snimci...
Šta je njima da objave „svedočanstva“ deset „studenata, građana i profesora“ koje je policija iz čistog mira udarila pendrekom jednom do deset puta?
Molimo da se ne zaključuje da mi tvrdimo da toga nije bilo – mi samo kažemo da ovo što nam serviraju tvorci sajta reklamiranog na Novoj i N1 nikako nije dokaz.
Što ne znači da su tvorci džabe krečili: uoči 1. novembra, još jednog blokaderskog dana D, očajnički se pumpa odavno izduvan balon protesta, pa će i ova priča o policiji i državi koju oni predstavljaju kao neprijatelje „studenata, građana i profesora“ dobro doći.
Cilj je da se legalno izabranu vlast u Srbiji smeni pre nego što na red dođu imena. Ona sa studentske liste i ostala.

