DOK FRANCUSKA SUDI ZA UVREDE PRVE DAME, U SRBIJI JE DOZVOLJENO SVE: Kako su "slobodni" Šolakovi mediji pretvorili Vučića u legitimnu metu
U ostalim zemljama građani su uvereni da se svaki od njih razume u fudbal, a u Srbiji vlada ubeđenje da je svako stručnjak za pravo.
Glumice, vizuelni umetnici i pisci, Šolakovi novinari… bez zazora komentarišu postupke i presude, a eno ga i onaj Štimac, svako malo razvali usta: „Nije po zakonu!“
I to s ubeđenjem da su u pravu!
Jesu li možda svi oni završili pravni fakultet, ili su se u ovu materiju uputili na neki drugi način? Jok, brate, oni paragrafe tumače po osećaju – kad osete posledice primene zakona, oni tad „znaju“ da su osuđeni na pravdi boga! I da je to zato što je „Aleksandar Vučić zarobio srpsko pravosuđe“!
A kako zaista stoje stvari?
Letos smo videli kako u zemljama Evropske unije izgleda primena zakona protiv nasilnih demonstranata koji blokiraju saobraćaj u Nemačkoj, Francuskoj, Holandiji… Ono što smo mi gledali kod nas je lutkarsko pozorište.
A juče je stigla druga lekcija: „Sud u Parizu je osudio 10 ljudi zbog sajber uznemiravanja prve dame Francuske Brižit Makron. Krivični sud je ukazao na posebno ponižavajuće, uvredljive i zlonamerne komentare koji se odnose na lažne tvrdnje o Brižit Makron.“
Tvrdili su da je prva dama Francuske bila muškarac.
Godinama se na društvenim mrežama razvlače predsednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova porodica. Nećemo nabrajati te zaista uvredljive i zlonamerne komentare i lažne tvrdnje, podsetićemo samo da je aktuelna kampanja koja ga optužuje da je organizovao „Sarajevo safari“, odnosno da je dovodio strance da u ratu u BiH pucaju na civile. Oni koji – bez ičega što bi moglo da liči na dokaz! - to tvrde dobijaju i neograničeno vreme na Šolakovim televizijama i prostor na njihovim portalima…
I nikome za takvu tvrdnju nije suđeno, a svaka najava mogućnosti da se za te uvredljive i zlonamerne komentare i lažne tvrdnje odgovara, kao što je to slučaj sa onima koji su vređali Makronovu ženu, dočekuje se piskom i vriskom zbog „gušenja slobode javne reči“.
Ma nemoj! Ili u Francuskoj nema slobode govora?
Koliko bi dana pre izvođenja pred sudiju tvitovali srpski influenseri met dejmoni i one koze, i koliko bi dugo ostao neotkriven identitet hrabriša koji zaptičeni anonimnošću bljuju gnoj i smrad na svoje tastature?
Na srpsku opoziciju, Đilasa, Milivojevića, Ćutu i onog jedinog generala koji nije postao pametniji ni posle rata, Ponoša, nećemo trošiti reči. Njima je verovatno psihijatar dao napismeno da mogu da vređaju Vučića kako ne bi pukli od frustracija...
Zanimljivo je da se niko od onih izaslanika iz Brisela i Strazbura koji dolaze da nam pričaju o demokratiji i da Srbiji i njenim institucijama drže ruke dok joj blokaderi izlivaju kofe go***a na glavu, nije oglasio povodom presude francuskog suda. Šideri, Picule, Marta Kos, ona Irena Joveva... nikako da nam objasne zašto Francuzi na internetu moraju da poštuju instituciju predsednika Francuske, a na Vučića je sezona lova uvek otvorena.
A oni to najbolje znaju, jer su pod njihovim pokroviteljstvom delovi srpskog pravosuđa odmetnuti u blokadere koji dozvoljavaju nekažnjeno blaćenje predsednika Srbije.
Baš je on dao odgovor na pitanje: kako je to moguće?, citiranjem poslovice „Ko je jači, taj tlači“.
Samo što su u ovom slučaju precenili svoju snagu.
Kurir.rs

