Slušaj vest

Licemerje opozicione medijske scene, predvođeno N1 i Novom, ponovo je isplivalo na površinu i to na primeru koji najbolje pokazuje kako funkcionišu dvostruki aršini kada je u pitanju predsednik Srbije. Dok se profesionalni standardi potežu samo onda kada odgovara određenom narativu, pravilo "druge strane" godinama nije važilo za napade na Aleksandra Vučića i njegovu porodicu.

Predsednica parlamenta Ana Brnabić ukazala je na selektivni pristup N1 prilikom izveštavanja o najnovijem slučaju hapšenja dvojice osumnjičenih za planiranje ubistva Vučića i članova njegove porodice. Ona je apostrofirala insistiranje na takozvanom "pravilu druge strane" u situaciji kada su bezbednosne službe reagovale zbog ozbiljnih pretnji upućenih predsedniku Vučiću, uz pitanje zašto isti standard nikada nije primenjivan kada su protiv njega plasirane teške optužbe bez ikakvih dokaza.

Politička obojenost

Upravo tu se vidi manir i matrica izveštavanja N1 i sličnih medija - kada treba umanjiti ozbiljnost pretnji po predsednika države, tada se naglašava potreba za dodatnim proverama, relativizacijom i prostorom za one koji takve pretnje negiraju ili opravdavaju. Sa druge strane, kada se protiv Vučića ili članova njegove porodice iznose optužbe, često bez ikakvog činjeničnog osnova, "druga strana" gotovo po pravilu izostaje.

101 Beta Pedja Vuckovic.jpg
Ana Brnabić Foto: Beta Peđa Vučković

Brnabić je podsetila na brojne situacije u kojima predsedniku države nije pružena prilika da odgovori na teške optužbe koje su bez ikakvih dokaza plasirane u javnosti - od lažnih tvrdnji da je vozilo iz predsednikove pratnje izazvalo saobraćajnu nesreću u kojoj je povređeno dete sa cerebralnom paralizom, preko Jovanjice i uvlačenja Vučića i njegovog brata u tajk slučaj, pa do bizarnih insinuacija o očinstvu ili skandaloznoh izmišljenih priča o predsednikovoj deci.

Direktor Centra za odgovorne medije Marko Matić kaže za Kurir da se u načinu na koji tretiraju temu ugroženosti predsednika države vidi jasna politička obojenost medija pod Šolakovom kontrolom.

Marko Matić
Marko Matić Foto: Kurir Televizija

- U njihovom medijskim prilozima vidljiv je pokušaj relativizacije pretnji po bezbednost predsednika i članova njegove porodice, dok se istovremeno na njegov račun olako i bez ikakve provere iznose paušalne optužbe sa ciljem njegove kriminaliuacije i dehumanizacije. Ovo je školski primer odsustva poštovanja profesionalnih normi i delovanja politički obojenog novinarstva koje nije nepristrasno i objektivno, već isključivo služi kao propagandni instrument u rukama čoveka pod čijom se kontrolom nalaze - ocenjuje Matić.

Orkestrirana kampanja

Politički analitičar Dejan Lisica objašnjava za Kurir da je izveštavanje N1 predstavlja specifičan oblik medijskog pritiska koji izlazi iz okvira kritičkog novinarstva i prelazi u otvorenu kampanju.

2025-05-15 16_29_43-Listanje štampe - YouTube.jpg
Dejan Lisica Foto: RTV Printscreen

- Jedan od najopasnijih aspekata ovakvog izveštavanja je pokušaj dehumanizacije. To se postiže kontinuiranim napadima ne samo na njegovu politiku, već i na njegovu ličnost i porodicu. Često se tako plasiraju informacije zasnovane na "nezvaničnim izvorima" ili spekulacijama koje imaju za cilj da predsednika povežu sa kriminalnim strukturama ili korupcijom, bez ijednog jedinog dokaza. Poseban akcenat se stavlja na članove porodice, čime se pokušava slomiti predsednik na ličnom planu, predstavljajući njegove najbliže kao legitimne mete političke borbe. Ključna odlika "profesionalizma" ovih medija je selektivnost. Čak i kada državne institucije ili sam predsednik iznesu jasne činjenice koje pobijaju laž, ti mediji nikada ne objavljuju demanti na istom mestu i u istom obimu. Ako su primorani da prenesu odgovor, to čine uz ironične komentare ili kroz usta svojih analitičara koji iznova napadaju predsednika, čime se zapravo nastavlja prvobitna hajka - napominje Lisica.

On podseća da je predsednik Vučić ubedljivo najprisutnija figura u programu ovih medija, ali isključivo u negativnom kontekstu.

- Čak i kada su u pitanju nesporni uspesi, poput otvaranja fabrika, izgradnje puteva ili neki diplomatski uspesi, ovi mediji koriste najgore moguće naslove kako bi ocrnili svaku pozitivnu stvar kojoj je neko iz vlasti doprineo. Cilj ove orkestrirane kampanje je jasan, a to je rušenje kredibiliteta čoveka koji uživa najveće poverenje građana. Napadima se pokušava obesmisliti njegov rad i ogromna ljubav koju pokazuje prema svojoj zemlji i svom narodu, tako što se svaki uspeh pokušava predstaviti kao poraz, a svaka laž kao vrhunska istina. Njihov cilj nije informisanje, već politička destabilizacija kroz medijski inženjering - zaključuje Lisica.