Slušaj vest

Od pompezno najavljenog prošlogodišnjeg 15. marta i velikog beogradskog protesta od koga su blokaderi očekivali da će im doneti vlast na tacni, Srbija je dočekala 15. mart ove godine kada je jasno da je pokušaj nasilnog prevrata propao. Došlo se do potpuno ogoljene matrice po kojoj je blokaderska anonimna grupacija funkcionisala i pred sobom imala cilj da obezglavi i razori Srbiju. Za ovih 12 meseci postale očigledne sve slabosti tog pokreta, od nedostatka jasnog liderstva i političke strategije do međusobnih sukoba koji iz dana u dan postaju sve glasniji.

Upravo na ovaj datum predsednik Aleksandar Vučić poslao je nedvosmislenu poruku da je Srbija pobedila, osujetivši ove pokušaje i nastavljajući da radi na dobrobit svojih građana.

- Do konačne pobede 29. marta 2026. godine - poručio je predsednik i nazvao 15. mart "danom odbrane Srbije".

On je na Instagramu rekao da je tada Srbija pobedila i objavio video snimke demonstracije nasilja blokadera.

- Pre tačno godinu dana pokušali su da sruše Srbiju, unište naše tradicionalne vrednosti i vrate nas u prošlost političkog i ekonomskog propadanja. Hrabri ljudi Srbije su ćutali i gledali ih. I nisu uzmicali. I na kraju su pobedili. Mi, zajedno s njima. Pobedila je Srbija. Godinu dana kasnije, pozivam sve na ujedinjenje i da nam se mržnja i sukobi više nikada ne dogode - rekao je Vučić.

I zaista, scene blokaderskog nasilja 15. marta prošle godine najbolje pokazuju da je Srbija tog dana bila na ivici haosa. Fizičkim napadima na "ćacije", policiju i neistomišljenike, i uz blokade saobraćaja i izazivanje incidenata, blokaderi su učinili da svi dobro zapamtimo taj dan kao važno podsećanje na vreme kada su pokušali da paralizuju državu i nasilno izvedu prevrat.

Pre godinu dana smo videli najbrutalnije nasilje i ogoljenu mržnju - na jednom mestu scene blokaderskog pokušaja da otadžbinu gurnu u haos i anarhiju. Izmišljeni pretučeni dečak u Valjevu i nepostojeći slučaj policijske brutalnosti prema studentkinji, samo su neki u nizu jezivih metoda kojima su se služili da bi izazvali što veće nerede.

građani protiv blokada
Foto: Instagram/mesarovicadrijana

Uprkos nameri da se kroz različite vrste pritiska i spolja i iznutra, kao i stvaranje haosa stvori atmosfera potpune destabilizacije, država je nastavila da funkcioniše, Srbija je nastavila da se gradi, otvaraju se novi kilometri puteva i pruga, dok plate i penzije beleže istorijski rast. Uz to većina građana je ustala da glasno kaže da ne želi nasilje na ulicama, već stabilnost, red i miran razvoj Srbije.

Politički analitičar Branko Radun za Kurir ističe upravo tu promenu klime u društvu koju je proizveo neuspeh blokadera tog 15. marta.
- Mnogi koji su sve to podržavali, danas su potpuno promenili mišljenje. U međuvremenu su shvatili destruktivnost koju nosi taj pokret. Čak i oni koji ne podržavaju Vučića i njegovu vlast su razočarani i sada se protive blokaderskom pokretu. Prepoznaju da je učinjena šteta po obrazovanje, ekonomiju i druge sfere, blokaderi su servirali i razna bizarna tumačenja uglavnom o tome ko je kriv za njihov neuspeh, pa su čak u tom smislu udarili i na patrijarha i SPC, što je zaista suludo. Tako smo došli do toga da se javno mnjenje promenilo i da onaj 15. mart ne može da se ponovi - ocenjuje Radun.

branko-radun.jpg
Branko Radun Foto: Kurir TV

On smatra da je više nego očigledno da se vlast stabilizovala, a da blokaderski pokret razjedaju trvenja između opozicije i takozvanih studenata u blokadi.

- Ostaje velika misterija ko je vukao konce kada su blokaderi tada delovali, a ko ih vuče danas. Meni se čini da su to isti akteri koji su jednim delom dolazili iz opozicionih stranaka, ali većim delom su to bili stranci sa idejom da destabilizuje Srbiju, svako zbog svog nekog interesa. Od tog protesta 15. marta sve nade su se polako raspršile. Neko je nametnuo narativ da će tog dana vlast da kapitulira, očigledno je da su očekivali pomoć sa strane. To su bila toliko nerealna očekivanja, ali su ih pumpali i mnogi su došli tada u Beograd čisto da vide šta će se to dogoditi. To je bio jedan od izraza političke neozbiljnosti i nezrelosti - zaključuje Radun.