"POLITIKA JE ŠAH, A NE KOPI-PEJST" Dražen Živković u autorskom tekstu opet pravo u metu: "Srbija je ’mađarski scenario’ razbila 15. marta prošle godine!"

Dražen Živković, osnivač portala Borba.me, u svom najnovijem autorskom tekstu, osvrnuo se na dešavanja u Mađarskoj, te povukao paralelu između te zemlje i Srbije.  

Jer Srbija je ono što se danas slavi kao „preokret u Mađarskoj“ – već preživjela.

I to ne juče. Nego 15. marta 2025.

Taj datum nije bio običan protestni dan. Bio je to pokušaj da se, kroz pažljivo konstruisan narativ o „korupciji koja ubija“, stvori politički momentum koji bi, bez izbora, bez institucionalne procedure, doveo do promjene vlasti. Tragedija u Novom Sadu poslužila je kao emocionalni okidač, kao platforma za mobilizaciju, kao sredstvo za politički pritisak.

Plan je bio jasan: iz haosa i ulice iznjedriti novog političkog aktera, „srpskog Petera Mađara“ – čovjeka iz sistema koji će, uz podršku protestnog talasa, preuzeti političku inicijativu.

Ali taj plan nije uspio.

I to je ključna razlika koju danas mnogi uporno odbijaju da vide.

Zašto Srbija nije Mađarska

U Mađarskoj je politički proces, koliko god bio turbulentan, ipak završen na izborima. Promjena se desila kroz institucionalni okvir, kroz glasanje, kroz proceduru. U Srbiji je pokušaj bio drugačiji – brži, agresivniji i, u krajnjoj liniji, politički naivniji.

Jer vjerovati da se vlast može srušiti samo na talasu emocije, bez jasne političke strukture, bez lidera koji ima legitimitet i bez strategije koja ide dalje od ulice – nije politička strategija.

To je improvizacija.

Srbija je 15. marta 2025. pokazala da takav model ne prolazi.

I ne samo da ne prolazi – već proizvodi kontraefekat.

Umjesto slabljenja vlasti, dobili smo njeno dodatno učvršćivanje. Umjesto novog lidera, dobili smo prazninu. Umjesto političkog artikulisanja nezadovoljstva, dobili smo rasipanje energije.

Neostvareni projekat „srpskog Mađara“

Najveći neuspjeh tog pokušaja nije bio u protestima, već u činjenici da nije proizveden politički subjekt koji bi mogao da kapitalizuje tu energiju.

Jer svaka ozbiljna politička promjena mora imati lice, strukturu i plan.

Ideja o „srpskom Peteru Mađaru“ bila je centralna tačka tog projekta – neko iz sistema, dovoljno kredibilan da povuče liniju između starog i novog, između vlasti i opozicije.

Ali takav čovjek se nije pojavio.

I bez njega, cijela konstrukcija se urušila.

Blokaderi i politička nepismenost

Danas, godinu dana kasnije, ista greška se ponavlja. Studenti-blokaderi i njihovi politički mentori i dalje vjeruju da je dovoljno prizvati narativ, ponoviti fraze i očekivati isti rezultat.

Ne razumiju osnovnu stvar: politika nije copy-paste.

Ne razumiju da kontekst određuje ishod.

Ne razumiju da je Srbija već „odigrala“ tu partiju – i pobijedila.

Zato danas svako ko tvrdi da će se mađarski scenario ponoviti u Srbiji pokazuje elementarno nerazumijevanje političkih procesa.

I to nije stvar stava.

To je stvar političke pismenosti.

Izbori kao trenutak istine

Ako do izbora dođe, oni neće biti trenutak „promjene po inerciji“, već trenutak suočavanja sa realnošću.

Jer energija koja nije pretvorena u političku strukturu – ne pobjeđuje.

Narativ bez lidera – ne pobjeđuje.

Protest bez strategije – ne pobjeđuje.

U takvim okolnostima, ono što slijedi nije preuzimanje vlasti, već unutrašnji obračun na političkom polu koji je već sada fragmentisan.

Biće to sukob između opozicije i blokaderskog pokreta.

Borba za isto biračko tijelo.

Borba bez jasnog lidera.

Borba u kojoj se energija troši – umjesto da se usmjerava.

Ishod je već poznat
U takvoj postavci stvari, jedino što ostaje nepoznato jeste raspored mjesta.

Pobjednik je već poznat.

A ono što slijedi biće borba za drugo mjesto.

Jer politika ne trpi iluzije.

A oni koji ne nauče lekcije iz sopstvenih poraza – osuđeni su da ih ponavljaju.

Srbija je svoju lekciju naučila 15. marta 2025.

Pitanje je samo – ko još nije.

Kurir.rs/Borba.me/Dražen Živković