Slušaj vest

Dok Beograd spava, u mračnim hodnicima Kosančićevog venca, u Karađorđevoj 17-19 u Beogradu, čuje se buka bušilice. Nije to ni restauracija, ni konzervacija, već prava provala u istoriju. Bahati stanar bušilicom je razneo potporni zid laguma i razbacao kamen star više od jednog veka. Ostaci zida leže razbacani po dvorištu kao kostur opljačkane prošlosti.

Više od deset godina traje građevinsko divljanje jednog Beograđanina koji je zaposeo najveći beogradski lagum, zida divlje konstrukcije, zazidava prozore, širi improvizovane barake i pretvara zajedničko dvorište u sopstvenu kasabu.

0601_10.jpg
Foto: Kurir

0601_9.jpg
Foto: Kurir

Krimi-drama

Na fotografijama koje svedoče o ovom skandalu vide se prizori ravni krimi-drami - bušilica zabijena u zid laguma, gomile raznetog kamena rasute po podu, improvizovana stolica kao tron lokalnog šerifa koji decenijama vlada dvorištem kao da je njegova lična prćija. Potporni zid star više od jednog veka, svedok vremena kada su u lagumima stajale vinske bačve od 11 hektolitara - najveće u tadašnjoj Srbiji - razbijen je hladno i bez imalo stida.

Cirada razapeta preko ulaza skriva prave namere, baš kao što kriminalci na mestima zločina navuku crne zavese. Ono što se dešava ispod nje nije obnova, već sistematsko uništavanje. Dok su se decenijama čekali projekti revitalizacije, dok su arhitekte i istoričari maštali o obnovljenom Kosančićevom vencu - bahati komšija je presekao sve dileme: istorija mu je postala građevinski materijal, a kulturno dobro poligon za nelegalnu nadogradnju.

0601_5.jpg
Foto: Kurir

Zabrana radova

Nezvanične informacije govore da je prijava već napisana i poslata nadležnim institucijama - od inspekcije, preko Ministarstva kulture, pa do Grada Beograda. Ali, kao i mnogo puta ranije, birokratska prašina brže prekrije papire nego što majstor kabadahija „zamuti“ lagum. Sada, kada je bušilicom razneo zid manjeg laguma pored glavnog, čitav slučaj dobija obrise urbanog kriminala od kog Beograd crveni.
Fotografije iz dvorišta najbolje govore - krovovi od talpi i lima, zidovi sklepani od blokova, ograde i crne mreže razvučene da zaklone pogled, improvizovani magacini i garaže naslonjeni na stene u kojima počiva prošlost grada. Neko bi rekao da je to slika nekog predgrađa na periferiji bez zakona. A nije - to je centar prestonice, deo koji bi po svim planovima trebalo da bude zaštićena i uređena kulturna celina, srce starog Beograda.

0601_4.jpg
Foto: Kurir

Paradoks je u tome što je upravo ovaj lagum uvršten u posebna pravila zaštite. Dokumenti jasno kažu: javna namena, revitalizacija, zabrana ograđivanja i slobodan pristup. Ali šta vredi kada zakoni stoje na papiru, a bušilica tutnji u stvarnosti? Meštani tvrde da nije reč samo o bahatosti. Jer kako je moguće da decenija i po divlje gradnje prođe bez ijedne ozbiljne kazne? Kako to da se ruši, zida i nadograđuje u objektu kulturne vrednosti, a da nadležne službe okreću glavu? I dok stanari čekaju da se nadležni oglase, a prijava sa stola inspekcije krene put akcije, rušenje istorije ide dalje. Možda će, kada neko konačno reaguje, biti kasno - jer ono što se danas raznese bušilicom više se nikada ne može povratiti.

Nepoznata sudbina: Najveća bačva u Srbiji

U samom lagumu trebalo bi da i danas stoji najvredniji eksponat - gigantska bačva od 11 hektolitara, izrađena u doba kralja Milana Obrenovića, svedočanstvo beogradskog zanatstva i trgovačkog duha 19. veka. Međutim, niko od stanara ne zna za njenu sudbinu otkako je komšija zaposeo lagum.

PISMO NADLEŽNIMA
Zaustavite uzurpatora

U srcu Kosančićevog venca, na adresi Karađorđeva 17-19, već više od deset godina odvija se skandal koji vređa i Beograd i Srbiju. Lagum iz 19. veka, deo zaštićenog kulturno-istorijskog nasleđa, pretvoren je u privatnu prćiju jednog stanara. Taj čovek je menjao brave, uzurpirao prostor, vršio nelegalne radove i nadogradnje - sve to bez ijedne dozvole i bez ijedne reakcije nadležnih institucija.

Da tragedija bude veća, isti taj stanar nedavno je napao komšiju i zario mu nož u stomak, braneći svoj „plen“. Umesto da završi iza rešetaka, on se i dalje slobodno šeta Karađorđevom, dok je lagum, kulturno dobro svih nas, i dalje zaključan iza njegove brave.

Već više od decenije komšije upozoravaju, prijavljuju i mole za zaštitu. Policija i inspekcija su obaveštavane, ali reakcije nije bilo.

Naprotiv, sve ukazuje da uzurpator uživa nečiju zaštitu iz senke. Svako drugo objašnjenje je nemoguće.

Zato molimo za pomoć Ministarstvo kulture - Sektor za zaštitu kulturnog nasleđa, Grad Beograd, republičke inspekcije i MUP Srbije za:

- Hitnu reakciju i uklanjanje nelegalnih radova i katanca s laguma;

- Pokretanje postupka zaštite i restauracije prostora u saradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture;

- Sankcionisanje uzurpatora i odgovornih službenih lica koja su godinama ignorisala prijave;

- Vraćanje laguma Beogradu i njegovim građanima - kao kulturnog dobra i potencijalne turističke atrakcije, a ne privatnog bunkera.

Lagumi Kosančićevog venca nisu samo hladni hodnici ispod zemlje. Oni su deo našeg identiteta, deo istorije koja nas je oblikovala. Oni su skloništa u kojima su naši preci čekali kraj bombardovanja, mesta gde se čuvalo i trgovalo vinom i namirnicama, hodnici kroz koje su prošle generacije Beograđana.

Danas, nažalost, jedan čovek stavio je katanac na tu istoriju.

Ivan Čorbić