Slušaj vest

Istoričarka Državnog arhiva Srbije Anja Vulić kaže da osnivačku povelju manastira Visoki Dečani treba višestruko tumačiti, jer to nije samo pravni ili osnivački akt jednog manastira, već i svojevrsni popis stanovništva iz 14. veka.

„Sa te prve, osnovne strane, ona je pravni akt, osnivački akt jednog manastira jednog vlastelinstva. S druge strane, ona ima izuzetna literarna obeležja, jer nije samo prepis neke od ranijih povelja“, izjavila je Vulić za Kosovo onlajn.

Objašnjava da su povelje u 14. veku preuzete iz vizantijske i romejske tradicije.

„Međutim, osobenosti ove povelje se upravo ogledaju u njegovom eshatokolu, odnosno u trenutku kada se opisuje bitka kod Velbužda i pobeda nad Bugarima i svakako na kraju je možda i najznačajniji deo povelje to što ona predstavlja svojevrsni popis stanovništva“, naglašava Vulić.

Kaže da se to može videti u dispoziciji - centralnom delu Povelje gde su data sela koja je kralj Uroš Stefan Treći Dečanski dao manastiru.

Kralj Stefan Dečanski i manastir Visoki Dečani
Kralj Stefan Dečanski Foto: Printscreen, Shutterstock

 „I tu se može videti zapravo kakva je bila struktura stanovništva, broj sela. Lepo se može videti da je mahom u pitanju srpsko stanovništvo. I ono što je svakako značajno je da je taj deo pisan narodnim jezikom, baš zato što je bio upotrebni. Za razliku od ostalih delova povelje koji su pisani srpskom redakcijom staroslovenskog jezika, ovo je pisano narodnim jezikom“, navodi ovaj istoričar.

O većinsko srpskom stanovništvu zaključuje se i na osnovu nabrajanja „muških glava“, odnosno porodica u svakom od tih sela.

„Na prostoru današnjeg Kosova i Metohije u 14. veku, a više bih se fokusirala na prostor Metohije, naspram svih ostalih sela samo u dva je ’arbanaško’ stanovništvo. U svim ostalima je srpsko. Kako se to zaključuje? Po imenima, po praktično muškim glavama koje su tu navedene“, precizira Vulić.

Otkriva i da je Državni arhiv Srbije pokrenuo inicijativu da se osnivačka povelja manastira Visoki Dečani nađe na Uneskovoj listi svetske kulturne baštine na kojoj se nije do sada nije našla zato što se fizički ne nalazi u manastiru.

Manastir Visoki Dečani, podseća, upisan je u Uneskovu listu po dva osnova.

„Najpre 2004, na listi zaštićene kulturne baštine, a 2006. na listi kulturne baštine u opasnosti što je neverovatno zabrinjavajuće. Svakako bi bilo lepo i važno da se osnivačka povelja tog manastira i tako zaštiti“, naglašava Vulić.

Kurir.rs/Kosovo online