OD HARMONIKE DO KNJIGA! Jurke iz Sremske Mitrovice decenijama svirao po kafanama, svadbama, hotelima, a danas to pretvara u priče koje čitaoci gutaju u dahu
Neki ljudi ceo život provedu jureći uspeh, a neki ga pronađu tamo gde su oduvek pripadali. Dragan Jurić Jurke, harmonikaš, pevač, muzičar i pisac iz Sremske Mitrovice, jedan je od onih koji su od muzike napravili život, a od života knjigu.
Decenijama je svirao po hotelima, kafanama, svadbama i proslavama širom Srbije i regiona, upoznajući ljude, njihove sudbine, radosti i tuge. Danas sve to pretvara u priče koje čitaoci gutaju u dahu.
– Ljudi vide osmeh, muziku i atmosferu. Ne vide šta se dešava iza scene. Upravo te priče sam želeo da sačuvam – kaže Jurke.
Majka ga videla kao umetnika, život ga odveo drugim putem
Rođen u Novom Sadu, odrastao u Sremskim Karlovcima, kasnije živeo u više vojvođanskih mesta, da bi se 2014. godine skrasio u Sremskoj Mitrovici.
Još kao dečak pokazivao je veliki talenat za muziku. Završio je nižu muzičku školu, a majka je želela da nastavi školovanje i profesionalno se bavi muzikom.
– Verovala je u moj talenat, ali za ozbiljno muzičko obrazovanje bio je potreban skup instrument. To tada nismo mogli da priuštimo – priseća se.
Umesto srednje muzičke škole završio je čuvenu Zmajevu gimnaziju, ali muzika ga nikada nije napustila.
Svirao u hotelima kada je to bila privilegija
Prvi estradni ispit položio je 1982. godine u Novom Sadu.
Tih godina nije svako mogao da nastupa. Bili su potrebni dozvole, ugovori i status estradnog umetnika.
– Hotel „Vojvodina“, „Putnik“, „Novi Sad“... Radio sam gotovo svako veče. Bio sam mlad, imao redovnu platu i radio ono što volim – priča Jurke.
Godinama je svirao na svadbama, proslavama i u kafanama, a upravo tamo je, kaže, upoznao Srbiju onakvu kakva zaista jeste.
Kafana je najbolja škola za čoveka
Kroz muziku je upoznao hiljade ljudi.
– Kad vidiš čoveka kako sedi, pevuši sa tobom i uživa u pesmi, onda znaš da muzika ima smisla. Nije sve u bakšišu. Važan je kontakt sa ljudima – kaže.
Kafana mu je donela bezbroj anegdota, neobičnih događaja i susreta sa ljudima iz svih slojeva društva.
Upravo iz tih priča kasnije su nastale njegove knjige.
Jedna rečenica Dušana Kovačevića promenila je sve
Iako je ceo život pisao beleške i zapisivao događaje, ozbiljnije je počeo da piše tek u zrelijim godinama.
Poseban podstrek dobio je od čuvenog književnika i scenariste Dušana Kovačevića.
– Rekao mi je: „Piši. Nemaš pravo da ljudima uskratiš svoje pisanje.“ To nikada nisam zaboravio – kaže Jurke.
Četiri knjige nastale iz života
Iz tog podstreka nastale su knjige „Doživljaji starog muzičara“, „Crtice iz života“, „Kolumne“ i najnovija „Iz pera Facebook dokoličara“.
U njima nema izmišljanja.
Kako sam kaže, svaka priča, svaki događaj i gotovo svaki lik zaista su postojali.
– Nema jednog slova slaganog. Sve je iz života – kaže.
Njegove knjige danas predstavljaju svojevrsnu hroniku jednog vremena, kafana, svadbi, muzičara, običaja i ljudi koji polako odlaze u zaborav.
„Ovde sam našao svoju Mona Lizu“
Iako nije rođeni Mitrovčanin, Sremsku Mitrovicu danas smatra svojim gradom.
– Ovde sam našao svoju Mona Lizu – kaže kroz osmeh govoreći o supruzi zbog koje se preselio u grad na Savi.
Između nastupa, putovanja i pisanja nastavlja da beleži priče koje mu život svakodnevno donosi.
A planova, priznaje, ima još mnogo.
Neki ga nagovaraju da napiše autobiografiju, drugi roman.
On se ne opterećuje.
– Kod mene u kući kažu: „Samo po sebi dođi.“ Tako i jeste. Kad treba, dođe priča – zaključuje Jurke.
Kurir.rs