Slušaj vest

Neki ljudi ceo život provedu jureći uspeh, a neki ga pronađu tamo gde su oduvek pripadali. Dragan Jurić Jurke, harmonikaš, pevač, muzičar i pisac iz Sremske Mitrovice, jedan je od onih koji su od muzike napravili život, a od života knjigu.

Decenijama je svirao po hotelima, kafanama, svadbama i proslavama širom Srbije i regiona, upoznajući ljude, njihove sudbine, radosti i tuge. Danas sve to pretvara u priče koje čitaoci gutaju u dahu.

– Ljudi vide osmeh, muziku i atmosferu. Ne vide šta se dešava iza scene. Upravo te priče sam želeo da sačuvam – kaže Jurke.

Dragan Jurić Jurke, harmonikaš i pisac Foto: Kurir/D.Š.

Majka ga videla kao umetnika, život ga odveo drugim putem

Rođen u Novom Sadu, odrastao u Sremskim Karlovcima, kasnije živeo u više vojvođanskih mesta, da bi se 2014. godine skrasio u Sremskoj Mitrovici.

Još kao dečak pokazivao je veliki talenat za muziku. Završio je nižu muzičku školu, a majka je želela da nastavi školovanje i profesionalno se bavi muzikom.

– Verovala je u moj talenat, ali za ozbiljno muzičko obrazovanje bio je potreban skup instrument. To tada nismo mogli da priuštimo – priseća se.

Umesto srednje muzičke škole završio je čuvenu Zmajevu gimnaziju, ali muzika ga nikada nije napustila.

Svirao u hotelima kada je to bila privilegija

Prvi estradni ispit položio je 1982. godine u Novom Sadu.

Tih godina nije svako mogao da nastupa. Bili su potrebni dozvole, ugovori i status estradnog umetnika.

– Hotel „Vojvodina“, „Putnik“, „Novi Sad“... Radio sam gotovo svako veče. Bio sam mlad, imao redovnu platu i radio ono što volim – priča Jurke.

Godinama je svirao na svadbama, proslavama i u kafanama, a upravo tamo je, kaže, upoznao Srbiju onakvu kakva zaista jeste.

Kafana je najbolja škola za čoveka

Kroz muziku je upoznao hiljade ljudi.

– Kad vidiš čoveka kako sedi, pevuši sa tobom i uživa u pesmi, onda znaš da muzika ima smisla. Nije sve u bakšišu. Važan je kontakt sa ljudima – kaže.

Kafana mu je donela bezbroj anegdota, neobičnih događaja i susreta sa ljudima iz svih slojeva društva.

Upravo iz tih priča kasnije su nastale njegove knjige.

Jedna rečenica Dušana Kovačevića promenila je sve

Iako je ceo život pisao beleške i zapisivao događaje, ozbiljnije je počeo da piše tek u zrelijim godinama.

Poseban podstrek dobio je od čuvenog književnika i scenariste Dušana Kovačevića.

– Rekao mi je: „Piši. Nemaš pravo da ljudima uskratiš svoje pisanje.“ To nikada nisam zaboravio – kaže Jurke.

Četiri knjige nastale iz života

Iz tog podstreka nastale su knjige „Doživljaji starog muzičara“, „Crtice iz života“, „Kolumne“ i najnovija „Iz pera Facebook dokoličara“.

U njima nema izmišljanja.

Kako sam kaže, svaka priča, svaki događaj i gotovo svaki lik zaista su postojali.

– Nema jednog slova slaganog. Sve je iz života – kaže.

Njegove knjige danas predstavljaju svojevrsnu hroniku jednog vremena, kafana, svadbi, muzičara, običaja i ljudi koji polako odlaze u zaborav.

„Ovde sam našao svoju Mona Lizu“

Iako nije rođeni Mitrovčanin, Sremsku Mitrovicu danas smatra svojim gradom.

– Ovde sam našao svoju Mona Lizu – kaže kroz osmeh govoreći o supruzi zbog koje se preselio u grad na Savi.

Između nastupa, putovanja i pisanja nastavlja da beleži priče koje mu život svakodnevno donosi.

A planova, priznaje, ima još mnogo.

Neki ga nagovaraju da napiše autobiografiju, drugi roman.

On se ne opterećuje.

– Kod mene u kući kažu: „Samo po sebi dođi.“ Tako i jeste. Kad treba, dođe priča – zaključuje Jurke.

Kurir.rs