NIŠ - U eri tečnih sapuna i stalnog nadmetanja kozmetičkih kompanija u intenzitetu pene i mirisa sapuna dodavanjem raznih hemijskih supstanci, domaći sapuni dugo su bili potpuno zaboravljeni. Ipak, male sapundžijske radionice izborile su se za svoje tržište, koje je još uvek malo zbog ograničene proizvodnje.Dok je nekada svaka kuća imala domaći sapun, danas su prirodni ručno pravljeni sapuni prava retkost. Kako interesovanje za domaće sapune raste, u Južnoj i Istočnoj Srbiji nekoliko mladih ljudi odložilo je fakultetske diplome u fioke i egzistenciju pronašlo u ovom starom zanatu."Pre tri godine ostala sam bez posla i pošto u porodici imamo tradiciju pravljenja meda, moj otac je pčelar, imala sam početne informacije o proizvodnji prirodnih sapuna, a ni sirovine nisu nedostupne, pa se stvorila prilika da radim nešto bukvalno u svojoj kuhinji", kaže Jelena Miković iz Sokobanje.Svoje sapune Jelena prodaje najviše na banjskom šetalištu tokom turističke sezone. Biljno bogatstvo ovih krajeva iskoristio je i Vladica Milenković koji iz svoje radionice u Rutevcu kod Niša šalje biljne ručno pravljene šampone i sapune čak u Moskvu i Čikago, gde su prirodni preparati mnogo traženiji nego kod nas."U Nišu i okolini ako radite prirodnu kozmetiku spadate u svetski kvalitet, jer imamo biljaka koliko hoćemo i to vrlo, vrlo kvalitetnih", kaže Vladica.Dalibor Jevtić, lekar iz Svrljiga, prvi put je izmešao svinjsku mast sa natrijum hidroksidom i dodao med i različito bilje, u potrazi za sredstvom koje ne isušuje kožu."Nema aditiva, nema veštačkih boja, aroma, nema konzervanasa i alkohola. Postoji minimalna šansa da isušuju kožu i da izazivaju alergijske reakcije", kaže doktor Jevtić.Hotela i kozmetičkih salona koji se redovno snabdevaju ručno pravljenim sapunima tek je nekoliko. Ipak, potražnja za tom vrstom robe raste, pa od sapundžijskog zanata, kažu ovi vredni ljudi, ovde ne može mnogo da se zaradi, ali može da se živi solidno.
