PRIČA O HIRURGIJI, HRABROSTI I CENI USPEHA Srpski hirurg, rodom iz Brusa, dr Aleksandar Milutinović osvojio Njujork (FOTO)
Godina na izmaku je bila izuzetno uspešna za kardiohirurga dr Aleksandra Milutinovića, rodom iz Brusa. Nakon brojnih uspešnih operacija iz oblasti dečje i kardiohirurgije odraslih, brojnih edukacija i nedavno odbranjene doktorske disertacije, usledilo je veliko priznanje u Njujorku (11th International Coronary Congress NYC), na upravo održanom kongresu, gde je dr Aleksandar nagrađen prvom nagradom.
Zvuči lepo, skoro filmski, kakav i jeste Njujork i Menhetn, naročito u ovo doba godine. Ali ipak do pobede na gostujućem terenu, na najprestižnijem koronarnom događaju ove godine, među imenima koja čine sam vrh svetske kardiohirurgije, dolazi se tvrdim, teškim i upornim radom, pokojom preprekom, ali i odlučnošću i verom da se svaka savlada.
U izuzetno jakoj međunarodnoj konkurenciji, u kategoriji "Konfiguracija graftova, tehnika pripreme i alternativni graftovi", osvojio je prvo mesto za rad pod nazivom: "Nove tehnike i pristupi u koronarnoj hirurgiji — kompozitna konfiguracija ‘no touch’ venskog grafta i unutrašnje grudne arterije: novi pristup hirurškoj revaskularzaciji miokarda bez manipulacije aortom".
Kongres su organizovali prof. dr Đanluka Torgerosa i prof. dr Džon Puškaš, svetski priznati autoriteti u ovoj oblasti. Samo izlaganje trajalo je tri minuta, nakon čega su usledila direktna pitanja stručnog žirija — dovoljno da se prepozna ideja, ali i njena utemeljenost. Pobednici u drugim kategorijama bili su: Masimo Baudo (https://limr.mainlinehealth.org/our-researchers/massimo-baudo), iz SAD-a i Dimitri Turliuk (https://www.dmitry-turliuk.uz/en/ ) iz Uzbekistana, i po tome se vidi koliko je konkurencija bila jaka.
Ovaj uspeh je još jedan dokaz da trud, rad i znanje kad su vrhunski i istinski ne mogu ostati nezapaženi. I da se bez veze i protekcije može osvojiti i Njujork, jer šta god mislili o Amerikancima, oni ne dozvoljavaju da kvalitet ostane nezapažen. To je čist poslovni odnos (o kojem od njih treba učiti), jer samo tako društvo, medicina, svet može ići napred.
Aleksandar Milutinović je kardiohirurg nestandardnog puta za naše uslove. Posle više od 15 godina rada na Institutu za kardiovaskularne bolesti "Dedinje", dobio je poziv Univerzitetske dečje klinike "Tiršova", u trenutku kada su mu u dotadašnjem radnom okruženju bili poveravani najteži klinički slučajevi, uz istovremeno ograničene mogućnosti za dalje stručno usavršavanje.
Pred ponudom koja je podrazumevala profesionalni razvoj i nove izazove, odluka da promeni sredinu bila je logičan i odgovoran, ali ni malo lak i jednostavan korak.
Prelazak mu je olakšala porodica i dobri ljudi na novom radnom mestu, koji ipak predstavljaju većinu u svim ustanovama. Ono što ovu priču čini posebno interesantnom jeste činjenica da je upravo zbog ove inovativne hirurške konstrukcije dr Milutinović u jednom trenutku bio sankcionisan na prethodnom poslu i pretrpeo određene neprijatnosti, te je ovo dokaz one stare izreke da je najteže biti prorok u svom selu.
- Bilo, pa prošlo. To sam ostavio iza sebe. Ni njima nije bilo lako sa mnom, sa osmehom govori naš doktor, ali sam u tom iskustvu naučio šta znači ostati dosledan i odgovoran, prolazeći kroz Scile i Haribde hirurškog sveta. Ovo iskustvo me je podsetilo i na stalni premor kojem su izloženi kardiohirurzi o čemu sam blagovremeno govorio. Zbog toga je važno da kolege ostanu lojalne, pre svega dobrobiti pacijenata i razvoju hirurške veštine - kaže dr Milutinović.
Iako ponosan na uspeh dr Milutinović skromno ističe da ova inovativna konstrukcija nije epohalna, ali je od praktičnog značaja i jeste prvi put rađena i objavljena u kombinaciji unutrašnje grudne arterije i "No touch" venskog grafta, gde svu vaskularizaciju bajpaseva ishranjuje unutrašnja grudna arterija.
Ovakav, ekoronarografijama dokazan princip, stavlja pod znak pitanja svašta što smo učili u koronarnoj hirurgiji i otvara nove mogućnosti istraživanja i horizonte. Potencijalno je veoma korisna u situacijama kada nema dovoljno dobrih graftova za bajpaseve, u minimalno invazivnoj koronarnoj hirurgiji (gde su tzv. proksimalne anastomoze na aorti najteži deo za izvesti), kada pacijent ima probleme sa cirkulacijom na nogama ili kalcifikovanu aortu, ali se može koristiti i rutinski ako su suženja na koronarnim arterijama iznad 80 odsto.
Prvi put je dr Milutinović došao na ovu ideju slučajno, prilikom pogrešne procene dužine grafta, ali se lakše odlučio da izvede operaciju znajući da slične stvari, koristeći radijalnu arteriju, rade drugi uspešni hirurzi (dr Žan Mitrev iz Skoplja i dr Željko Bojović sa Instituta "Dedinje"), ali ovo je bio prvi slučaj korišćenja venskog grafta kao supstrata.
Uprkos nedostatku podrške nadređenih, uspešno je izveo ovu konstrukciju do deset puta sa dobrim ishodom. Taj čuveni „slučaj komedijant“ Miloša Crnjanskog učinio je da najviši svetski autoriteti potvrde ispravnost tehničkog rešenja prvim mestom u izuzetnoj konkurenciji. Dr Milutinović je i novčano nagrađen, a dobio je i poziv za dalju saradnju sa kolegama iz Japana i Južne Koreje, gde je rutina u koronarnoj hirurgiji vrlo napredna i potkrepljena brojnim studijama (recimo ovom, Wi J‑H, Joo H‑C, Youn Y‑N, Song S‑W, Kim T H, Yoo K‑J. Comparison of radial artery and saphenous vein composite Y grafts during off‑pump coronary artery bypass. Korean J Thorac Cardiovasc Surg. 2013;46(4):265–73.).
Dr Milutinović naglašava da svi greše, čak i najveći vizionari, menadžeri i hirurzi, ali da mladim ljudima i dobrim i korisnim idejama treba davati šansu. On se seća i kolega sa Instittuta za kardiovaskularne bolesti „Dedinje“ koji su mu asistirali, skromnih ljudi koji ne žele medijsko eksponiranje, ali čija je posvećenost, vrhunska obučenost i stručnost ključna kao dopuna neophodne ljudskosti. Takođe naglašava značaj iskustva i primera svetskih autoriteta, poput prof. dr Dejvida Tagarta, kao i sve manjeg broja mladih koji u ovim uslovima žele da postanu kardiohirurzi.
Ovaj čuveni profesor preneo je dr Milutinoviću utiske o stanju kardiohirurgije u Engleskoj, gde kardiohirurzi sve češće odlaze, bukvalno, beže u penziju i sa 60 godina. Tempo kojim su, u pojedinim bolnicama, izloženi adultni kardiohiruzi u Srbiji je izuzetno opasan po zdravlje tih ljudi, kao i po njihovu dugoročnost o kojoj se ne stara sistem pa ni oni sami na kraju balade. Ali to ne sme da prođe neopaženo u javnosti, jer se svojevrstan egzodus kardiohiruga iz Srbije već dogodio, a mi nismo zemlja koja to može lako da nadoknadi, dok umor hiruga direktno pogađa one najugroženije i koji su tema svih tema i angažovanja, pacijente.
Kada završava razgovor, voli da kaže: "Dogodine u Prizrenu" — znak diskretne, ali snažne hrabrosti i posvećenosti u Srba, čiji moralni preporod tek treba da se dogodi, inače sve naše priče biće mrtva slova na papiru.
Dr Milutinović naglašava za kraj, da svo rodoljublje treba da se slije u citat čuvenog urednika mnogih ribolovačkih časopisa i ljubitelja prirode, Dragana Jovanova Gloda-a, koji kaže da je samo totalni kvalitet najviši oblik patriotizma.
Kurir.rs