HEROINA BEZ TITULE! Vesna iz Sremske Mitrovice ošišala grad, a "nahranila" 90 DEČIJIH OSMEHA: "Teta Veki, hoće li biti paketića?" (FOTO)
U gradu koji često prećuti one koji rade tiho i uporno, Vesna Vasić, frizerka i humanitarka iz Sremske Mitrovice, godinama dokazuje da je humanost jača od priznanja. Bez buke, bez titula i reflektora, u svom frizerskom salonu uspela je da pred novogodišnje praznike obraduje čak 90 mališana iz socijalno ugroženih porodica.
Njen salon u naselju Kamenjar ponovo je postao mesto gde se šišanje i feniranje pretvaraju u humanitarnu akciju. Sve je počelo skromno – sa idejom da se podeli dvadesetak paketića. Međutim, kada se pročulo šta Vesna radi, građani su počeli sami da dolaze i ostavljaju donacije: neko 500 dinara, neko 1.000, neko više. Bez poziva, bez reklame. Tako je prikupljeno dovoljno da se radost podeli sa 90 dece.
– Moj mali svet čine porodica, prijatelji, moji Jalijaši i sva ova deca. Kad me pitaju: ‘Tetka Vesna, hoće li biti paketića?’ – tu nema dileme - kaže Vesna.
Spisak mališana pravi sama. Na njemu su deca iz višečlanih siromašnih porodica, mališani iz Sigurne kuće, deca koja su tokom korone ostala bez roditelja, kao i teško bolesna deca za koju se već vode humanitarne akcije. Paketići su jednostavni i pošteni – slatkiši, igračke i sitnice koje svako dete voli. Deo dece došao je lično po poklone, dok su drugima Vesna i njene prijateljice, obučene kao Deda Mrazice, nosile pakete na kućni prag.
Ali njen humanitarni rad ne traje samo tokom praznika – on je svakodnevan.
– Ljudi misle da su to teške priče. A njima – njima to nije teško. Oni ne znaju da može bolje - govori Vesna.
Godinama obilazi iste ulice i iste porodice. Priča o improvizovanim kućama, šupama bez krova i osnovnih uslova, u kojima odrastaju deca.
– Moji psi žive u boljoj šupi. A ja živim skromno. I onda dođeš tamo i shvatiš – njima je okej. To je najstrašnije - kaže ona.
Posebno je vezana za romske porodice u naselju Jalija, gde je dočekuju kao rođenu. Kada se neka mlada majka porodi i nema osnovne stvari za bebu, pomoć stiže brzo – kreveci, kolica, nosiljke, garderoba, obuća i igračke.
Na pitanje da li je ikada bila zloupotrebljena, samo sleže ramenima.
– Bude svega. Slala sam stvari za bazare, a uplate se ne dese. Ali ne možeš zbog toga stati.
U moru teških priča pamti i one koje vraćaju veru u ljude.
– Jednom je u akciji nestao telefon. Mislila sam – gotovo. Posle nekoliko dana, ispred salona se zaustavio auto. Iz gepeka su krenule kese i kese stvari. Porodica sa četvoro dece. Rekli su: ‘Znamo kome treba’. To su momenti zbog kojih znaš da nisi pogrešila.
Zbog loših iskustava Vesna nikada nije želela da osniva udruženje.
– Ja mogu da garantujem samo za sebe. Zato je kod mene sve javno – svaki račun, svaki dinar.
U gradu je poznata po starom "poni" biciklu, uvek natovarenom torbama sa hranom i garderobom. Danas, zbog zime, sve se privremeno preselilo u njen frizerski salon – i donacije, i pomoć, i ljudi koji dolaze po ono najosnovnije.
– Najveća nagrada mi je kad me ta deca zagrle, kad mi čestitaju praznike. Samo bih volela da to ne bude kratko. Da se nekome stvarno promeni život.
Kurir.rs
U gradu koji često prećuti one koji rade tiho i uporno, Vesna Vasić, frizerka i humanitarka iz Sremska Mitrovica, godinama dokazuje da je humanost jača od priznanja. Bez buke, bez titula i reflektora, u svom frizerskom salonu uspela je da pred novogodišnje praznike obraduje čak 90 mališana iz socijalno ugroženih porodica.
Njen salon u naselju Kamenjar ponovo je postao mesto gde se šišanje i feniranje pretvaraju u humanitarnu akciju. Sve je počelo skromno – sa idejom da se podeli dvadesetak paketića. Međutim, kada se pročulo šta Vesna radi, građani su počeli sami da dolaze i ostavljaju donacije: neko 500 dinara, neko 1.000, neko više. Bez poziva, bez reklame. Tako je prikupljeno dovoljno da se radost podeli sa 90 dece.
– „Moj mali svet čine porodica, prijatelji, moji Jalijaši i sva ova deca. Kad me pitaju: ‘Tetka Vesna, hoće li biti paketića?’ – tu nema dileme“, kaže Vesna.
Spisak mališana pravi sama. Na njemu su deca iz višečlanih siromašnih porodica, mališani iz Sigurne kuće, deca koja su tokom korone ostala bez roditelja, kao i teško bolesna deca za koju se već vode humanitarne akcije. Paketići su jednostavni i pošteni – slatkiši, igračke i sitnice koje svako dete voli. Deo dece došao je lično po poklone, dok su drugima Vesna i njene prijateljice, obučene kao Deda Mrazice, nosile pakete na kućni prag.
Ali njen humanitarni rad ne traje samo tokom praznika – on je svakodnevan.
– „Ljudi misle da su to teške priče. A njima – njima to nije teško. Oni ne znaju da može bolje“, govori Vesna.
Godinama obilazi iste ulice i iste porodice. Priča o improvizovanim kućama, šupama bez krova i osnovnih uslova, u kojima odrastaju deca.
– „Moji psi žive u boljoj šupi. A ja živim skromno. I onda dođeš tamo i shvatiš – njima je okej. To je najstrašnije“, kaže ona.
Posebno je vezana za romske porodice u naselju Jalija, gde je dočekuju kao rođenu. Kada se neka mlada majka porodi i nema osnovne stvari za bebu, pomoć stiže brzo – kreveci, kolica, nosiljke, garderoba, obuća i igračke.
Na pitanje da li je ikada bila zloupotrebljena, samo sleže ramenima.
– „Bude svega. Slala sam stvari za bazare, a uplate se ne dese. Ali ne možeš zbog toga stati“.
U moru teških priča pamti i one koje vraćaju veru u ljude.
– „Jednom je u akciji nestao telefon. Mislila sam – gotovo. Posle nekoliko dana, ispred salona se zaustavio auto. Iz gepeka su krenule kese i kese stvari. Porodica sa četvoro dece. Rekli su: ‘Znamo kome treba’. To su momenti zbog kojih znaš da nisi pogrešila.“
Zbog loših iskustava Vesna nikada nije želela da osniva udruženje.
– „Ja mogu da garantujem samo za sebe. Zato je kod mene sve javno – svaki račun, svaki dinar.“
U gradu je poznata po starom „poni“ biciklu, uvek natovarenom torbama sa hranom i garderobom. Danas, zbog zime, sve se privremeno preselilo u njen frizerski salon – i donacije, i pomoć, i ljudi koji dolaze po ono najosnovnije.
– „Najveća nagrada mi je kad me ta deca zagrle, kad mi čestitaju praznike. Samo bih volela da to ne bude kratko. Da se nekome stvarno promeni život.“