"Ovo je priča o ljubavi između dva narkomana u haotičnom okruženju" Nikola Popević o svom i nekoliko drugih viđenja kultnog filma "Sid i Nensi"
(Zlo)upotrebiću pisanje kolumne za razmišljanje o filmu koji je meni, a i nekim mojim školskim drugarima, značio kao mladim pankerima - sada kultnom "Sid i Nensi". Uloga Sida Višouza, problematičnog basiste Seks pistolsa, navodi se kao jedna od najvažnijih glumca Garija Oldmana. Oldman jeste poznat po fenomenalnim transformacijama i mada fizički ne liči na Sida, uspeo je da dočara lik.
Slično kao Entoni Hopkins Ričarda Niksona - glumac može da ne liči, ali uz malo šminke, odgovarajuću odeću, ako skine pokrete, mimiku i način govora, pretvara se u lik i takve se uloge po pravilu pamte. Oldman je ulogu najpre odbio jer mu se scenario nije dopao i nije voleo pank.
Ali kad ju je prihvatio, maksimalno joj se posvetio, dotle da je zbog intenzivne dijete, kako bi smršao zbog Sidove finalne heroinske faze, završio u bolnici. I ne samo to, poput Vala Kilmera u ulozi Džima Morisona ili Hoakina Feniksa u ulozi Džonija Keša, Gari Oldman je za potrebe filma otpevao nekoliko pesama. S njim je svirao Glen Metlok, prvi basista Pistolsa, jedini iz benda koji je učestvovao u projektu.
"Sid i Nensi" repriziram na oko deset godina i svaki put ne znam šta tačno da mislim o njemu. Preovlađujući doživljaj, pogotovo ranije, jeste da film nije preterano dobar. Istovremeno ne mogu da tvrdim da mi svaki put nije ostavio utisak. Postoje filmovi za koje se kaže da su "toliko loši da postanu dobri", ali je to potpuno druga tema, ovaj ne spada u tu sortu. Čini mi se, a to jeste čudno jer je opus režisera Aleksa Koksa prožet pank kulturom, da je mnogo toga promašeno i da možda manje zamerki imaju oni koji s pankom nemaju mnogo veze. Uostalom, nezadovoljni su bili svi muzičari iz Pistolsa.
Pevač Džoni Roten žestoko je kritikovao film, saževši izjavom da su "od svega možda pogodili ime Sid". On ima razlog i za ljutnju jer je njegov lik potpuno promašen, čak i uvredljiv. Ne samo to, tokom poslednjeg gledanja sam, kad se prvi put pojavio, pomislio "otkud se Sid družio s Keptenom Senziblom iz Demnda?"
Glumca Endrua Šofilda je časopis Ankat stavio na prvo mesto najgorih glumaca u ulozi nekog rokera, a ne samo to - liči na drugog muzičara iz tog vremena. Ostatak glumačke podele je takođe čudan - poznavaoci će prepoznati menadžera Malkolma Meklarena i gitaristu Stiva Džonsa, ali bubnjara Pola Kuka - teško. Nije ni čudno što je Kuk takođe bio vrlo kritičan prema filmu, jer je i njegova mala uloga na ivici uvredljive.
Scenario koji se Gariju Oldmanu nije dopao je srž problema. Ovaj film, ma šta na Vikipediji pisalo, nije biografski. Ovo je priča o ljubavi između dva narkomana u haotičnom okruženju u vreme nagle popularnosti panka u Britaniji i SAD. Štaviše, fokus je dat na narkomaniju, sve ostalo je u drugom planu. Još gore, oba glavna lika ne prolaze transformaciju, čak ni Sid, koga Nensi tokom filma navuče na heroin; njegovo je ponašanje i ranije manje-više bilo isto. Koji su kvaliteti, osim nekih uloga?
Režiser Aleks Koks je poznat po tome što voli da unosi elemente nadrealnog, a iz nekog razloga filmovi koje snimaju ljudi iz pank okruženja imaju tendenciju da sa odmicanjem radnje gube dodir sa realnošću. "Sid i Nensi" sjajno oslikava atmosferu Londona i Njujorka s kraja sedamdesetih, a period koji je problematični par proveo u slavnom hotelu "Čelzi" verno je prikazan, s bizarnim ljudima koji im prolaze kroz živote.
Kako heroin postaje njihova jedina aktivnost, u nizu upečatljivih scena to potonuće se ne samo vidi nego i oseća. Scena zapaljene hotelske sobe je dobar primer, a još bolji i Koksova interpretacija ubadanja Nensi nožem, od čijih je posledica umrla. Taj događaj je ostao nejasan, Sid je uhapšen i malo kasnije umro. Režiser se od njega oprašta još jednom nadrealnom scenom, dirljivom jer zaokružuje lik momka suštinski infantilnog, koji ispunjava kletvu iz reklame za film: "Ljubav ubija".