Marina kao mala nije mogla da se popne uz stepenice i svi su mislili da je lenja: Kad su je konačno odveli u bolnicu porodica je zanemela
Marina Džouns je još kao dete znala da nešto nije u redu. Već sa sedam godina nije mogla da izdrži fizičke napore u gimnastici, a u školskom dvorištu je ostajala bez daha. Iako je pokušavala da objasni učiteljima i lekarima kako se oseća,godinama je dobijala isti odgovor – da je lenja, netrenirana ili previše osetljiva.
Borba bez dijagnoze: „Svi su mislili da izmišljam“
U tinejdžerskom uzrastu, situacija se pogoršala. Marina je imala jake migrene, vrtoglavice i umor pri najmanjem naporu. Kada je jednom prilikom pala u nesvest dok je šetala sa porodicom po brdu u Džordžiji, njenoj majci je bilo jasno da je vreme za ozbiljnije pretrage.
Pogledajte u galeriji fotografije Marine Džouns pre i tokom borbe:
Lekar joj je odmah uradio rendgen grudnog koša, koji je otkrio da je njeno srce znatno uvećano. Dijagnoza je ubrzo potvrđena – plućna hipertenzija, redak i ozbiljan poremećaj koji izaziva visok pritisak u arterijama pluća i može dovesti do srčane insuficijencije.
Šok: „Kada sam proguglala bolest, videla sam da mi je životni vek pet godina“
Imala je 16 godina kada je prvi put čula koliko je njeno stanje ozbiljno. U početku je terapiju primala pomoću Remodulin pumpe, uređaja veličine mobilnog telefona koji neprekidno ubrizgava lek pod kožu. Bol je bila konstantna, a promenjen izgled, ograničenja i gubitak slobode — još teži.
Ipak, najgore je došlo šest godina kasnije, kada joj je srce počelo da otkazuje. Sa samo 22 godine, postalo je jasno da je jedina opcija transplantacija pluća, piše People.
Transplantacija: „Probudio me je osećaj kao da mi je telo u plamenu“
Prvi pokušaj transplantacije nije uspeo jer pluća nisu bila upotrebljiva. Nedelju dana kasnije, stigao je novi poziv. Operacija je trajala osam sati. Nakon buđenja, Marina je osećala nesnosan bol i bila prestravljena. „Imala sam halucinacije, vezane ruke, nisam mogla da govorim“, priseća se. No, malo po malo, oporavak je počeo.
Novi život: „Po prvi put ne razmišljam o tome da li mogu da se popnem uz stepenice“
Nakon operacije, Marina je godinu dana provela u izolaciji, sa strogim režimom lekova i kontrola. Iako i danas živi sa brojnim ograničenjima – podložna je infekcijama, mora da izbegava sunce i vodi strogu ishranu – oseća se slobodnije nego ikada.
TikTok kao terapija
U izolaciji je počela da deli svoju priču na TikToku, govoreći iskreno o bolesti, transplantaciji i životu posle svega. Ubrzo je okupila zajednicu od preko 650.000 pratilaca.
„Nisam želela da budem samo devojka koja je imala operaciju“, kaže. „Htela sam da pokažem da sam više od toga.“
Pogledajte u galeriji kako sad izgleda njen život:
Slavi život: „Nikada nisam mislila da ću moći da putujem sama“
Danas Marina putuje, živi samostalno i ne uzima nijedan dan zdravo za gotovo. Nedavno je provela mesec dana sama na Kajmanskim ostrvima, što je nekada bilo potpuno nezamislivo.
„Život je dobar. Iako i dalje idem kod lekara i uzimam lekove, imam ono o čemu sam godinama sanjala — slobodu.“
Bonus video: Kardiolog o donorima srca