FRANCUSKA JE BILA BROJ JEDAN U EVROPSKOJ UNIJI, ALI SADA DOLAZI SUPERSILA: Uložiće 153 milijarde godišnje evra u vojsku do 2029. godine!
Evropska unija je decenijama bila zasnovana na nepisanom pravilu: Nemačka je bila zadužena za ekonomiju, a Francuska za vojsku. Taj aranžman je sada stvar prošlosti, a uloge se dramatično menjaju.
Dok se Nemačka sprema da postane vodeća vojna sila Evrope, politička ravnoteža na kontinentu se menja.
Francuska se bori da ostane relevantna, dok u Poljskoj nemačko naoružanje istovremeno bude duhove prošlosti i nade da bi osovina Berlin-Varšava mogla postati najjači bedem protiv Rusije, piše Politiko.
Očekivanja od Berlina su ogromna.
"Gde god da idem u svetu, od Baltika do Azije, ljudi traže od Nemačke da preuzme veću odgovornost“, rekao je Kristof Šmid, član nemačkog socijaldemokratskog odbora Bundestaga za odbranu. „Očekuje se da će se Nemačka konačno pojačati i uskladiti svoju ekonomsku težinu sa svojom odbrambenom moći.“
Vizija Nemačke sa najvećom evropskom vojskom, opremljenom najnovijom tehnologijom, daleko je od haotičnog Bundesvera koji je godinama bio predmet ismevanja. Ova nova vojna sila, povezana sa političkom i ekonomskom snagom, stvara dominantnu Nemačku kojoj će se ostatak Evrope morati prilagoditi.
Plan je da Nemačka do 2029. godine troši 153 milijarde evra godišnje na odbranu, što je oko 3,5 odsto BDP-a i predstavlja najambiciozniju vojnu ekspanziju zemlje od ujedinjenja. Poređenja radi, Francuska planira da do 2030. godine dostigne potrošnju od oko 80 milijardi evra. Poljska, s druge strane, namerava da već ove godine potroši veliku sumu novca, odnosno čak 4,7 odsto BDP-a, najviše u NATO-u.
Ovaj tektonski poremećaj oseća se i u Briselu. Jedan zvaničnik EU nazvao je promenu nemačkog vojnog potencijala „telurskom“, što znači ogromnom, dok je drugi diplomata bio direktniji: „To je najvažnija stvar koja se trenutno dešava na nivou EU“. Pitanje koje kruži hodnicima evropskih institucija je koliko će nemačko jačanje zaista biti „evropsko“.
Berlin gradi vojsku, ali prvenstveno za sebe
Odgovor leži u politici nabavki. Berlin se snažno opirao ideji da Evropska komisija dobije veća ovlašćenja u kupovini oružja i planira da se oslanja na nacionalne okvire, sistematski koristeći Član 346 Ugovora o EU, koji omogućava zemljama da zaobiđu pravila konkurencije i favorizuju domaće kompanije. Ovaj pristup „Nemačka na prvom mestu“ već se primenjuje u praksi.
Interna dokumentacija o nabavkama pokazuje da se Berlin sprema da do kraja 2026. godine kroz Bundestag progura ugovore o odbrani vredne 83 milijarde evra. Ovo je samo početak, jer dugoročna „lista želja“ Bundesvera teži 377 milijardi evra. Takođe je značajno gde će taj novac otići. Manje od 10 procenata novih ugovora ide američkim dobavljačima, što je preokret nakon godina u kojima je Vašington bio ključni partner. Gotovo sav ostatak će ostati u Evropi, a najveći deo u samoj Nemačkoj.
Nelagoda u Parizu
Ovi događaji u Parizu se posmatraju sa mešavinom skepticizma i zabrinutosti. Uprkos naporima predsednika Emanuela Makrona da poboljša odnose, nepoverenje prema Berlinu ostaje duboko ukorenjeno u francuskim odbrambenim krugovima. „To je negde između opreza i osećaja pretnje“, rekao je jedan francuski odbrambeni zvaničnik. „Biće teško sarađivati sa njima jer će biti izuzetno dominantni.“
Isti zvaničnik je dodao da je nemačka industrijska i ekonomska moć podjednako zabrinjavajuća kao i samo naoružanje. „Neće morati da napadnu Alzas i Mozel“, našalio se. „Mogu jednostavno da ih kupe.“ Pored istorijske nelagodnosti, Francuze uznemirava i geopolitička uloga koju Berlin namerava da igra. „Još nije jasno šta Merc želi da uradi“, rekao je jedan evropski diplomata. „Nemačka će morati da preuzme širu ulogu na međunarodnom nivou, ali nije jasno kako.“
Tenzije su dodatno pojačane sporom oko Evropskog borbenog aviona sledeće generacije (FCAS), projekta vrednog 100 milijardi evra koji je trebalo da bude kruna francusko-nemačko-španske saradnje. Kašnjenja i sporovi oko podele posla podstakli su Berlin da istraži alternativne opcije, što je uznemirilo Pariz. Za Francusku, FCAS je ključni politički projekat povezan sa njenim nuklearnim odvraćanjem. Erik Trapje, izvršni direktor kompanije "Dassault Aviation", otvoreno je pitao francuske poslanike: „Nisam protiv projekta, ali kada Nemačka kaže da će isključiti Francusku, zar vas to ne uznemirava?“
Varšava pozdravlja, ali sa oprezom
Međutim, ne vide svi nemačko ponovno naoružavanje kao pretnju. U Varšavi se to vidi kao neophodan i zakasneli potez. "Poljska je postala svetionik među saveznicima NATO-a u pogledu vojnih izdataka", rekao je Marek Magerovski, bivši poljski ambasador. "Shodno tome, insistiramo da i drugi partneri slede taj primer. Ali ako smo ozbiljni u vezi sa kolektivnom odbranom, ne možemo stalno govoriti: 'Molim vas, svi trošite više na odbranu. Ali ne i vi, Nemačka.'“
Drugi poljski zvaničnici izražavaju sličan pragmatizam, ali krvava prošlost baca dugu senku. „Gledajući istoriju, situacija u kojoj bi Nemačka kombinovala svoju ekonomsku moć sa vojnom snagom uvek je izazivala strahove“, rekao je Pavel Zalevski, zamenik poljskog ministra odbrane, dodajući da se nemački planovi moraju posmatrati u kontekstu jačanja svih evropskih vojski. Prema njegovim rečima, jačanje Nemačke je prirodan odgovor na signale iz Vašingtona o smanjenju američkog prisustva u Evropi. „Glavne zemlje koje brane istočni bok biće Poljska i Nemačka“, rekao je.
Međutim, sećanja na politiku bivše kancelarke Angele Merkel prema Rusiji teško blede. „Sećamo se i proruskog stava Merkelove“, dodao je Zalevski. „Pozivamo Nemačku da pokaže koliko će snažno braniti međunarodni poredak od Rusije. Potrebne su stalne provere. Ne zaboravljamo ništa.“ Uspon krajnje desničarske Alternative za Nemačku (AfD) izaziva dodatnu zabrinutost. „Kada razmišljamo o AfD i da li će moći da dođu na vlast... to je zabrinjavajuće“, rekao je jedan poljski zvaničnik. „AfD je proputinova i ima program koji govori o povratku dela poljske teritorije. Ne možemo otvoriti ovu debatu u Evropi.“
Težište moći seli se na istok
Uzeti zajedno, brzi uspon Nemačke i podeljene reakcije njenih partnera potvrđuju da se centar moći Evrope pomera ka istoku. Ekonomski motor kontinenta postaje i njegov vojno-industrijski motor, dok se Francuska drži svoje nuklearne karte, a Poljska raste u konvencionalnog teškaša na istočnom krilu NATO-a. Za Brisel, ova rekonstrukcija je ključni test: može li EU kanalisati ovaj zamah u zajedničke strukture ili će to samo produbiti fragmentaciju odbrane bloka?
Za sada se potezi Berlina vide kao preuzimanje, a ne kao pokušaj dominacije. Pa ipak, čak i pristalice priznaju da je teško shvatiti razmere promene. „Moglo bi biti zastrašujuće, bez sumnje“, zaključio je jedan diplomata EU. „Ali Nemačka ima koalicije. U EU je i u NATO-u – i mnogo toga se može dogoditi u međuvremenu.“
(Kurir.rs/Index)
BONUS VIDEO: NEMAČKA SE SPREMA ZA RAT NATO I RUSIJE