KILOMETRI ISTINE! VUČIĆEVA DECENIJA NAJVEĆE IZGRADNJE U ISTORIJI SRBIJE! Dok su prethodnici u govorima obećavali, Vučić je obnavljao zemlju (VIDEO)
Od završetka Drugog svetskog rata pa do 2012. godine, dakle u periodu dužem od šezdeset godina, kroz različite političke sisteme i vlasti, od socijalističke ere Josipa Broza Tita, devedesetih Slobodana Miloševića, do "revolucionarnih" Vojislava Koštunice i Borisa Tadića - u Srbiji je izgrađeno ukupno 596 kilometara auto-puteva.
Od 2013. godine, kada je Aleksandar Vučić sa Srpskom naprednom strankom preuzeo vođenje države, tempo ulaganja se radikalno menja i za period kraći od deset godina, izgrađeno je 623 kilometra auto-puteva!
To znači: više kilometara nego u svih prethodnih 67 godina zajedno, višestruko veći godišnji tempo izgradnje, stalna gradnja, bez višegodišnjih zastoja. Putevi se više ne grade sporadično, već istovremeno u svim delovima zemlje.
Dok su ranije vlasti govorile o planovima, strategijama i vizijama razvoja, aktuelna vlast razvoj je pretvorila u kontinuiran proces, sa jasno vidljivim rezultatima. Razlika nije u rečima, već u delima, u povezivanju do tada zapostavljenih krajeva i dolasku investicija tamo gde ranije nije bilo infrastrukture.
To poređenje jasno pokazuje da je period od dolaska Aleksandra Vučića na vlast doneo najveći infrastrukturni ciklus u modernoj istoriji Srbije.
Bratstvo i jedinstvo
Posleratna, razorena Jugoslavija dizala se iz pepela, a doživotni predsednik "drug Tito", uvek je bio na otvaranjima glavnih projekata, od javnih ustanova do hidroelektrana i velikih saobraćajnica.
Njegove poruke u govorima uvek su isticale "zajednički rad radnih ljudi Jugoslavije", budući da su socijalističku zemlju gradile narodne mase u velikim radnim akcijama.
Verovatno najznačajniji bio je autoput nazvan Autoput Bratstva i jedinstva (današnji E-75), koji je počeo da se gradi odmah po završetku Drugog svetskog rata.
"Vi ste ponovo pokazali da je naša omladina dosledna sama sebe da kada nešto obeća i kada nešto preduzme, da to ona stoprocentno i izvrši", rekao je Josip Broz u govoru na otvaranju Autoputa Bratstvo i Jedinstvo, deonica Zagreb-Ljubljana.
Tužne devedesete
Devedesete, obeležene ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, donele su veliku pauzu u izgradnji puteva, tako da je Srbija ostala sa Titovom putnom mrežom od 374 kilometra.
Za vreme Slobodana Miloševića Srbija (u sastavu SRJ) bila je pod sankcijama, s velikom inflacijom. Građani Srbije snalazili su se kako su mogli - dok su fabrike i preduzeća propadali, mizerne plate kasnile ili ih nije ni bilo, oni su švercovali cigarete i gorivo da bi prehranili porodice, kriminal je rastao, a Srbiju su 1999. godine dotukle NATO bombe.
Osiromašena zemlja, tek probuđena od ukidanja sankcija, gađana je osiromašenim uranijumom, stradali su ljudi i uništeni vojni i civilni objekti, infrastrukturni sistemi - mostovi, fabrike, telekomunikacije.
Slobodan Milošević je u Novom Sadu najavio obnavljanje mostova, i to je verovatno jedini govor tadašnjeg predsednika na događaju koji označava izgradnju.
"Želim svim građanima Srbije da nam obnova bude uspešna, brza i u roku koji se okončava pre zime" - poručio je Milošević.
Varadinski most ponovo je otvoren 2000. godine za saobraćaj, Most Slobode oktobra 2005. godine, a Žeželjev most 1. septembra 2018. godine..
U infrastrukturu se za vreme Miloševića nije ulagalo, pa su ona 374 kilometra puteva iz Titovog vremena dočekala i dvehiljadite godine, tačnije tek 2008. kada je u saobraćaj pušteno prvih 91 kilometara novog auto-puta.
Da li može brže?
U vreme Borisa Tadića, dominantna poruka bila je Evropa. Na otvaranjima puteva i drugih projekata isticalo se da Srbija ide ka Evropskoj uniji, da se povezuje sa regionom i da infrastruktura služi boljoj budućnosti mladih generacija. Ipak, uprkos ambicijama i najavama, rezultati su ostajali skromni u odnosu na potrebe zemlje.
Do 2012. godine mreža auto-puteva proširila se do 596 kilometara, što znači da je tokom vlasti DSS/DS izgrađeno 222 kilometra.
Radovi na putnom pravcu Koridora 10 kod Beške na Dunavu, u blizini Novog Sada, otvoreni su u maju 2009. godine. Dve godine kasnije , tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić obišao je radove na istočnom kraku Koridora 10 nedaleko od Pirota i granice sa Bugarskom.
"Neću da licitiram s rokovima, imali smo dosta opečenih prostiju s rokovima do sada, ali gradimo brže nego što smo ikada gradili u našoj zemlji. To je takođe jedna činjenica. Da li može brže, uvek može brže", rekao je Tadić 2011.
Međutim, to Tadićevo "brže" građani Srbije spoznali su tek od 2013. godine, kada je Aleksandar Vučić preuzeo odgovornost za vođenje države: izgrađeno je 623 kilometra auto-puteva, više nego u svim prethodnim decenijama zajedno.
Razlika
Svaka vlast govori o napretku, uspehu i boljoj budućnosti. Ali razlika između reči i dela danas se može izmeriti kilometrima izgrađenih puteva. Građani jasno vide urađeno, a ne samo obećano.
Vide ono što ostaje, povezuje ljude, privredu i Srbiju sa budućnošću.
"Ovo je dokaz da Srbija može sve kad smo ujedinjeni, za nas nema prepreka! Od ukupnih 113 kilometara Moravskog koridora ostaje nam 28 km i završen je, a do pre neku godinu nismo imali auto-put ni do Obrenovca, Uba... Rezultati su ono što nas razlikuje - što razlikuje one koji vredno rade!", poručio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić u sredu na ceremoniji otvaranja deonice auto-puta E-761 - Moravski koridor, petlja "Vrnjačka banja" - petlja "Vrba".
Takođe, mora se dodati da je u izgradnji još 394 kilometara, a u planu je dodatnih 936!
Upravo zato ovaj infrastrukturni ciklus ostaje zapisan kao najintenzivniji u modernoj istoriji Srbije, kao vreme u kojem se više nije čekalo na bolju budućnost, već se ona gradila.
Kurir Politika