NAJVEĆI NEREŠENI ZLOČINI 90-IH:  Ubistvo Belog prvo političko smaknuće
Foto: Privatna Arhiva

Za Kurir piše Vojislav Tufegdžić autor knjige i filma „Vidimo se u čitulji“

NAJVEĆI NEREŠENI ZLOČINI 90-IH: Ubistvo Belog prvo političko smaknuće

Crna Hronika -

Branislav Matić Beli brutalno likvidiran pre 26 godina ispred svoje kuće na Voždovcu, odmah posle povratka iz Topole sa velikog osnivačkog skupa Srpske garde i pristalica opozicije

Ubistvo Branislava Matića Belog u avgustu 1991. upamćeno je ne samo kao prvo „javno smaknuće“ poznatog beogradskog kriminalca već i zbog načina na koji je izvedeno: bila je to dobro planirana i u tom trenutka najbrutalnija likvidacija.

Javnost tada još postojeće Jugoslavije ubistvo je odmah okvalifikovala kao politički zločin, a osnovni razlog za takav stav utemeljen je u meri u kojoj su sve druge teorije bile neuverljive.

Protiv Miloševića

Poslednjih godina života Matić je postao politički veoma angažovan, uveren da svom narodu i državi može pomoći. Ranije veliki simpatizer predsednika Slobodana Miloševića, u čiju čast je štampao i kalendar s njegovim likom, s vremenom je postao ubeđeni opozicionar, odlučivši da u „povratak srpstva“ uloži i sopstveni kapital. Upravo je prestrojavanje s jedne na drugu političku stranu bio, i do danas ostao, jedini vidljiv razlog njegove likvidacije.

Aleksandar Knežević Knele, foto: Privatna Arhiva

Matić je usmrćen ispred svoje kuće na Voždovcu rafalnom paljbom iz automatskih pušaka dvojice napadača.

Tog 3. avgusta u Topoli je održan skup Srpske garde, na kojem se okupilo oko 7.000 nesuđenih pitomaca, po obeležjima i zamislima prve srpske vojske posle Drugog svetskog rata. Uz Matića, koji je bio zadužen za sve potrebe Garde, paradi nove vojne formacije prisustvovali su Đorđe Božović Giška, njen komandant, i Aleksandar Knežević Knele.

Kako je kasnije ispričao Kneletov otac Dušan, po povratku u Beograd svi zajedno su svratili do njega, s namerom da potom odu do Matićeve kuće.

U međuvremenu su se razdvojili, a nepunih pola sata kasnije saznali su da je Beli ubijen. Dušan Knežević je siguran da je zamka za Belog bila zapravo stupica za svu trojicu, ali je sticaj okolnosti hteo da tom prilikom Giška i Knele prežive.

Đorđe Božović Giška, foto: Privatna Arhiva

Došavši pred kuću, Beli je sačekao da iz automobila izađu njegova supruga, komšinica sa dvoje dece i Giškina devojka. Zatim je i sam izašao. Začuvši pucnje, stigao je tek da vikne: „Lezite!“

Ubice iz „mercedesa“

Nakon ispaljenih hitaca ubice su uskočile u beli „mercedes“ bez registracije i pobegle. Na mestu ubistva pronađeno je 27 čaura. Zbog činjenice da je ubistvo usledilo posle povratka sa skupa u Topoli, gotovo niko nije verovao u pretpostavku da je reč o namirivanju mafijaških računa.

Ne samo zato što Beli nije pripadao „standardnom profilu“ kriminalca već i zbog jasnih nagoveštaja da tadašnjoj državi, pritisnutoj ratnim nevoljama i snažnim pritiscima iz inostranstva, nikako nije odgovaralo da ima „opozicione bogataše“ sposobne da finansiraju svoje dobrovoljce.

Beli objasnio majci

UŠAO U POLITIKU JER JE MUŠKARAC

Matićeva majka Milica pričala je kako je još u vreme prvih krivičnih prekršaja njenog sina ipak imala utehu: „Nije mi bilo lako što sam morala da ga obilazim u zatvoru i nosim pakete, ali sam bar bogu bila zahvalna što ga politika ne interesuje“.

Kad je kasnije shvatila da Branislav i njegovi najbliži drugovi nisu ostali imuni na političko višestranačje, često ih je pitala: „Pa dobro, što vama, kad imate sve u životu, treba petljanje s politikom?“ I uvek dobijala isti odgovor: „Pa, kad smo muškarci.“

Sutra: Ozbiljna istraga nije ni vođena

Kurir / E.K.

Foto: Privatna arhiva

POGLEDAJTE BONUS VIDEO:

Kriminalci koji su obeležili 90-e!

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track