"ZBOG TRAGIČNO NASTRADALOG DRUGA OSTALA SAM U OVOM SPORTU" Priča o devojkama koje su na terenu iz čiste ljubavi: "Nastavljam da igram, za one koji ne mogu!"
U projektu "Mali fudbal, velike priče" pokrenuli smo nedelju posvećenu ženskom futsalu u kom će publika imati prilike da se upozna sa magičnom igrom na petoparcu kada su dame u Srbiji u pitanju.
Razgovarali smo sa Denisom Blagojevićem, alfom i omegom kluba GFK, koji je osvojio šampionsku titulu u ligi Beograda, a zatim i sa novim selektorom ženske futsal reprezentacije Srbije, Dejanom Majesom, i njihove priče možete pronaći na sledećim linkovima:
Sada smo kontaktirali i ljude iz Ženskog futsal kluba Solunac iz Barajeva, ekipe koja je završila na drugom mestu u ligi Beograda prošle sezone, a svoju priču za naš projekat podelili su igračica Danica Radulović i trener Nemanja Mirković Dunga.
Za početak, pričali smo sa Danicom Radulović.
Kako i zbog čega si se odlučila da se oprobaš u ženskom futsalu?
- Moja ljubav prema futslu nije počela u nekoj velikoj sportskoj sali, niti uz profesionalne terene, počela je sasvim jednostavno u školskom dvorištu sa društvom. Iako tada nisam ni razmišljala ozbiljno o futsalu brzo sam zavolela igru, osećaj slobode, zabave koji dolaze sa njom. Veliki uticaj na mene imala je i moja okolina često sam išla da gledam utakmice na kojima su igrali Nikola Petković, Aleksandar Petković, Gordan Nikolić, Uroš Vasić... Bili su zaista sjajni igrači i volela sam da posmatram njihovu igru, način na koji se kreću, sarađuju i uživaju na terenu i posebno mi je u srcu ostao Igor Milovanović drug koji je bio deo te ekipe. Teško je naći prave reči za njega bio je mnogo više od sjajnog igrača, bio je neko ko je igrao sa osmehom, davao sve od sebe na terenu, ali uvek je imao vremena i za šalu, za podršku i lepe reči. Njegova energija, ljubaznost i ljubav prema futsalu su ostavili veliki trag na meni. Nažalost, više nije sa nama, tragično je nastradao, ali upravo zbog njega sam odlučila da ostanem u ovom sportu da nastavim da igram i za one koji ne mogu.
Da li si zadovoljna dosadašnjim uspesima?
- Zadovoljna sam dosadašnjim uspesima, ali znam da uvek uma prostora za napredak, svaki trening i utakmica donose novo iskustvo. Ponosna sam na svoj i timski napredak, ali verujem da najbolje tek dolazi.
Šta očekuješ od godina koje dolaze, kako u klubu, tako i u ženskom futsalu u Srbiji uopšte?
- Očekujem da se proširi uticaj ženskog futsala i sticanje popularnosti kao i povećanje broja klubova što bi na kraju dovelo do formiranja više liga u okviru našeg sporta.
Trener Dunga - fudbalski i futsal fanatik
Zatim je svoju reč uzeo Nemanja Mirković, fudbalski i futsal fanatik koji igra za mušku ekipu Solunca, a predvodi dame kao šef stručnog štaba.
Kako je nastao ženski futsal klub Solunac?
- Hvala Vam puno na pozivu, futsal je u svakom pogledu za dame i zaslužuje da dobije prostor u medijima. Nakon nekoliko godina takmičenja muške seniorske ekipe KMF Solunac za koju sam i ja igrao, nastala je i ženska sekcija. Uvek smo bili pretedenti za vrh tabele u Trećoj ligi Beograda i napravili veliki uspeh kao jedini klub iz opštine Barajevo koji je osvojio Kup nekog takmičenja pod okriljem Fudbalskog saveza Beograda. Kao i svake godine održavao se radni sastanak u klubu, sa predsednikom Bojanom Mijailovićem koji je u to vreme bio šef stručnog štaba ŽFK Sloga Zemun došli smo na ideju da napravimo i ženski futsal tim Solunac. I tako smo počeli da okupljamo devojke u čemu nam je najviše pomogla naša futsalerka i kapiten ekipe Danica Radulović.
Da li ste zadovoljni dosadašnjim uspesima? Koliko je teško, a koliko lepo raditi sa devojkama?
- Obzirom da nam je prva godina takmičenja, imam razloga da budem prezadovoljan onim što je učinjeno u godini za nama. Osvojili smo drugo mesto u ligi, izgubivši u uzbudljivom finalu od ekipe GFK rezultatom 2:1. GFK je ekipa koja je već nekoliko godina na okupu bez velikih promena u igračkom kadru. Osvojili smo istorijsko prvo mesto na turniru 3x3 koji se prvi put održavao za devojke ove godine. Na još nekoliko turnira za dame, iako ih nema mnogo, bili smo među prve tri ekipe, a gubili smo od timova za koje su nastupale igračice iz reprezentacije i to posle penal lutrije.
- Nije ništa teško kada vidiš tim pun entuzijazma za futsalom. Dame su perfekcioniste i žele da uče o futsalu, obzirom da su sve sa velikog fudbala. Veoma vole fustal i napreduju kroz svaki trening sve više i više. Prihvataju kritike, što je najbitnije i prihvataju savete koje sprovodimo u delo na treninzima. Tako da je sa njima milina raditi.
Postoji li neka zanimljiva anegdota koju bi podelio sa nama i našim čitaocima?
- Ima mnogo anegdota, ko bi ih sve popamtio. Ali ostala je jedna u pamćenju. Igrali smo polufinalni meč, jedna od igračica je kasnila na utakmicu. Nakon nekog vremena se pojavila na ulazu u halu i dok je prilazila klupi sve je izgledalo normalno. Kada nam se približila videli smo da nosi ranac na leđima koji je stavila preko dresa i došla na klupu.
Kakvi su planovi za budućnost?
- Imamo puno toga u planu i voleli bismo da sve ispunemo u narednim godinama. Za početak da nastavimo u još boljem ritmu. Da proširimo bazu igračica kako bi dobili na još većem kvalitetu, pored ovih futsalerki koje već pokazuju da bi ženski futsal trebalo da bude zastupljeniji i da mu se da na značaju. Devojke to zaslužuju i mnogo više nego što je do sada bilo. Nadam se da će ljudi uvideti da su dame vredne pomena i dati im na značaju.
BONUS VIDEO: