"PRVI SAM SAZNAO DA JE MLADIĆ UHAPŠEN, ALI VEST NISAM MOGAO DA POŠALJEM!" Glavni urednik Kurira o danu koji je promenio sve: Jedna greška ga koštala EKSKLUZIVE!
Prošlo je tačno 15 godina otkad je general Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske, uhapšen i prebačen u Haški tribunal, gde je služio doživotnu kaznu sve do smrti u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu.
Dan kada je uhapšen pamte mnogi, među kojima i glavni urednik Kurira Rajko Nedić, koji je u rukama, tog 26. maja 2011. godine, imao svetsku ekskluzivu, ali je odbio
- Pre polaska u redakciju, u prepodnevnim časovima otišao sam u Specijalni sud u Ustaničkoj ulici na sastanak sa Brunom Vekarićem, tadašnjim portparolom Specijalnog tužilastva za ratne zločine. Bio je to uobičajeni dolazak kod Bruna gde bi uz kafu pretresli sve najvažnije događaje. Čak smo nekoliko puta odlagali ovaj susret. I došao sam baš tog dana...
Na ulazu u zgradu, zbog procedure ostavio sam mobilni telefon, što me je nešto kasnije i "koštalo" da prvi objavim senzacionalnu vest koja je munjevito obišla celu planetu, a tada je to sigurno bila informacija o hapšenju generala - ispričao je Nedić, u to vreme urednik hronike i pomoćnik glavnog urednika dnevnog lista Press i dodao:
- Počeli smo razgovor uz već standardno pitanje: "Šta je sa Mladićem"? Očekivao sam odgovor koji je toliko puta poslednjih godina izneo u javnost: "Lociran je...". Međutim, ubrzo mu je zazvonio telefon i po njegovom izrazu lica video sam da se nešto "krupno" dešava. Vekarić je promenio glas, zacrveneo se... Usput je zvao saradnike da hitno dođu kod njega. Kada je završio poslednji telefonski razgovor, ispostavilo se sa glavnim tužiocem Vladimirom Vukčevićem koji je bio na službenom putu, spustio je telefon na sto i naglo seo u fotelju.
- Pronašli su i uhapsili Ratka Mladića! U selu Lazarevu kod Zrenjanina....
Nedić je ispričao kako je bio zbunjen, uzbuđen i zatečen.
- Pomislio sam da je još jedna u nizu lažnih dojava. Međutim, brzo sam shvatio da nije! I da je ispred mene stajao čovek čija je ekipa godinama bila u potrazi, za jedne, za srpskim herojem i junakom, a za druge ratnim zločincem. Na desetine i desetine dojava imao je do sada o navodnim lokacijama na kojima se navodno nalazio Mladić. I sada, baš sada, došao je trunutak koji je toliko dugo čekao. Trenutak koji je podelio upravo sa jednim novinarom. Novinarom koji je prvi saznao ovu vest, u isto vreme zadovoljan zbog toga, ali i veoma tužan i ogorčen da što srpski general mora u zloglasni Hag.
Ipak, kao profesionalac, znao je da je vreme da što pre javi redakciji šta se dešava.
- Imam vest, imam je prvi! Počeo sam da se hvatam za džepove, da preteresam torbicu. Nema telefona! Pa da, telefon je na prijavnici... Iako me je Bruno umirivao da sačekamo i definitivnu potvrdu, nervozno sam šetao po kancelariji. Nisam izdržao, bukvalno sam istrčao do prijavnice i izlaza. Vreme je teklo sporo, dok su mi vratili dokumenta i telefon, pa dok sam uključio mobilni...
Kaže da je trku sa vremenom izgubio, u fudbalskom žargonu, u "zaustavnom vremenu".
- Ispostavio se da su je Hrvati prvi objavili na nekom protalu. Tog dana se u Beogradu nalazila delegacija iz Zagreba i prilikom susreta sa našim zvaničnicima pojavila se vest o Mladiću. Ne znam da li je taj ministar dojavio njihovim novinarima, ili se neki hrvatski kolega zatekao baš tu, ili su saznali na neki drugi način, uglavnom, koliko se sećam, oni su prvi objavili. Ali, za koji minut, to više nije bilo ni bitno, jer je postala planetarna vest. Ipak, bilo mi je krivo. Našao sam se na pravom mestu, u pravo vreme, ali ponekad ni to nije dovoljno... - dodao je Nedić.
Kako kaže, "bio je svedok važnog istorijskog događaja, kao hroničar jednog vremena".
Kurir.rs