Podsetimo, Srbiju je nedavno potresao incident u Tehničkoj školi u Trsteniku, gde su učenici izmakli stolicu profesorki i smejali joj se kada je pala, dok su profesora jedne srednje škole u Kragujevcu đaci navukli lažnim profilom na Instagramu da pomisli da se dopisuje sa ženskom osobom, pa su posle fotografiju na kojoj je samo u boksericama delili po školi i podsmevali se njegovom fizičkom izgledu u Vajber grupi u kojoj je i on kao njihov razredni starešina.
Sociolog Zorica Mršević
Roditeljska nebriga uzrok svega
Sociologa Zoricu Mršević ova svedočenja vaspitača ne čude i smatra da je uzrok takvog ponašanja mališana roditeljska nebriga, a negde čak možda i želja da deca budu glavna među vršnjacima:
Zorica Mrševićfoto: Kurir Televizija
- Uče mušku decu da se biju, žensku da ogovaraju, sve sa idejom da se deca nauče da budu glavna. Umesto da tu vodeću ulogu imaju kroz sportske i školske uspehe, oni su orijentisani da želju za dominacijom izražavaju nasiljem. Pojedini roditelji namerno podstiču decu na to, kako deca rastu, rastu i oblici nasilja i bahatog ponašanja. Neki roditelji nemaju nameru da to spreče, nego smatraju da je to super, pa čak prete i vaspitačima, nastavnicima, direktorima... Time su saučesnici. Nasilnici su ta prezaštićena deca, deca moćnih roditelja.
Slobodanka Radosavljević, predsednica Saveza udruženja vaspitača Srbije, potvrđuje za Kurir da je situacija u vrtićima zabrinjavajuća, jer je sve više dece koju "ne može da sputa niko", jer će pojedini roditelj da reaguju tako da čak zahtevaju i otkaz za vaspitača.
foto: Shutterstock
Traumatična iskustva vaspitača
Deca prete vršnjacima da će im lupati šamare
Diplomirani vaspitač (ime i prezime poznato redakciji) kaže za Kurir da vaspitači često imaju problema s roditeljima koji burno reaguju:
- Prete rukovodiocima, ministarstvom, a najbučniji su oni roditelji koji se najmanje bave svojom decom. Verbalno su nasilni, glasni, neprijatni, viču na vaspitače i pred decom. Ponašaju se kao da su njihova deca jedino važna, a razlog da se razbesne je čak i ako im se niste nasmejali i dočekali dete onako kako su oni zamislili. Postoje i deca koja idu po vrtiću i govore drugoj deci da će im lupiti šamar, ali to je model ponašanja koje je dete ponelo iz kuće. Apsolutno najveću odgovornost za takvo ponašanje snosi porodica.
- Ima i nekontrolisanog ponašanja roditelja, a naravno da se to reflektuje i na dete. Ima dece koja udaraju vaspitače i drugu decu, ali je čest slučaj i da se i prema svom roditelju tako ponašaju. Nažalost, roditelj je nemoćan da bilo šta uradi - navodi Radosavljevićeva i dodaje:
- Ima i primera da roditelji ne stižu da se bave svojom decom i, kad im se ukaže na problem, samo sležu ramenima. Sveukupno je manji broj takve dece i roditelja, ipak su to deca predškolskog uzrasta, čista bića. Nažalost, u našem društvu je velika kriza porodice i uopšte porodičnih odnosa. Roditelji od obaveza ne stižu da se dovoljno posvete deci. Društvo treba veću pažnju da posveti predškolskom detetu kako bismo u budućnosti dobili zdravije društvo.
Naša sagovornica smatra i da problem inkluzije u predškolskim ustanovama treba razmotriti na nivou ministarstva prosvete.