Slušaj vest

Proces ulaska u članstvo Evropske unije uvek je i politički poligon na kom se sukobljavaju želje, volja, interesi, zasluge, kriterijumi, vrednosti... Neki su građani za, neki protiv, a neki još vagaju. Tako je u svim zemljama koje su na putu, ali i u onima koje su već u EU. Evropski put Srbije bremenit je svim tim stvarima, ali i specifičan po jednoj koja je teško razumljiva baš zbog toga što dolazi iz Srbije. 

Domaći kočničari

Svedoci smo da su se mnoge nevladine organizacije, koje se nazivaju evropskim, latile posla stvaranja i održavanja žustrog i žestokog narativa o Srbiji kao nedovoljno dobroj za pohvalu u napretku u evrointegracijama, te nedorasloj da napravi sledeći korak, na koji inače čeka više od tri godine. Teško je racionalno objasniti kome i zašto smeta skoro svaka pozitivna ocena koju Srbija, ozbiljno radeći na svojom strateškom cilju učlanjenja u veliku evropsku porodicu, dobija od Brisela. Svaki put kada stigne pohvala ili ohrabrenje iz EU, u Srbiji se jave dežurni kritičari, i to upravo iz redova onih koji postoje zahvaljujući evropskoj agendi Srbije.

Jedna od najagilnijih je svakako Bojana Selaković, koordinatorka Nacionalnog konventa o EU. Njen narativ koji uporno gura u javnost prilično je jednostavan i duboko utopljen u dnevnu politiku, a svodi se na to da Srbija od EU ne sme dobiti nikakav pozitivan signal, a kamoli konkretan pomak u evrointegracijama, sve dok vlast ne bude po njihovoj meri. Tako je na nedavnom panelu na briselskom forumu o proširenju EU obrazložila svoja zalaganja da Srbija nije zaslužila da na kraju godine dobije zeleno svetlo za Klaster 3.

bojana.jpg
Bojana Selaković Foto: ATAIMAGES

- Kada govorimo o polarizaciji, situacija je veoma komplikovana i nisam sigurna da možemo da se nosimo s još nekim procesom ili aspektom pre nego što obezbedimo i ponovo uspostavimo poverenje među različitim akterima u društvu. U tom smislu pomoć i podrška EU je dobrodošla, ali trenutno je jako teško obezbediti adekvatan nivo pažnje građana na regularnu evropsku agendu. Moramo da pričamo ne samo o reformskim procesima već i o ponovnom uspostavljanju poverenja ili bazične komunikacije između aktera u našem društvu pre nego što počnemo da razgovaramo o sledećem koraku - izjavila je tada ona.

Poznate teze

Skoro svaka pozitivna stvar koju najviši evropski zvaničnici izgovore o našoj zemlji dočeka se na nož i veštački se tumači kao negativna, i to baš od predstavnika NVO koji su neretko i plaćeni da pomognu Srbiji na putu članstva u EU. Tako su se i ovog puta našli pozvanima da tumače, ni manje ni više, izjavu predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen nakon večere s Vučićem u sredu u Briselu, verovatno smatrajući da predsednica Fon der Lajen ne ume da se izrazi precizno. Naravno, i Bojana Selaković je izašla sa svojom poznatom tezom.

- Svako može da razume ovu poruku kako želi. Ja, na primer: da EU ne odustaje od Srbije i podrške Srbiji, ali da samo demokratska Srbija može biti deo EU. Ne ova i ovakva Srbija. Dakle, Srbija je ta koja treba da izabere - navela je ona na Iksu.

I Vučićev predlog da se Zapadni Balkan kao ceo region primi u članstvo izazvao je lavinu negativnih komentara i ponovo je Bojana Selaković bila em među prvima, em među najglasnijima.

- Jeftin način da se odgovornost za neispunjena obećanja iz poslednjih godinu dana prebaci na EU. Naravno da ceo Zapadni Balkan treba da bude integrisan, ali naravno da nije realno da se to desi sada. Cilj ove poruke je isključivo održavanje unutrašnjeg narativa po kome EU neće Srbiju. Ne bi je bilo da je Srbija do sada isporučila barem REM, čiji sastav niko ne osporava, i da se rešila ruskog vlasništva u NIS-u. Ovako, dok mi stignemo, izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju moći će da bude i Albanac - poručila je ona.

Što se tiče REM, kad stavimo na stranu aboliciju od sopstvene krivice, jer je ona bila jedan od ključnih implementatora kao predstavnik civilnog društva, bilo bi lekovito i za nju samu i celo društvo da pojasni svoju ulogu u procesu formiranja REM, da kaže ko to osporava članove i da li neko, i ko, želi da otvaranje Klastera 3 naplati ubacivanjem svojih ljudi u REM.

Motivi

Kao i svaki nastup koordinatorke Selaković, i ovaj poslednji je usmeren da se u javnosti relativizuju napori države da se približi EU, pa se od nje gotovo po pravilu čuju jedne te iste fraze, poput one da Srbija nije spremna da se bavi suštinskim reformama, da je očigledno da ne postoji volja da Srbija u budućnosti postane članica EU, da se EU deklarativno pominje, ali da se koristi više za učvršćivanje vlasti nego za ispunjavanje kriterijuma pristupanja...

Nad ovakvim stavovima iz "evropskog" NVO sektora Srbije racionalan čovek mora da se dobro zamisli i zapita kako je moguće da neko bude protiv našeg napretka ka EU i protiv približavanja nečemu što i oni, kao i mi, promovišu kao najbolju destinaciju za građane Srbije. Nekako smo navikli da neke članice EU otežavaju put Srbije ka EU, što je njihovo pravo i služi im za postizanje svojih direktnih ili indirektnih ciljeva, ali je potpuno druga dimenzija kada vas kao državu sapliću sopstveni građani koji su plaćeni da zemlju vode ka EU i rade isključivo u interesu srpskog društva i EU u celini. Moramo se zamisliti šta su njihovi motivi.

Nadamo se da ćemo u danima pred nama i na to dobiti odgovor kako od njih samih tako i od ostalih zainteresovanih strana.

Neshvatljivo je da, s druge strane, kritike kojima takvi ljudi zasipaju Srbiju ne postoje u zemljama koje su u ovom trenutku "zvezde" brzine napredovanja u evrointegracijama. Evo, na primer, Albanija. Pohvale našeg NVO sektora pljušte na sve strane, iako je u brojnim aspektima, od izbornih uslova, javnih finansija, ekonomije pa do medijskih sloboda, evidentno da se ne može meriti sa Srbijom, prosto puno su iza nas. Uostalom, trebalo je samo videti kako je izgledao izborni dan u Albaniji krajem oktobra, kada su kamere zabeležile niz skandaloznih nepravilnosti i kršenja izbornih propisa, ali su reakcije EU i ODIHR potpuno izostale. O iskrenosti i principijelnosti predstavnika srpskog civilnog sektora najbolje govori zauzimanje stava da je Edi Rama veći demokrata od Aleksandra Vučića. Možda je to popularno danas reći, ali je ipak previše iracionalno.

U čemu je velika razlika? Prosto Albanija, za razliku od Srbije, nije imala NVO kočničare u sopstvenim redovima, jer je kao država udruženo sa civilnim sektorom radila na zajedničkom cilju - dovođenju Albanije do tačke da otvori sva poglavlja. To Srbija, nažalost, nema. A neće biti da je Albanija oaza demokratije, kako je i srpski NVO sektor želi predstaviti. Dug je put potreban Albaniji da nas pristigne u mnogo toga i još duži da to može i formalno da pokaže. Za sada, dok je u pitanju busanje u grudi i ispunjenje trenutnih interesa nekih velikih centara moći na štetu svog naroda, Albanija je definitivno šampion.

0502--marina-lopicic.jpg
Dejvid Mekalister Foto: Marina Lopičić

Jezik svađe

Otvoreno dnevno političko agitovanje u stilu političke partije, ali bez preuzimanja ikakve odgovornosti za funkcionisanje vitalnih sistema u zemlji, nije definicija po kojoj bi civilno društvo trebalo da funkcioniše, ali deluje da i u ovom segmentu nismo još na evropskom nivou. Možda bi Srbiji i tu trebale neke strukturne reforme i smena generacije.

Interesi pojedinih država članica su realnost i kritike koje Srbija dobija nekad su zaslužene, a nekad i ne. Svakako je da su vođene interesima država koje ih izražavaju. Drugi problem ima Srbija. Kritika je dobrodošla, ali ne agitovanje domaćih proevropskih organizacija da se kazni skoro svaki pokušaj da dosegnemo vrednosti i standarde EU. Kurir će i dalje pratiti naraciju koju o ovoj temi budu forsirali pojedinci i organizacije iz civilnog sektora, jer je naše opredeljenje da svoju zemlju podržimo da na tom putu napreduje što brže. Svako ko smatra da je Srbiji mesto u EU treba da pogura svoju državu u tome makar i iz vrlo sebičnih razloga - da njemu samom bude bolje.

Jer kako je Dejvid Mekalister, šef Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta, rekao na pomenutom forumu u Briselu, političari ne treba da se svađaju na engleskom jeziku pred strancima.

eu.jpg
Forum o proširenju EU Foto: Printscreen

- Kad god putujem u zemlje kandidate, uvek želim da dam jedan savet parlamentarcima: raspravljajte se i borite koliko god hoćete, to je deo demokratske debate, na svom jeziku. Ali ako dođu ljudi iz Brisela i Strazbura i diskutuju na engleskom, pokušajte da što više pričate o onome što vas ujedinjuje. Jer uvek će biti kontroverznih rasprava i u Albaniji, i u Srbiji, i u Crnoj Gori... Isto je i u državama članicama. Ali potrebna je opšta saglasnost da je put evropskih integracija pravi put napred. Znate, nekad dolazimo u zemlje kandidate i čujemo njihove parlamentarce kako se svađaju na engleskom ispred nas. To ne pomaže. Ljudi, svađajte se čim vidite da se avion vraća za Brisel. Ali molim vas, u načelu morate da budete jedinstveni. Naravno, nikada ne možemo da ubedimo one koji su striktno protiv evrointegracija, ali imajte pristojne rasprave zasnovane na činjenicama u svojim nacionalnim parlamentima. I ne pokušavajte da uvlačite EU u domaće debate. Život je suviše kratak da bi se to radilo i nije zdravo. Evropska unija, Evropska komisija, Evropski savet, Evropski parlament, mi ne podržavamo vlast ili opoziciju, mi podržavamo ljude i ekonomije na putu ka članstvu u EU - poručio je Mekalister na panelu na kom je učestvovala i predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić.  

* Kurir posluje u sastavu kompanije WMG (Wireless Media Group), koja je pokrenula inicijativu EUpravo zato za bolje međusobno razumevanje i jačanje poverenja između Srbije, Zapadnog Balkana i Evropske unije. Misija WMG je da transformiše poslovanje i društvo u čitavom regionu podsticanjem promena, unapređenjem produktivnosti i omogućavanjem veće povezanosti i saradnje u cilju dostizanja evropskog nivoa i globalne konkurentnosti.