IVAN BOSILJČIĆ O URGENTOM CENTRU: Za ulogu me je spremao gradonačelnik Radojičić
Foto: Damir Dervišagić

intervju

IVAN BOSILJČIĆ O URGENTOM CENTRU: Za ulogu me je spremao gradonačelnik Radojičić

Pop kultura -

Ivana Bosiljčića gledamo i u drugoj sezoni serije "Urgentni centar", koja se dva puta nedeljno emituje na Prvoj televiziji. U razgovoru za Kurir popularni glumac otkriva kako se spremao za ulogu pedijatra i kakva su njegova iskustva s lekarima. Kakva je sudbina doktora Nemanje Arsića u novim epizodama? Život doktora Arsića je prilično nestabilan. Postoji samo jedna stvar oko koje je u potpunosti siguran da je u pravu i da je istina na njegovoj strani, a to je odnos sa svojim pacijentima, odnosno decom koju leči. Kao neko ko ne može da podnese formalizam, imaće mnogo problema u kolektivu, biće i u sukobu s institucijom, a u jednom momentu će se dovesti u pitanje i njegov ostanak u UC. Da li će doktor Arsić ostati deo tima ili će napustiti grad, videćete...

Da li je tačno da vas je za snimanje serije pripremao dr Zoran Radojičić, direktor Univerzitetske dečje bolnice u Tiršovoj i sadašnji gradonačelnik? Koji savet vam je dao? Još pre četiri godine, kada smo snimali prvi serijal, dr Radojičić i njegov tim dečjih psihologa u Tiršovoj su u svakom trenutku bili tu za mene. Najkorisnije mi je bilo da iz prve ruke saznam šta se zapravo krije iza uspešnog odnosa lekara i deteta kao pacijenta, kako se ponaša prema roditeljima u urgentnim situacijama, kada je dečji život u pitanju. Nakon četiri godine, svaki savet koji sam tada dobio je i dalje aktuelan. Moje znanje o lekarskoj praksi na temu hitne pomoći ili urgentne medicine je dopunila dr Ivana Stefanović, jedan od vodećih stručnjaka i doktora beogradske hitne pomoći. Bez njenog svakodnevnog prisustva na našim snimanjima ceo ovaj mehanizam bi sigurno stao.

foto: Stefan Jokić

Doktora Daga Rosa u "ER" tumačio je Džordž Kluni, a u našoj verziji vi tumačite doktora Arsića. Koliko vas opterećuje upoređivanje s Klunijem? Serija je u Americi rađena pre više od 20 godina, za to vreme je medicina umnogome napredovala, s druge strane, američki socijalni sistem i naš se razlikuju, tako da je bilo kakva vrsta poređenja suvišna. Mi pričamo priču o lekarima i pacijentima u Srbiji danas.

foto: Promo

Kakva su vaša iskustva s lekarima? Da li vam je nekad pomoglo što ste popularan glumac? Iskreno, otkad sam ušao u temu razrađivanja medicinske drame, prvi put otvoreno sam porazgovarao sa članovima svoje porodice i prijateljima koji su iz lekarske branše. Jelenina mama Snežana je glavna medicinska sestra u Kliničkom centru u Kragujevcu, a iako je ona postavila kućno pravilo da se o dešavanjima u bolnici ne priča kod kuće, možda se prvi put upravo meni otvorila koliko je to zapravo težak poziv i koje su odgovornosti koje nose medicinski radnici i koje sve prepreke prevazilaze na svakodnevnom nivou. S druge strane, istu priču sam prvi put čuo i od svog kuma Dimitrisa, koji je čuveni dijabetolog, i od tada sam posebno razvio visoku saosećajnost za sve ljude koji se bave ovim poslom. Svi oni uglavnom ćute. U ime cele medicinske branše mi ćemo ovom serijom pokušati otvoreno da kažemo neke stvari. Da li vodite računa o zdravlju i da li ste hipohondar? Evo jedan vic na tu temu: Je li znate šta hipohondru piše na nadrgrobnoj ploči? "Je l' sam vam rekao?!"

foto: Dragana Udovičić

Svojevremeno ste prešli sa Terazija u Narodno pozorište. Kako je to uticalo na vašu karijeru? To je bilo pre pet godina, između se još štošta izdešavalo, ali ono što se ispostavilo kao odlična okolnost jeste to da sam, pored toga što sam se pridružio dramskom repertoaru fantastičnog ansambla nacionalnog teatra, ostao i u svim ulogama u mjuziklima koje sam igrao dosad. Tako pored "Marije Stjuart", "Čuda u Šarganu", "Izbiračice" u Narodnom pozorištu, sa velikim zadovoljstvom igram u "Jadnicima" i "Velikom Getsbiju" u Madlenijanumu, i "Zoni Zamfirovoj" i "Cigani lete u nebo" u Pozorištu na Terazijama.

foto: Dalibor Tomković

Supruga Jelena sinhronizovala je nekoliko crtanih filmova. Kako vam se to dopada? - Sećam se da sam gledajući "Malog princa", koji je bio njena prva sinhronizacija, bio ozbiljno iznenađenje. Onda sam se na njenom primeru ovog savršeno odrađenog posla setio da veliki umetnici nikada nisu talentovani samo za jednu oblast. Na mnogim primerima kako na domaćoj tako i na svetskoj muzičkoj sceni videlo se da su pevači i te kako glumački nadareni i da su to uspešno upotrebljavali u svojim karijerama.

foto: Aleksandar Jovanović Cile

Kurir.rs / Ljubomir Radanov / Foto: Damir Dervišagić

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track