Jeo ljudsko meso, a lobanje držao na polici: Najozloglašeniji ubica skončao je isto kao njegova prva žrtva, detalji lede krv u žilama
Trideset godina nakon što je svet ostao zgrožen zločinima Džefrija Damera, serijskog ubice iz Milvokija, detalji njegove smrti i dalje bude pažnju – jer je stradao gotovo na isti način na koji je ubio svoju prvu žrtvu.
Na dan 28. novembra 1994. godine, Damer je brutalno pretučen do smrti metalnom šipkom od strane zatvorenika Kristofera Skarvera, dok su zajedno čistili prostorije u zatvoru Kolumbija u Viskonsinu. Iako je služio 16 doživotnih kazni, ovaj čin nasilja označio je krvavi kraj života jednog od najozloglašenijih ubica u američkoj istoriji.
Pogledajte u galeriji fotogrfije iz dokumentarca o Dameru:
Ubistvo iza rešetaka
Kristofer Skarver, koji je već služio doživotnu kaznu zbog ubistva, rekao je u intervjuu 2015. godine da ga je Damer duboko uznemiravao. Navodno je pravio figure ljudskih udova od hrane i koristio kečap da simulira krv, što je kod drugih zatvorenika izazivalo gnušanje.
Tog dana, Skarver, Damer i treći zatvorenik, Džesi Anderson, ostali su bez nadzora dok su čistili zatvorsku teretanu. Skarver tvrdi da ga je neko iz grupe gurnuo s leđa, a kad se okrenuo, video je Damera i Andersona kako se cere. Nedugo zatim, Skarver je uzeo metalnu šipku, ušao za Damerom u svlačionicu i brutalno ga pretukao.
– Pitao sam ga da li je stvarno uradio te stvari, jer sam bio užasnut. Počeo je da traži izlaz. Blokirao sam ga. Završio je mrtav – rekao je Skarver. Potom je isto učinio i Andersonu.
Zvanični detalji smrti
- Datum smrti: 28. novembar 1994.
- Mesto smrti: Zatvor Kolumbija, Portidž, Viskonsin
- Uzrok: Udaranje metalnom šipkom u glavu i udarci u zid
- Starost: 34 godine
- Damer je pronađen teško povređen u 8:10 ujutru, a preminuo je oko sat vremena kasnije u bolnici.
Juni 1978: Prva žrtva Džefrija Damera i početak strave
Serijski ubica Džefri Damer počeo je svoj krvavi niz 1978. godine, kada je imao svega 18 godina. Njegova prva žrtva bio je Stiven Hiks, takođe osamnaestogodišnjak, kog je pokupio dok je ovaj stopirao na putu kući s koncerta.
– Uvek sam znao da je to pogrešno. Prvo ubistvo nije bilo planirano – rekao je Damer u intervjuu za Inside Edition 1993. godine. – Imao sam fantazije o tome da pokupim autostopera, odvedem ga kući i potpuno ga kontrolišem.
Damer je Hiksa odveo u kuću svojih roditelja u Ohaju. Tamo ga je zadavio i udario šipkom, a zatim raskomadao telo i stavio delove u kese za smeće. Ono što je usledilo ostalo je nepoznato javnosti više od deset godina.
Nakon tog zločina, Damer nije ubijao do 1987. godine. U međuvremenu se pridružio vojsci i bio stacioniran u Nemačkoj, ali je uskoro otpušten zbog problema s alkoholom.
O tih devet godina „pauze“, rekao je sledeće:
– Nagon je bio prisutan sve vreme. Samo... nije bilo prilike. Nije bilo fizičke mogućnosti da uradim ono što sam želeo.
Kako navode svetski mediji ubio je najmanje 17 muškaraca, stavljao he drogu u njihova pića, davio ih i sekao njihova tela električnom testerom. Kosti koje nije želeo da pojede, bacao u bure od 200 litara koje je kupio samo za tu svrhu. Poređao je tri lobanje na policu u svom stanu, ali tek pošto ih je poprskao sivom bojom, kao da bi zavarao ljude da misle da su plastični modeli.
Poslednje reči i žaljenje za žrtvama
Iako njegove poslednje reči nisu poznate, na suđenju 1992. godine Damer je izrazio kajanje za svoje zločine:
– Znam da me društvo nikada neće oprostiti. Ako bih mogao da dam svoj život i vratim te ljude, uradio bih to – rekao je.
Izjavio je da se posle zločina okrenuo veri i da je "napravio holokaust jer se udaljio od Boga".
Podeljene reakcije javnosti
Damerova smrt izazvala je burne reakcije. Neki su smatrali da je pravda konačno zadovoljena, dok su drugi tvrdili da je trebalo da do kraja života pati u zatvoru.
Okružni tužilac Milvokija, E. Majkl Mekan, izjavio je:
– Ovo je poslednje tužno poglavlje jednog jako tužnog života. Njegovi roditelji sada osećaju isti gubitak kao i porodice žrtava.
Damerova majka želela je da mu mozak bude sačuvan za naučna istraživanja, dok je otac tražio da bude kremiran. Na kraju su i telo i mozak kremirani.
Policijski propusti i ignorisane prijave
Jedan od najtragičnijih aspekata celog slučaja bili su brojni propusti policije. Godine 1991, komšije su više puta upozoravale na čudne zvuke i mirise iz Damerovog stana. Njegova bivša komšinica, Glenda Klivlend, više puta je pozivala policiju.
U maju iste godine, dve tinejdžerke su našle golog i povređenog 14-godišnjeg dečaka Koneraka Sintasompšona na ulici i pozvale pomoć. Policajci su, međutim, poverovali Damerovoj priči da je to njegov dečko koji je previše popio, i ostavili ga s ubicom – koji ga je ubrzo ubio.
Damerov lik u pop kulturi
Zločini Džefrija Damera više puta su prikazani u filmovima i serijama, uključujući My Friend Dahmer i Netfliksovu seriju Dahmer – Monster: The Jeffrey Dahmer Story u kojoj ga tumači Evan Piters. Ipak, porodice žrtava su istakle da ih ovi prikazi dodatno traumatizuju.
Video: Analiza ubistva Malog Skoleta