Prodati prsluk s Titanika pripadao je ženi koja je na najsramniji način preživela potonuće: Ovako je izgledao njen život nakon bega
Jedini prsluk za spasavanje sa Titanikakoji je do sada ikada ponuđen i prodat na aukciji dostigao je ogromnu cenu i završio u rukama kolekcionara, još jednom potvrdivši da interesovanje za najpoznatiju pomorsku tragediju u istoriji ni posle više od jednog veka ne jenjava.
Reč je o prsluku koji je nosila Laura Mejbl Frankateli,putnica prve klase i jedna od oko 700 preživelih iz katastrofe Titanika. Ovaj izuzetno redak predmet prodat je na aukciji kuće „Henri Oldridž end San“ u Devajzisu, u grofoviji Viltšir, za čak 670.000 funti ((oko 770.000 evra).
Vest o prodaji izazvala je veliku pažnju javnosti, ne samo zbog visoke cene, već i zbog činjenice da je upravo ovaj prsluk jedan od retkih opipljivih svedoka tragedije koja već generacijama opseda istoričare, kolekcionare i ljubitelje priča o Titaniku.
Aukcionar oduševljen cenom: Priča o Titaniku i dalje snažno živi
Aukcionar Endru Oldridž izjavio je za BBC da je „oduševljen“ postignutom cenom, ističući da ona jasno pokazuje da fascinacija Titanikom nije oslabila.
„Ove rekordne cene pokazuju da interesovanje za priču o Titaniku i dalje traje, kao i poštovanje prema putnicima i članovima posade čije su priče ovim predmetima zauvek sačuvane“, rekao je on.
Dodao je i da ovakvi rezultati svedoče o trajnoj strasti koju javnost oseća prema priči o Titaniku, njegovim putnicima i posadi.
Kome je pripadao prsluk?
Prsluk koji je prodat na aukciji nosila je Laura Mejbl Frankateli, putnica prve klase i jedna od preživelih iz katastrofe Titanika. Ona nije bila slučajna saputnica Lusi i Kosma Daf Gordona, već žena iz njihovog bliskog profesionalnog kruga.
Laura Mejbl Frankateli radila je za čuvenu modnu kreatorku Lusi Daf Gordon kao sekretarica i pomoćnica, a upravo u toj ulozi pratila je svoju poslodavku i njenog supruga na putovanju Titanikom. U pojedinim izveštajima ona se pojednostavljeno opisuje kao sluškinja, ali bi najpreciznije bilo reći da je bila bliska saradnica i asistentkinja Lusi Daf Gordon.
Na brod se ukrcala u Šerburu, sa kartom broj PC 17485, i bila smeštena u kabini E-36. Kada je Titanik udario u ledeni breg, upravo je Laura probudila svoje poslodavce nakon što je voda počela da prodire u njenu kabinu. Kasnije je zajedno sa Lusi i Kosmom Daf Gordonom uspela da se spase u čamcu za spasavanje broj 1, koji je kasnije u javnosti ostao poznat kao „bogataški čamac“.
Čamac broj 1 i nadimak koji ih je pratio
Laura, zajedno sa Lusi i Kosmom Daf Gordonom, spasena je u hitnom čamcu za spasavanje broj 1. Kasnije je upravo taj čamac postao poznat u javnosti kao „čamac milionera“ ili „bogataški čamac“.
Razlog za to bio je broj ljudi koji su se u njemu nalazili. Iako je čamac imao mesta za 40 osoba, spušten je u more sa samo 12 putnika. Među njima je bilo čak sedam muškaraca, što je dodatno pojačalo gnev javnosti, pošto je u trenutku kada su se mnogi borili za goli život veliki broj mesta ostao prazan.
Po dolasku na Karpatiju, brod koji je spasavao preživele sa Titanika, gotovo svi putnici iz tog čamca, osim jednog, fotografisali su se na grupnom portretu. Na toj fotografiji Laura i Lusi Daf Gordon deluju pomalo raščupano i iscrpljeno, što je dodatno sačuvalo autentičnost njihovog iskustva.
Ko je bila Lusi Daf Gordon
Priča o Lauri Frankateli neraskidivo je vezana za njene poslodavce, a posebno za Lusi Daf Gordon, jednu od najpoznatijih modnih kreatorki svog vremena.
Lusi Daf Gordon rođena je 1863. godine u Londonu. Prvi brak sklopila je vrlo mlada, sa svega 18 godina, ali taj brak nije dugo trajao. Pošto je ubrzo ostala sama sa ćerkom Esme, bila je prinuđena da počne da radi kao krojačica kako bi izdržavala porodicu.
Vrlo brzo pokazalo se da ima izuzetnog talenta i poslovnog instinkta. Njen salon je rastao velikom brzinom i ubrzo je postao poznat pod jednostavnim imenom „Kod Lusil“. Dizajnirala je odeću koja je bila istovremeno udobna i moderna, kao i donji veš i negližee koji su za to vreme važili za prilično smele i slobodne.
Lusi je imala izvanredan osećaj za marketing. Smatra se prvom osobom koja je sistematski koristila poznate ličnosti za promociju svoje odeće, a nije se ustručavala ni da seksepil iskoristi kao snažno promotivno sredstvo. Neki njeni modeli nosili su provokativne nazive poput „Klimaks“ ili „Bašta ljubavi“.
Njen salon bio je omiljeno mesto pripadnika visokog društva, koji su cenili mogućnost da kupuju u miru, diskretno i uz garantovanu privatnost.
Ljubavna i poslovna priča Lusi i Kosma Daf Gordona
Ser Kosmo Daf Gordon bio je biznismen i zemljoposednik koji je Lusi prvi put upoznao kao investitor u njenoj kompaniji. Nedugo zatim njih dvoje su se venčali, 1900. godine.
Posle braka, Lusin posao nastavio je snažno da raste, a njeno ime ubrzo se pojavljivalo u modnim časopisima širom sveta. Daf Gordonovi su 1909. otvorili modnu kuću u Njujorku i Čikagu, a zatim i u Parizu 1911. godine. Lusi je u tom periodu kreirala odeću za neke od najvećih holivudskih zvezda svog vremena i važila za jednu od najuticajnijih žena modne scene.
Zašto su se ukrcali na Titanik
Pogledajte u galeriji ostatke Titanika:
Bračni par Daf Gordon rezervisao je karte za Titanik zato što je Lusi hitno morala da reši poslovni problem u svojoj prodavnici u Njujorku. Zabeleženo je da je kreatorka imala izvesne sumnje u bezbednost broda, jer joj se nije dopadala ideja da putuje novim i nedovoljno proverenim plovilom.
Ipak, prevagnula je brzina koju je Titanik nudio, pa je putovanje ipak ugovoreno.
U noći nesreće Lusi je osetila udar broda o ledeni breg i otišla da probudi supruga. Kasnije je taj trenutak opisala veoma slikovito, rekavši da je zvučalo „kao kada ljudi kuglaju, pa kugla udari u poređane kegle“.
Kontroverze koje su ih pratile posle spasavanja
I Lusi i Kosmo, kao i njihova sluškinja Laura, preživeli su potonuće Titanika upravo u čamcu broj 1. Međutim, način na koji su se spasli brzo je postao tema tabloida i javnih osuda.
Najveći bes izazvalo je to što je čamac, iako predviđen za 40 osoba, spušten sa svega 12 putnika. Dodatnu sumnju izazvala je činjenica da je među njima bilo mnogo muškaraca, a još veću to što se njihov čamac nije vratio da pokuša da spase putnike koji su ostali da plutaju u ledenoj vodi.
Prema zabeleženim svedočenjima, u jednom trenutku posle potonuća, dok su već plutali na sigurnom, Lusi Daf Gordon požalila se svojoj sluškinji da su „sve njene prelepe haljine zauvek nestale“. Jedan od mornara, iznerviran takvom primedbom, odgovorio joj je da su oni izgubili sve.
Nakon toga ser Kosmo je ponudio da svakom mornaru iz njihovog čamca isplati novčanu pomoć dok ne pronađu novo zaposlenje.
Čekovi na Karpatiji i priče o mitu
Po iskrcavanju na Karpatiju, brod koji je prihvatio preživele, Kosmo Daf Gordon je naočigled mornara podelio čekove sa novcem. Mnogi su to protumačili kao pokušaj podmićivanja, pogotovo zbog već postojećeg gneva koji je javnost osećala prema putnicima iz čamca broj 1.
Daf Gordonovima nije nimalo išlo u prilog ni to što je njihov čamac ostao upamćen kao jedini koji se nije vratio da pokuša da iz ledene vode izvuče još nekoga.
U danima nakon katastrofe tabloidi su se otimali o priču o tome kako su baš oni uspeli da prežive. Pojavile su se čak i glasine da se Kosmo ukrcao u čamac prerušen u ženu, što je dodatno raspalilo senzacionalističko izveštavanje štampe.
Javna osuda i pismo puno ogorčenja
Tokom saslušanja posle katastrofe, sudnica je bila puna pripadnika njujorškog visokog društva koji su u znak podrške nosili Lusiine modne kreacije. Ipak, ni taj društveni uticaj nije uspeo da izmeni opšti utisak javnosti.
Lusi Daf Gordon je dva meseca nakon tragedije u pismu prijateljici otvoreno pokazala ogorčenost zbog načina na koji su ona i njen suprug dočekani po povratku u Englesku.
„Prema onome kako su se prema nama ponašali u Engleskoj kada smo se vratili, ispada da nije ni trebalo da preživimo. Sramota!“
Sramota koja je ostala do kraja života
Ser Kosmo Daf Gordon, prema dostupnim zapisima, nikada se nije do kraja oporavio od loše reputacije koju je nosio nakon Titanika. Senka „bogataškog čamca“ pratila ga je do kraja života.
Lusi je, s druge strane, nastavila da radi u modi i da kreira odeću sve do kraja dvadesetih godina 20. veka. Ipak, posle Prvog svetskog rata počela je da gubi nekadašnju popularnost. Modni ukus se menjao, vreme se promenilo, a njena imperija više nije imala snagu kao ranije.
Na kraju su Daf Gordonovi 1933. godine bili prinuđeni da zatvore sve svoje prodavnice i bankrotiraju.
Šta se dogodilo sa Laurom posle Titanika
Laura Frankateli je posle katastrofe nastavila život daleko od pažnje koju je tragedija privlačila. Udala se 16. avgusta 1913. u crkvi Imanuel Pariš u Stretemu, u Sariju. Njen suprug bio je Maksimilijan „Maks“ Alfred Hering, švajcarski menadžer hotela i sin hotelijera Emila Frederika Heringa.
Njih dvoje nisu imali dece i nisu se trajno zadržali u Britaniji. Već u julu 1916. Laura je otputovala u Sjedinjene Američke Države brodom „Filadelfija“, a kao kontakt osoba u Americi navela je upravo Lusi Daf Gordon na adresi Enkoridž u Mamaroneku, u državi Njujork. Maks Hering isto putovanje obavio je naredne godine.
Bračni par Hering nastanio se na Menhetnu, gde je Maks vodio restoran, dok se Laura povremeno bavila krojenjem. Na popisu iz 1920. evidentirani su kao stanovnici Ist 56. ulice. Kasnije su oboje postali naturalizovani američki državljani, a Laura se 17. aprila 1933. formalno odrekla britanskog državljanstva. Tada je kao njihova adresa naveden hotel „Gotam“ na uglu 55. ulice i Pete avenije u Njujorku, kojim je njen muž upravljao nekoliko godina.
Kasnije su vodili i druge hotele, a 1941. kupili su „Amber Lantern“ u Flašingu, u Kvinsu, gde je Laura radila kao suprugova sekretarica.
Povratak u London i poslednji dani
Laura i njen muž su u kasnijim godinama više puta putovali preko Atlantika. U Americi su joj se pridružili i neki od braće i sestara, među njima brat Čarls i sestre Džesi, Doroti i Vajiolet.
Njen suprug Maks umro je 18. oktobra 1951. godine. Poslednja poznata adresa Laure u Njujorku bila je Ist 74. ulica broj 58 na Menhetnu. Izgleda da je poslednje putovanje preko Atlantika obavila 1954. godine, kada je 27. septembra brodom „Kvin Meri“ stigla u Sautempton.
Do tada je već bila udovica, a ostatak života provela je u Londonu. Preminula je 2. juna 1967. godine, posle moždanog udara, u Kveks roudu broj 20 u Hempstedu, u 87. godini života. Kremirana je tri dana kasnije u krematorijumu Golders Grin, a njen pepeo vraćen je u Sjedinjene Države i položen u kriptu pored muža Maksa Alfreda Heringa na groblju Fernklif u Hartsdejlu, u okrugu Vestčester, u državi Njujork.
Video: Potonuli brod izvučen iz Save