ŠTA SMO OD OPOZICIJE ČULI U SKUPŠTINI - NIŠTA Pričali o svemu osim o poverenju vladi! Analitičari: Za taj predlog glasalo manje nego što je potpisalo zahtev
Dodajte Kurir u vaš Google izborSednica o nepoverenju Vlade završena je u sredu nakon trodnevne rasprave odlukom većine poslanika da Vlada premijera Đure Macuta ima poverenje i podršku. Međutim, umesto da trodnevnu skupštinsku raspravu obeleži konstruktivni demokratski dijalog o radu kabineta u Nemanjinoj 11, građani su bili svedoci višečasovnih govora opozicionih poslanika, nedostatka argumenata i osnovne političke kulture, teških reči, povišenih tonova, ali i međusobnih svađa opozicionih aktera.
Analitičari ocenjuju za Kurir da je većina građana očekivala da će videti mnogo više argumenata i da je opozicija iskoristila vanrednu sednicu za jefitnu samopromociju i pokušaj da prebace fokus dela građana na njih, ali da im to nije najbolje pošlo za rukom.
Politikolog Srđan Barac podseća za Kurir da bi rasprava o nepoverenju Vladi trebalo da predstavlja jedan od najozbiljnijih trenutaka parlamentarnog života, ali da se ovde ogolilo da je pravi cilj bio pokušaj parlamentarne opozicije da se vrati u centar političke i medijske pažnje, koji joj je u značajnoj meri preuzela tzv. studentska lista.
- To nije obična poslanička polemika, već prilika da opozicija javnosti dokaže da Vlada više nema politički autoritet, da precizno navede njene propuste i predstavi uverljivu alternativu. Međutim, tokom tri dana rasprave videli smo veliki raskorak između ozbiljnosti teme i nivoa argumentacije koju je ponudila opozicija. Umesto sistematične analize rada Vlade, konkretnih podataka i jasnog političkog plana, građani su uglavnom slušali opšta mesta, lične kvalifikacije, međusobna dobacivanja i optužbe koje su često više ličile na tabloidne naslove nego na argumente za rušenje Vlade. Najmanje se, zapravo, govorilo o samoj temi zbog koje je sednica sazvana. Opozicija, naravno, nije mogla realno da očekuje da će obezbediti toliku većinu, ali je zato mogla da iskoristi sednicu kao političku pozornicu na kojoj bi pokazala ozbiljnost, jedinstvo i sposobnost da ponudi drugačiji pravac za Srbiju - govori Barac.
On podseća da je za nepoverenje Vladi glasalo svega 40 od 176 poslanika, pri čemu je samo jedan bio suzdržan.
- Dakle, za nepoverenje Vladi je glasalo čak i manje poslanika nego što je potpisalo zahtev za pokretanje sednice za glasanje o nepoverenju! To je možda i najupečatljivija slika čitave sednice! Teško je građanima objašnjavati da Vlada nema poverenje parlamenta kada predlog za njenu smenu nema punu podršku ni među sopstvenim inicijatorima. Stiče se utisak da pravi cilj ove rasprave nije ni bio rušenje Vlade, jer je opozicija unapred znala da nema potrebnu većinu. Cilj je pre bio pokušaj parlamentarne opozicije da se vrati u centar političke i medijske pažnje, koji joj je u značajnoj meri preuzela takozvana Studentska lista. Opozicione stranke našle su se u neobičnoj situaciji da se za pažnju opoziciono orijentisanih građana više ne takmiče samo sa vlašću, već i međusobno, ali i sa novim političkim akterima koji sebe predstavljaju kao alternativu i vlasti i postojećoj opoziciji - ocenio je Barac.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Milan Petričković kazao je da je bilo očekivano da Parlament ne izglasa nepoverenje Vladi premijera Đure Macuta, ali i da je opozicija sednicu iskoristila kao "šansu da u ovom času izvrši za njih vrlo značajnu vrstu habilitacije u javnom mnjenju i opravdanje svog postojanja u Narodnoj skupštini".
- Zahtev za glasanje o nepoverenju Vladi potpisala su 62 opoziciona poslanika, dok je samo 40 njih na kraju za njega glasalo, što pokazuje da ne postoji heterogena struktura u opoziciji, odnosno da ne postoji jedinstven ideološki stavi principi. Pored te razjedinjenosti, u ovom pregrupisavanju postoje politički apetiti za liste koje će učestvovati na predstojećim parlamentarnim izborima, gde svako gleda da izvuče neki politički interes. Zluradi bi možda rekli da je ovo vreme godišnjih odmora, pa su neki iskoristili ove dane za ono što je njima preče, a to je da odu neke lepe destinacije, dok im skupštinska klupa nije bila mnogo zanimljiva - kazao je prof Petričković.
Aleksandar Gajović, novinar i publicista, kazao je za Kurir TV da je "bilo malo konstruktivnosti na sednici".
- Ono što me je, kao čoveka iz te profesije, posebno razočaralo jeste diskusija gospodina Aleksića o medijima. Ili nikada nije čitao medijske zakone i ne zna kako su donošeni, ili je dobio tekst koji je pročitao, ali je gotovo sve bilo pogrešno. Posebno je pogrešio kada je govorio o privatizaciji medija. Ja sam bio član radne grupe koja je radila na prvim zakonima 2014. godine. Tada je postojala jasna namera da se privatizacija sprovede, a ona je završena 2016. Tu više nema dileme. Danas imamo vlasnike medija koji imaju pravo da te medije uređuju i oblikuju u skladu sa svojom poslovnom politikom, jer su za njih platili. Ne može niko - ni Aleksić, ni ja, ni bilo ko drugi - da im kaže kako će voditi svoj medij. Vlasničko pravo je jasno definisano. Naravno da postoje stvari zbog kojih vladi mogu da se upute sugestije i kritike. Međutim, ja ih tokom ova tri dana nisam čuo, a razloga za kritiku sigurno ima. To pokazuje da je opozicija u Skupštini ili promašila temu ili ne zna dovoljno o onome o čemu govori, što se najčešće i moglo čuti tokom rasprave. Ta velika disproporcija između vladajuće koalicije i opozicije još jednom je došla do izražaja - istakao je Gajović.
Radoslav Marjanović, predsednik opštine Stari Grad i član Glavnog odbora SNS, ocenio je da je trodnevna rasprava u Parlamentu pokazala nedostatak političke strategije opozicije i ukazao na nesklad između broja potpisnika inicijative i konačnog ishoda glasanja.
- Čitava sednica više ličila na političku predstavu nego na ozbiljan pokušaj smene Vlade. Za ta tri dana čuli smo niz, po mom mišljenju, neutemeljenih i praznih kritika, pre svega na račun predsednika Aleksandra Vučića, SNS i pojedinačnih članova Vlade. Pokazalo se da opozicija nema jasne političke ideje i da takva kritika nije uspela da ubedi ni sve one koji su inicirali sednicu da glasaju za nepoverenje. Zato se broj sa 62 sveo na 40 glasova - kazao je Marjanović.
Da podsetimo, za predlog o nepoverenju vladi je glasalo 40 narodnih poslanika, 135 protiv, uzdržan jedan, od 176 prisutnih poslanika. Sednica je sazvana na zahtev 109 narodnih poslanika poslaničke grupe "Aleksandar Vučić - Srbija ne sme da stane" koji su i dali kvorum za njeno održavanje.
Kurir Politika