NIJE LAKO BITI HRVAT I IGRATI USTAŠU LUBURIĆA... Kako su Reneu Bitorajcu i hrvatskim (nažalost i srpskim) glumcima Vučić i Srbija postali savršen alibi za sve
Dodajte Kurir u vaš Google izborRetko šta može toliko da ogoli suštinu licemerja kao obraćanje politički ostrašćenih glumaca. Novi povod za jeftino političarenje dalo je ostvarenje Lordana Zafranovića "Zlatni rez 42: Djeca Kozare", film o najstrašnijem srpskom stratištu i ustaškim zločinima koji su decenijama čekali ekranizaciju.
Deo srpskih glumaca i reditelja bojkotuje Fest, koji su otvorila "Djeca Kozare", a politički bojkot pokušali su da predstave kao solidarnost sa hrvatskim glumcima koji navodno dobijaju pretnje zbog učešća u ovom filmu. Međutim hrvatski glumci su ih demantovali rekavši da je njihov bojkot povezan sa opstrukcijom glumaca iz Srbije!
Čak ih je demantovao i jedan od glavnih glumaca u filmu Rene Bitorajac, rekavši da mu niko nije pretio i da hrvatski glumci ne žele "sudjelovati u političkoj propagandi za koju će se film očito iskoristiti prema mnogim najavama".
No, da razjasnimo nešto - politička propaganda u vezi s "Djecom Kozare" dolazi isključivo od strane Hrvatske i glumaca iz Srbije (nažalost).
Hrvatski glumci se svojoj javnosti moraju pravdati za uloge u filmu, uloge ustaša, koljača iz Jasenovca. Čini se da im je bojkot premijere u Beogradu od strane srpskih kolega dao dobro opravdanje da se ne pojave na Festu.
Rene Bitorajac takođe nije došao na premijeru (bio je u Beogradu početkom godine na premijeri filma "Svadba"). On javno govori o svojoj odluci da igra ozloglašenog ustaškog zapovednika i koljača Maksa Luburića, koji je dizajnirao i uspostavio sistem logora Jasenovac, direktnog zapovednika masovnih pokolja srpskog stanovništva u jugoistočnoj Lici početkom jula 1941. godine.
Bitorajac u svom obraćanju na Fejsbuku kaže kako je ulogu Luburića prihvatio jer je reč o "izazovu" i istorijskoj ličnosti koju "nije mogao lako propustiti ni sa ljudske strane", ali onda naglo skreće s teme umetnosti i stiže na teren politike. I naravno, ko je dežurni krivac za sve njegove profesionalne nelagode? Srbija, njene političke prilike i doskorašnji predsednik Aleksandar Vučić.
Bitorajac optužuje srpsku stranu za politizaciju i propagandnu zloupotrebu filma, tvrdeći da je ostvarenje iskorišćeno u političkoj kampanji.
- Mi smo taj film snimali 2023. godine kada su okolnosti u Srbiji bile nešto drugačije nego danas. Tada nije bilo studenata, nije bilo ćacija i retorika je nešto drugačija. Ugovor tada potpisujemo sa uglednom producentskom kućom Minakord medija Željka Joksimovića, dakle ni sa kakvim Dodikom, Vučićem i ovim što nam se danas pripisuje - govori Bitorajac na Fejsbuku.
Dalje kaže kako se film montirao tri godine...
- I na kraju se bezočno zloupotrebljava u političkoj kampanji jedne stranke i jednog čoveka.To prepoznaju i srpski glumci i reditelji i traže da se film povuče sa FEST-a. Međutim, kako se to nije dogodilo jedina opcija svih aktera bila je to osuditi i da se ne pojavimo na premijeri filma. Niko od nas nije mogao pretpostaviti da će se umetničko delo iskoristiti u propagandne svrhe jedne stranke. Iako film i dalje nisam pogledao, smatram da je tema veoma važna i da bi bilo dobro prikazati taj film na svim ovim prostorima - rekao je Bitorajac.
Međutim, činjenice govore potpuno suprotno. Niko iz političkog vrha Srbije nije zloupotrebio film "Djeca Kozare".
Aleksandar Vučić je o ovom ostvarenju govorio sa dubokim poštovanjem prema žrtvama, istakavši tek tolikoda je imao čast da film pogleda pre premijere i da "srpski narod, na žalost onih koji su želeli da Jasenovac ne bude zapamćen, ima režisere koji su snimili filmove koji govore o tome šta se u Jasenovcu dešavalo".
Ništa više i ništa manje od toga. Nije bilo političkih parola, niti je državni vrh Srbije prisustvovao premijeri filma na otvaranju FEST-a u Sava centru, upravo da bi se izbegla svaka vrsta politizacije.
Ako je iko u ovoj priči politički zloupotrebio film i stradanje na hiljade nevinih ljudi, onda je to Hrvatska, hrvatski glumci i deo njihove sabraće iz Srbije. Oni su u ekranizovanoj priči o kozaračkoj deci i ustaškim logorima smrti - a svi odreda govore kako film nisu ni pogledali - prepoznali tek još jednu priliku za napad na zvanični Beograd i Srbiju. Iz Srbije su zatim, razumljivo, došli odgovori na napade.
Reneu Bitorajcu svakako treba odati priznanje za hrabrost što je prihvatio da glumi Maksa Luburića, tvorca pakla u Jasenovcu, lično odgovornog za zverstva nad srpskim, romskim i jevrejskim narodom. Nesumnjivo je glumački izazov bio igrati sopstvenog sunarodnika koji je ostao upamćen po najgorim zločinima u istoriji ovih prostora.
A analizu političkih prilika u Beogradu neka ipak prepustiti drugima. Kada se ugase reflektori, stišaju buka i bojkoti, komentari na društvenim mrežama, ostaje samo film i gorka istina o Kozari i Jasenovcu koji će nadživeti sve političke računice.