INTERVJU NEDELJE

MARKO ĐURIĆ, MINISTAR SPOLJNIH POSLOVA: Zlatni ram za veliku sliku: Strateški dijalog Srbije i SAD otvara vrata političkom i ekonomskom partnerstvu

Foto: Petar Aleksić
Srbija, zemlja s nešto manje od sedam miliona stanovnika, ulazi u strateški dijalog sa SAD, najjačom ekonomijom i vojnom silom na svetu, sa oko 340 miliona stanovnika! Strateški dijalog ima, bez preterivanja i lažne skromnosti, vrlo ozbiljnu političku težinu, jer nijedna država u okruženju nema tako nešto s Vašingtonom

U trenutku kada globalna geopolitička scena neprestano oscilira između novih savezništava, bezbednosnih izazova i ekonomskih preusmeravanja, Srbija pokušava da očuva svoju poziciju vojne neutralnosti, razvija partnerske odnose s ključnim silama i istovremeno odgovara na unutrašnje političke izazove.

U razgovoru za Kurir ministar spoljnih poslova Srbije Marko Đurić govori o skorom početku strateškog dijaloga sa Sjedinjenim Američkim Državama, njegovim političkim i ekonomskim implikacijama, kao i o izazovima očuvanja nezavisne spoljne politike u vreme kada se očekuje "svrstavanje".

Najavili ste da je na sastanku sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom dogovoreno da ove jeseni formalno počne strateški dijalog između Srbije i SAD. Šta konkretno znači taj strateški dijalog, kakav mu je sadržaj?

- Dogovor o otpočinjanju strateškog dijaloga do kraja godine je vrlo veliki iskorak u našim bilateralnim odnosima, na čemu smo dugo i posvećeno radili. Time dobijamo drugačije vrednovanje i pogled američke administracije na Srbiju, svakako više razumevanja za naše stavove i pitanja od najvećeg značaja. O konkretnom sadržaju u ovom momentu još ne bih javno govorio, ali će taj dijalog svakako obuhvatiti, osim političkih i ekonomskih, i sve druge značajne teme za naše odnose. Treba imati u vidu da je Srbija zemlja s nešto manje od sedam miliona stanovnika, a da mi ulazimo u strateški dijalog sa SAD, najjačom ekonomijom i vojnom silom na svetu, sa oko 340 miliona stanovnika! Na kraju dijaloga bi trebalo da bude ostvareno strateško partnerstvo između Srbije i SAD.

Kakva je politička težina tog statusa, a kakva ekonomska?

- Početak takvog dijaloga je izrada, opisno bih rekao, vrlo lepog, zlatnog rama za jednu veliku sliku, na čijem platnu ćemo zajednički oslikati sve ono što je za nas bitno. Dakle, prethodno smo sklopili strateško partnerstvo sa SAD u energetskom sektoru, a sada idemo na druge oblasti. A to su sveukupno jačanje privrednih odnosa, saradnja na polju veštačke inteligencije, visokih tehnologija, segmenta vojne odbrane itd. Moramo, naravno, paralelno da rešimo i pitanje trenutno visokih carina na izvoz naših proizvoda. O svemu tome ćemo blagovremeno obavestiti našu javnost. Strateški dijalog ima, bez preterivanja i lažne skromnosti, vrlo ozbiljnu političku težinu, jer nijedna država u okruženju nema tako nešto s Vašingtonom, a to uvek nosi i ekonomsku dimenziju - povećanje američkih investicija, veći obim trgovinske, kao i razmene u domenu usluga.

Đurić i Rubio u Vašingtonu, u avgustu ove godine Foto: Printskrin Youtube

Da li je dovoljno odmakao drugi predsednički mandat Donalda Trampa da se može proceniti koliko je ta promena u Vašingtonu uticala na srpsko-američke odnose? U čemu vidite napredak?

- Predsednik Tramp je tokom proteklog perioda imao, pored rešavanja važnih pitanja na unutrašnjem političkom i ekonomskom planu, i nekoliko kompleksnih geopolitičkih prioriteta - kao što su postizanje mirovnog rešenja u rusko-ukrajinskom sukobu, smirivanje konflikta u Gazi, pitanje odnosa Izraela i Irana, odnosa SAD s Kinom i druge važne teme. Ono što je za nas bitno jeste da smo diplomatskih delovanjem tokom mog ambasadarskog mandata u SAD, kao i drugim kanalima, ostvarili intenzivne kontakte s ljudima koji donose ili utiču na donošenje odluka u Vašingtonu, koji sada mnogo bolje razumeju našu poziciju po pitanju Kosova i Metohije, našu vojnu neutralnost i nezavisnu spoljnu politiku. To se odražava i na ekonomskom polju, investicijama, saradnjom u oblasti IKT, u čemu su SAD naš prvi partner po vrednosti izvoza tih usluga, treba pomenuti programe saradnje u vojnoj oblasti, pa do onog što sam već pomenuo - a to je gledanje na zaista realnu sliku na Kosovu i Metohiji i težak položaj našeg naroda u toj pokrajini.
Iskoristio bih ovu priliku da još jedanput osudim ubistvo američkog aktiviste Čarlija Kirka, kao i da naglasim da se Srbija snažno protivi političkom nasilju i da čvrsto stoji uz naše američke prijatelje.

Koliko je u ovako turbulentnoj situaciji na globalnom nivou teško braniti vojnu neutralnost Srbije?

- Vojna neutralnost Srbije je naš izbor, u skladu s našim interesima. Istovremeno vodimo izbalansiranu politiku saradnje sa svim velikim silama. Svakako da nije jednostavno braniti takvu poziciju, pogotovo ako neko drugi želi da zastupa stav ili si s nama ili si protiv nas. Ali upravo takva politika je neke zemlje odvela u nestabilnost i sukobe. Postoje, s druge strane, i dalje vojno neutralne države, poput Švajcarske i Austrije, Irske, Malte i Moldavije, sa svojim specifičnostima i prilagođavanjem novonastalim geopolitičkim izazovima, kao i brojne druge države izvan Evrope koje nisu svrstane u vojne alijanse. Srbija čvrsto zastupa principe vojne neutralnosti, što ne znači da nemamo jasne političke stavove i opredeljenja, posebno kada je u pitanju poštovanje međunarodnog prava i Povelje UN, jer time štitimo i voje interese i interese drugih država.

Vojni savezi se prave kao pretnja

Kako tumačite nove vojne saveze u regionu - prvo su se udružile Hrvatska, Albanija i tzv. Republika Kosovo, a sada Hrvatska i Slovenija najavljuju sličnu saradnju?

- Ti postupci su bili netransparentni, izostao je dijalog u regionu i uobičajene konsultacije o jednom vrlo osetljivom pitanju, a to je sklapanje vojnih alijansi, ugovora o saradnji u cilju zajedničke nabavke oružja, uz kršenje međunarodnih dokumenata i sporazuma... Takvi potezi izazivaju zabrinutost, jer se vojni savezi po pravilu prave kao pretnja ili kontrateža nekoj trećoj strani, a to opet donosi tenzije i produbljuje podele, što nikome nije potrebno. Svi znamo koliko je burna istorija Balkana bila pre 30, 80 ili 120 godina, poznato nam je ko je i s kim bio na pravoj strani istorije, ko je bio agresor i protiv koga su bili upereni interesi regionalnih aktera koje ste pomenuli. Srbija se iskreno i dosledno zalaže za mir, za jačanje i nacionalne i regionalne stabilnosti, kao i sveobuhvatnu saradnju u regionu. Nastavićemo s politikom ispružene ruke, ako drugi žele da je prihvate.

Utisak je da nam, uslovno rečeno, ni zapad ni istok ne veruju do kraja, jer bi i jedni i drugi od Srbije da dobiju nepodeljenu podršku. Kakav je vaš utisak kao čoveka koji se s takvim stvarima suočava iz prve ruke?

Đurić sa generalnim sekretarom Centralnoevropske inicijative (CEI) Frankom Dal Masom Foto: MSP Srbije

- Uz dužno poštovanje, moram da protivrečim takvom stavu. Srbiji i njenom državnom rukovodstvu veruju i na zapadu i na istoku. I naš predsednik Aleksandar Vučić, i ja kao ministar spoljnih poslova, imamo istu retoriku i zastupamo iste stavove sa svim sagovornicima - bilo u Vašingtonu, Moskvi, Briselu, Pekingu, u Turskoj, Kazahstanu, Južnoj Americi ili na Pacifiku. Verujem da je svim relevantnim političkim liderima vrlo jasna principijelna pozicija Srbije i da je uvažavaju, iako se neki od njih nekad možda ne slažu u potpunosti s našom politikom.

Kako vašim stranim sagovornicima objašnjavate šta se već mesecima dešava u Srbiji? Pretpostavljam da i pitaju, jer kriza predugo traje i postala je nezaobilazan faktor u proceni političke stabilnosti, plasiranja stranih investicija...

- Srbija kao demokratska država garantuje pravo na slobodu okupljanja, govora i izražavanja mišljenja. Ono što već mesecima doživljamo jeste, nažalost, zloupotreba sloboda i prava jednog dela studenata, opozicije i građana koji ugrožavaju slobodu kretanja drugih ljudi, ugrožavaju bezbednost policije i političkih neistomišljenika, oštećuju privatnu i državnu imovinu. Mesecima se organizuju neprijavljeni skupovi, bilo je i brojnih nezakonitih blokada saobraćajnica, kao i ispoljavanja velike agresivnosti prema policiji. Srbija je u prethodnim godinama bila prepoznata kao pouzdan partner, zemlja stabilnosti i razvoja, a sada šaljemo suprotnu sliku. Kao što vam je sigurno poznato, smanjen je broj stranih turista, koji inače rado dolaze u našu zemlju, došlo je i do blažeg pada stranih direktnih investicija. Mi objašnjavamo svim stranim sagovornicima suštinu tih protesta, a to je pokušaj da se nasilnim putem promeni vlast. Građani će imati priliku, kad za to dođe vreme, na demokratskim i fer izborima, bez pritiska i stranog mešanja, da daju svoj glas onim političkim snagama za koje veruju da su zaslužile poverenje, koje su ostvarile rezultate i koje sprovode velike projekte i vizije za dobrobit cele države.

Kosovo i Metohija ostaje jedna od glavnih briga Srbije, ako ne i glavna, u smislu ogromnih problema koje Srbi tamo imaju. Koliko posla kao ministar spoljnih poslova imate u smislu aktiviranja onih međunarodnih činilaca koji imaju uticaj na Prištinu?

- Svaku priliku koristim da sagovornike na međunarodnom planu upoznam sa teškom situacijom na Kosovu i Metohiji, o čemu bih mogao satima da govorim, a koja je svima nama dobro poznata. Od međunarodne zajednice očekujemo daleko snažniji i direktniji pritisak, koji se delimično nazire u poslednjim reakcijama EU, ali to nije dovoljno da se v.d. predsednika Privremenih institucija samouprave (PIS) u Prištini Aljbin Kurti urazumi i prekine sa institucionalizovanim terorisanjem i šikaniranjem srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Nastavićemo diplomatski i politički da se maksimalno angažujemo na međunarodnom planu, kao i da na terenu pružimo svakovrsnu pomoć našim građanima da ostanu i opstanu na našoj svetoj zemlji.

Zašto je dijalog Beograda i Prištine uz posredovanje EU i dalje pod svojevrsnom blokadom i verujete li u njegovo oživljavanje?
- Dijalog je blokiran iz više razloga. Trenutno je teško reći da imate legitimne predstavnike PIS-a koji bi u ime Prištine vodili dijalog. Priština je godinama svesno opstruirala ispunjenje svojih obaveza iz Briselskih sporazuma, a to i dalje čini, na žalost bez posledica. Kurti je ciljano unilateralnim, provokativnim, brojnim eskaltornim i brutalnim potezama - koji imaju za cilj da zagorčaju život Srba i nealbanaca i podstaknu njihovo iseljavanje sa vekovnih ognjišta - pokazao da ne želi dijalog. Mi smo, naravno, spremni za dijalog - koji nema alternativu i koji će, nadam se, u dogledno vreme oživeti i početi da daje rezultate. To, međutim, ne zavisi samo od nas, već i albanskih predstavnika, naravno i međunarodne zajednice.

Stabilnost BiH je i naš interes

Situacija u Bosni i Hercegovini se usložnjava. S kakvom vrstom opreza Srbija gleda na ove procese i koliko je ozbiljno sve što se dešava na relaciji Sarajevo-Banjluka, uz učešće i nekih međunarodnih činilaca?

- Situaciju u Bosni i Hercegovini pratimo sa izuzetnom pažnjom, jer smo zainteresovani za stabilnost naših suseda. Svaka tenzija, podele i nesuglasice se, po pravilu, reflektuju na određen način i na region. Pozicija Beograda je vrlo jasna i ponovili smo je bezbroj puta - mi podržavamo suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine, ali smo i protiv unitarizma koji se nameće, prvenstveno na štetu Srba, verujem i na štetu Hrvata, koji su konstitutivni narodi, a u korist ambicija bošnjačkog rukovodstva u Sarajevu. To nije dobro za stabilnost nama važnog suseda, a u suprotnosti je i sa Dejtonskim sporazumom, koji ne bi smeo da se više dezavuiše i svojevoljno tumači, već da se sprovodi. Promene tog dokumenta bi, ako se legitimni predstavnici tri konstitutivna naroda dogovore, naravno bile moguće, ali nametanje i majorizacija nisu u tom duhu. Pored nacionalne stabilnosti i jačanja domaće ekonomije, Srbija će nastaviti da se zalaže i promoviše regionalnu stabilnost i saradnju u svim oblastima.

 Kurir Politika / Ivana Kljajić