Aleksandra je 7. marta 2015. pronađena sa zdrobljenom glavom ispred beogradskog kafića „Bonito“. Prve informacije ukazivale su na to da je pretučena nasmrt ili da je izbačena iz vozila u pokretu. Posle tragedije uhapšeni su Dragan Diljaj, Miodrag Rošpe, Aleksandar Šljepica i vozač kombija Oliver Zekić.
Aleksandra je za sobom ostavila malog sina, a istinu o njenoj jezivoj smrti otkriva njen otac Jovan Antić, koji je ogorčen zbog toga što se maratonskom suđenju još uvek ne nazire kraj!
- Suđenje za ubistvo moje ćerke trajalo je pet godina, a vozač koji je moju Aleksandru vukao kombijem dobio je deset meseci kućnog pritvora s nanogicom, dok su ostali oslobođeni! Apelacioni sud je ceo slučaj vratio na početak i sada nas čeka nova agonija. Ne mogu da verujem da je neko ko je ubio majku dečaka, ni krivu ni dužnu, dobio samo nanogicu - kaže Jovan Antić i opisuje šta se kobne noći dogodilo.
- Prijatelj je došao po Aleksandru da idu u kafanu, a pridružio im se i Oliver Zekić, koji je vozio kombi. Seli su u „Bonito“ na piće, a njen prijatelj je predložio da odu po Elizabetu, koja je bila u vezi s Diljajem. Aleksandra ih je čekala u kafiću, a Elizabeta je po dolasku rekla da pozove i Diljaja, valjda da bi mu terala inat. Diljaj je došao sa Miodragom Rošpeom i Aleksandrom Šljepicom. Svi su sedeli zajedno, ali rasla je tenzija jer se Diljaj nameračio na Zekića, valjda iz ljubomore - priča ucveljeni otac i dodaje:
- Krenuli su napolje, a Elizabeta je izletela ponavljajući: „Biće frke, biće frke", a onda je uletela u taksi i pobegla. Tada su Duljaj i njegovi drugovi nasrnuli na Zekića i počeli da mu lome kombi palicom, rukama i nogama. Moja Aleksandra je samo stajala po strani jer s tim nije imala nikakve veze. Nije joj ni alkohol pronađen u krvi. Zekić je u panici seo u kombi, a Aleksandra je pomogla prijatelju da sedne na mesto suvozača, dok je ona završila pod točkovima. Zekić je pokrenuo kombi i vukao ju je deset metara u rikverc i isto toliko napred, a pritom ništa nije primetio! Lobanja joj je bila bukvalno zaglavljena u diferencijalu kombija. Zekić je na sudu mrtav hladan rekao da nije osetio da je vuče i da se ne oseća krivim - ogorčeno kaže otac.
Jovan kaže da mu je posle ove tragedije sve krenulo nizbrdo.
- Sedam dana ništa nisam jeo, dobio sam šećer i visok pritisak. Unuk mi je jedina uteha kaže na kraju Jovan.
Sin: Što mama ne ustane?
Sin pokojne Aleksandre je u hraniteljskoj porodici, a deda želi da ga preuzme.
- Malecki u januaru puni osam godina. Već duže vreme se borim da ga uzmem, idem na razgovore u Centar za socijalni rad. Uvek mu pričam da je imao majku i dovodim ga u porodičnu kuću. Kažem mu: „Tvoja majka je Aleksandra“, a on pita: „Pa, gde je onda ona?“ Moja druga žena i ja smo ga odveli na njen grob, mora da zna istinu! Kažemo mu da spava, a on pita: „A, što ne ustane, što neće da priča sa mnom?" Teško je to, objasnili smo mu da je ona na nebu, da nas gleda i da će je videti u snu - priča Antić.
Nije imala šanse da preživi
Aleksandrin otac kaže da njegova ćerka nije imala nikakve šanse da preživi.
- Lobanja joj je bila potpuno smrskana, kao i rebra... Pukla joj je jetra, a imala je i teške povrede nogu. Vozač se teretio za krivično delo protiv opšte sigurnosti - saznajemo od porodice Antić.
Kurir.rs/Alo!, foto: Dragana Udovičić