OŠTRO JE KRITIKOVAO CRKVU I DRŽAVU: Evropski vladari su ga mrzeli, ali su mu se i divili! Zbog opaski upućenih kralju, morao je da napusti domovinu (FOTO/VIDEO)
- Volter, jedan od ključnih mislilaca prosvetiteljstva, kritikovao je crkvenu i političku vlast, zbog čega je bio proteran iz Francuske
- Održavao je kontakte sa evropskim vladarima, među kojima su Fridrih II i Katarina Velika, iako se s njima nije slagao oko apsolutizma
- Zbog kritika francuskog dvora nije bio omiljen kod Luja XV, a 1778. se vratio u Francusku, gde je ubrzo preminuo
Rođen 1694. godine u Parizu, Volter je bio filozof, književnik, satiričar, istoričar i politički analitičar svog vremena.
Živeo je u periodu velikih političkih i društvenih promena, koje su obeležili uspon apsolutističkih monarhija, ratovi, širenje prosvetiteljskih ideja i sve izraženiji sukob između tradicije i novih pogleda na nauku, religiju i vlast.
Njegova kritika postojećeg poretka u Evropi naišla je na odjek među vladarima i intelektualcima, zbog čega je postao jedan od ključnih predstavnika prosvetiteljstva.
Iako je bio žestok protivnik crkvene i političke vlasti, održavao je lične kontakte sa brojnim evropskim vladarima, što mu je omogućavalo da svoje stavove iznosi direktno pred najmoćnijim ljudima tog vremena.
Mladi Volter u sukobu sa vlašću i Crkvom
Volter je rođen u imućnoj porodici pravnika. U mladosti je pohađao jezuitsku školu, gde je stekao obrazovanje iz klasičnih jezika i filozofije. Iako je započeo studije prava, brzo je odustao od pravničke karijere, prepoznavši svoju strast prema književnosti i filozofiji.
Već u ranoj mladosti počeo je da piše, a njegovi prvi značajniji radovi bili su satirični pamfleti u kojima je kritikovao francusku aristokratiju i politički sistem.
Njegovo pisanje ubrzo ga je dovelo u sukob sa vlastima, zbog čega je proteran iz Francuske. Nekoliko godina proveo je u Engleskoj, gde je imao priliku da se upozna sa delima ključnih filozofa engleskog prosvetiteljstva, poput Džona Loka i Isaka Njutna.
Ovaj period bio je presudan za oblikovanje njegovih budućih filozofskih stavova, posebno ideja o slobodi, racionalizmu i sekularizaciji.
Miljenik najmoćnijih ljudi
Volter je bio u kontaktu sa brojnim evropskim vladarima, koji su često cenili njegove ideje, iako su bili svesni njegovih kritika apsolutne vlasti. Njegovi odnosi sa njima bili su politički pragmatični, uprkos njegovim oštrim stavovima.
Najpoznatiji vladar sa kojim je Volter imao značajan odnos bio je Fridrih II Veliki, kralj Pruske. Volter je 1750. godine pozvan na pruski dvor, gde je proveo nekoliko godina.
Njihov blizak odnos u početku je bio zasnovan na velikim simpatijama, ali se vremenom pogoršao zbog ličnih nesuglasica.
Fridrih je bio filozofski obrazovan i fasciniran Volterovim prosvetiteljskim idejama, ali je kao apsolutni monarh imao drugačiji pogled na upravljanje državom od onoga za koji se Volter zalagao.
Iako su u početku bili intelektualno bliski, njihov odnos postao je napet zbog Volterove kritike apsolutizma i autokratske vladavine koju je Fridrih sprovodio uprkos svojim prosvetiteljskim stavovima.
Dopisivao se sa Katarinom Velikom
Volter je bio u kontaktu i sa ruskom caricom Katarinom Velikom. Iako se nikada nisu lično upoznali, redovno su se dopisivali.
Katarina je Voltera cenila kao jednog od najvažnijih intelektualaca prosvetiteljstva, dok je on podržavao njene reformističke ideje, posebno kada je reč o obrazovanju i sekularizaciji društva.
Njihov odnos bio je blizak, a Volter joj je davao savete o tome kako da unapredi Rusiju. Ipak, iako je hvalio Katarinu kao prosvećenu vladarku, bio je svestan njene apsolutističke vlasti i u pismima je često kritikovao poteze kojima je, kako je smatrao, pokazivala despotske sklonosti.
Odnos sa francuskim kraljem Lujem XV
Sa francuskim kraljem Lujem XV nije imao takav odnos. Zbog kritika koje je upućivao francuskom dvoru, Volter nije bio omiljen među najmoćnijim Francuzima tog vremena.
Ipak, 1778. godine vratio se u Francusku, gde je preminuo nekoliko meseci kasnije. Njegovi posmrtni ostaci preneti su u pariski Panteon 1791. godine.
Revolucionari su ga obožavali i smatrali da sprovode njegove ideje u delo, iako Volter nikada nije pozivao na ubijanje miliona ljudi radi postizanja blagostanja.
Jedan od najvećih mislilaca XVIII veka
Volter se smatra jednim od najvećih mislilaca 18. veka. Njegove ideje bile su nove i nudile su drugačiji pristup politici u vreme kada je sva moć bila koncentrisana u rukama pojedinaca.
Svojom harizmom i intelektom privukao je pažnju brojnih vladara tog vremena, koji su potom sprovodili reforme sa ciljem da unaprede društvo. Upravo te reforme doprinele su velikim političkim promenama koje su obeležile Evropu u 19. veku.
