DRAGANAC - Srpski se narod u Kosovskom Pomoravlju ne šali i ne smeje mnogo.U kafani neko ispriča vic u kojem Srbin nadmudri Albanca, i to uglavnom bude sve... Petnaest je godina već kako su ni tamo ni ovamo - jesu u Srbiji, i nisu. Dve se države otimaju o njih, a njima od tolike ljubavi kičma puca!
Život u strahuNasilja nema već nekoliko godina, ali sećanja na 1999. i 2004. godinu sveža su i o njima se priča, pa i deca koja ih ne pamte za njih znaju. Kad idu Kosovom, Srbi - neki od njih junače se i neće da priznaju, ali tako je - hodaju kao da svakog trenutka očekuju kamen u leđa. A kad padne noć, svuda gde je nesreća i sirotinja, mrak je preteći.U Kosovskom Pomoravlju živi oko 30.000 Srba, a Draganac im je jedini manastir. Kad je u leto 1999. godine srpska vojska napuštala Kosovo, za njom je, s razlogom se bojeći Albanaca, krenuo i narod. Čitavi krajevi tada su ispražnjeni od Srba, i takvi su ostali i danas. A u Kosovskom Pomoravlju, pred izbegličke kolone izlazio je tada iguman Draganca, otac Kirilo. Mnoge je od selidbe odvratio rečima, a pred traktore u Klokotu legao je na put: „Prosto vam bilo ako me pregazite!“ Srbi iz Klokota su se vratili u svoje kuće, eno ih tamo i danas.
Čudotvorna voda- Dolazili su neki naoružani pred manastir da seku šumu. Ja izađem pred njih. Što bih se bojao. Ko je sa Bogom, smrti se ne boji - kaže ovaj osamdesetogodišnjak, što je u svoje vreme, pre monašenja, bio tehnički direktor „Trepče“ i „Kolubare“.Manastir Draganac danas ima pet monaha i četiri iskušenika. Iguman je od početka 2011. otac Ilarion (40). On stiže svuda - na službi je u crkvi, u Kforu, u Prištini, u kancelariji kosovske administracije, u Gračanici, sa predstavnicima Vlade Srbije, sa zidarima koji podižu konake, ili na manastirskoj kapiji pozdravlja goste. Nije redak slučaj da u manastir dođu i Albanci sa molbom da im se očita molitva.- Za vreme hramovne slave kroz kapiju prođe i po više hiljada ljudi, koji dolaze na liturgiju, ali i da uzmu čudotvornu vodu sa manastirskog izvora - kaže Ilarion, iguman Draganca, jedinog manastira, jedinog svetla koje Srbi iz Kosovskog Pomoravlja imaju.
Rastko LupulovićIGUMAN BIVŠI MUZIČARSvetovno ime oca Ilariona je Rastko Lupulović. Imao je 22 godine i bio na vrhuncu slave kao glumac - dobio je Sterijinu nagradu, i kao muzičar - njegova grupa Kanda, Kodža i Nebojša snimila je album, kada je napustio sve i otišao u Dečane da se zamonaši.
ČinjeniceZADUŽBINA KNEZA LAZARA- Draganac se prvi put pominje u Ravaničkoj povelji kneza Lazara iz 1381. godine.- Draganac je njegova zadužbina, nazvana po ćerki Dragani.- Manastir je obnovio knez Mihailo Obrenović 1868. godine.- Posle Drugog svetskog rata služio je kao dečje oporavilište, a onda je 1971. napušten.- Sredinom devedesetih godina počela je obnova, a 1997. vratio se prvi monah.