I ZA PAD NA ŠANGAJSKOJ LISTI BLOKADERI OKRIVILI - VUČIĆA! Peru ruke od uništavanja univerziteta
Blokaderski pokret očigledno je pokrenuo svojevrsni krizni menadžment ne bi li nekako ublažio sopstvenu bruku koja je izašla na videlo po objavljivanju najnovije Šangajske liste. Univerzitet u Beogradu je ispao iz kategorije 500 najboljih na svetu i umesto da se postavi pitanje odgovornosti za stanje izazvano višemesečnim blokadama, već je lansiran dobro poznati odgovor - kriv je Aleksandar Vučić, odnosno država koja, navodno, nije dovoljno ulagala u nauku.
Na blokaderskim medijima ređaju se profesori blokaderi koji pokušavaju da ubede javnost da blokade nemaju veze sa sunovratom na svetskoj rang listi.
Krizni menadžment
S tim narativom prva je izašla bivša rektorka Ivanka Popović, koja je pad na Šangajskoj listi predstavila kao tek "malu fluktuaciju", uobičejenu i očekivanu "kod univerziteta u državama sa skromnim finansiranjem nauke". Sa sličnim opravdanjuima izašao je i dekan beogradskog Poljoprivrednog fakulteta Vladan Bogdanović koji je izjavio da su napadi na Univerzitet u Beogradu zbog lošijeg plasmana na Šangajskoj listi "licemerni", jer se naučna istraživanja u Srbiji godinama suočavaju sa nedovoljnim i nesistemskim finansiranjem.
Za ove teze hvataju se grčevito svi blokaderi, pokušavajući da odgovornost prebace na državu i tako još jedanput odbrane svog političkog lidera Vladana Đokića koji je kao rektor direktno odgovoran za stanje na univerzitetu.
Politički analitičar Srđan Barac ocenjuje za Kurir da je ovakva reakcija blokadera licemerna.
- Kada treba braniti odluke Univerziteta, onda se svi pozivaju na autonomiju, samostalnost i pravo akademske zajednice da sama odlučuje o svom radu. Kada postoji dobar rezultat, onda je to uspeh Univerziteta, profesora i njegove autonomije, često "uprkos državi". Ali kada rezultat nije dobar, odjednom je za sve kriva država. Ne može autonomija da važi samo kada vam politički odgovara. Autonomija nije samo pravo da samostalno donosite odluke, većpodrazumeva i odgovornost za posledice tih odluka. ko mesecima tvrdite da politika nema šta da traži na Univerzitetu i da država ne sme da se meša, onda je teško objasniti logiku po kojoj je država prva odgovorna čm se pojavi loš rezultat - kaže Barac.
Kako napominje, psebno je problematičo što se sada pokušava napraviti narativ u kojem višemesečne blokade, poremećena nastava, otežan naučni rad i politizacija Univerziteta navodno nemaju nikakvu cenu, dok se odgovornost automatski prebacuje na Vučića i državu.
- Jak Beogradski univerzitet je interes cele Srbije i niko normalan ne treba da se raduje njegovom padu. Ali upravo zato očekujem ozbiljnu samokritiku akademske zajednice, a ne model po kojem su za svaki uspeh zaslužni oni sami, a za svaki neuspeh država. To nije autonomija. To je autonomija bez odgovornosti - naglašava Barac.
Podaci ne lažu
Istoričar Ognjen Karanović kaže za Kurir da se sva beda blokaderskog pokreta ogleda u sasvim očiglednoj tragičnoj situaciji na univerzitetu.
- Sada je i egzaktno pokazano dokle su blokaderi doveli univerzitetski život, akademsku zajednicu i na prvom mestu Beogradski univerzitet. Univerziteti u Srbiji su pretvoreni u brloge a onda i u političko-komandne centre obojene revolucije, gde su nastali i deluju klasični politički pokreti s jednim ciljem - rušenja države Srbije. Na udaru blokaderskog pokreta prvo se našla nauka, naučno-istraživački poslovi, rezultati naučnog rada, sam akademski život, nastava, a onda i studentski interesi. To je prvo što su razorili. Kvalitet znanja je srozan na najniže nivoe. Ugled BU je narušen. Pozicija na Šangajskoj listi nije samo statistički podatak, to je atak i na privredni sistem, na ekonomiju, na mogućnost investiranja u dalji razvoj nauke i modernih tehnologija. Sve je to ugroženo - naglašava Karanović.
On smatra da je bez ikakvog osnova pravdanje blokadera i prebacivanje krivice na državu zbog finasiranja.
- Kukumavčenje Ivanke Popović i ostalih demantuju upravo statistički podaci. Država danas izdvaja značajno više novca za nauku nego što je to bilo pre 14 godina. Zvanični podaci Zavoda za statistiku za 2025. godinu pokazuju da je za nauku i istraživanje utrošeno 42 i po milijarde dinara, a u 2012. tek 11 milijardi. Dakle, za 30 milijardi dinara više. Da ne govorimo da se tada finansiralo isključivo preko resornog ministastva, a danas imamo Fond za nauku, za inovacione delatnosti, imamo četiri naučno-tehnološka parka... Te tvrdnje da se za nauku manje izdvaja, pa je to razlog pada su naravno budalaštine - zaključuje Karanović.ž

