Slušaj vest

Za američku vojnu bazu Ramštajn u Nemačkoj, neretko se čuje, ali ona za javnost ostaje misteriozna i moćna, jer tek retki imaju priliku da uđu u ovaj gigantski vojni kompleks. Novinarka Kurira, urednica i voditeljka emisije "Usijanje" koju svakog radnog dana od 19.15 časova možete gledati na Kurir TV, Silvija Slamnig bila je u delegaciji iz Srbije koja je posetila bazu Ramštajn, a iako su grupe i mediji i ranije odlazili u ovaj prestižan vazduhoplovni centar, snimanje je tada bilo ograničeno.

U avionu AWAKS kamere su ostajale isključene. Sada je bila jedinstvena prilika, jer je snimanje bilo dozvoljeno, a naši čitaoci su imali kadrove iz čuvenih letelica – AWAKSA i Herkulesa 130 J.

Utisak o putovanju, bazi Ramštajn, NATO Alijansi, pilotima i oficirima sa kojima je razgovarala prenosi nam Silvija Slamnig.

Kako je izgledao sam dolazak u bazu Ramštajn? Da li je svečani doček već u prvim momentima srušio predrasude, ako su one uopšte i postojale?

- Mislim da nisam imala predrasude, ali moram da kažem da nisam ni očekivala da će se ljudi iz ARICOM-a toliko potruditi da u epicentru američkog vojnog kompleksa usred Nemačke zasviraju “Marš na Drinu”. To je već bio više nego prijatan i srdačan doček. Podzdravio nas je i sačekao general AIRCOM-a James B. Heker lično, a zatim nam je upriličeno upoznavanje sa oficirima iz baze. I zaista, emocije su proradile, bilo je divno čuti pesmu sa naših prostora pored američkih uniformi. Oni su imali nameru da se pokažu srdačno i otvoreno, uprkos što postoje istorijska opterećanja. Bili su odlični domaćini.

IMG-20250326-WA0023.jpg
"Marš na Drinu" usred američkog vojnog kompleksa u Nemačkoj Foto: Dimitrije Ostojić

Šta javnost u Srbiji treba da zna vojnoj bazi Ramštajn, da li je ono što si videla odgovaralo njenoj reputaciji?

- Avio baza Ramštajn je ključni američki vojni centar u Evropi i najveća je američka baza van teritorije Sjedinjenih Američkih Država. Osnovana je 1953. godine i od tada predstavlja centralnu tačku za američkih i NATO operacija u Evropi, kao i na Bliskom Istoku i Africi. U ovom vojnom kompleksu živi i radi više od 56.000 Amerikanaca – vojnika i civila i njihovih porodica koje žive u regionu oko Kajzerslauterna. Tu su američke škole, prodavnice i razne uslužne delatnosti, a iako je u Nemačkoj, plaća se i u američkim dolarima. Sama vojna komanda je dom dva vazdušna operativna centra koja predstavljaju mozak svih vazdušnih operacija NATO-a u Evropi. U slučaju potrebe za vojnom silom, ovo je mesto gde se donose ključne odluke i organizuju svi aspekti operacija.

Kurir TV i Silvija Slamnig u vojnoj bazi Ramštajn Foto: Dimitrije Ostojić

Da li je povećana važnost uloge baze sada, usled aktuelnih bezbednosnih izazova, rata u Ukrajini, na Bliskom istoku?

- Imali smo priliku da razgovaramo i neformalno, a slušali smo i formalna predavanja i prezentacije. Globalno, nalazimo se u vrlo osetljivom bezbednosnom trenutku i vremenu u kom je svaki sledeći konflikt kompleksniji od prethodnog. A predviđanje je vrlo nezahvalno. Cilj ljudi u NATO je da spreče neki sledeći. Iako postoje ubećenja da NATO može biti savez koji podstiče ratove, tokom razgovora i predavanja, oficiri ističu da je NATO defanzivan savez, usmeren na strategiju odvraćanja potencijalnih pretnji. Oni govore: “Cilj je da ne moramo da idemo u rat već da razvijemo sposobnost odvraćanja”. Vrlo jasno sam mogla da čujem rečenice poput: ”Prioritet je očuvanje mira, a ne iniciranje konflikata, ali vojna nadmoć i spremnost moraju biti takve da se čuvena rečenica: “Ako želiš mir, spremaj se za rat, pokaže istinitom”. Bilo mi je interesantno isticanje važnosti “informacije”. U ovom trenutku je ključno i najjeftinije oružje informacija. Zanimljivo je da se razmena informacija tokom agresije Rusije na Ukrajinu, povećala za više od 30 puta.

Kako su NATO zvaničnici gledali na ulogu Srbije kao neutralne države koja nije članica NATO?

- Oni su vrlo otvoreni i izuzetno pragmatični. Konstruktivni su i gledaju na budućnost otvorenog uma. Baš to, kako gledaju na Srbiju koja je neutralna, bilo je i naše pitanje za zvaničnike. General Heker je rekao da su se naši odnosi poboljšali od 2006. godine kada je Srbija ušla u Partnerstvo za mir. Od tada je realizovano više stotina zajedničkih vežbi sa NATO snagama i Vojskom Srbije. Istakao je da poštuje vojnu neutralnost Srbije, ali da bi želeli veću saradnju sa Srbijom, pre svega u vojnim vežbama. Najkonkretniji odgovor je bio:” Sarađivaćemo sa Srbijom u meri u kojoj to dozvole vaši političari “.

Da li si imala priliku da razgovaraš sa pilotima, oficirima, stručnjacima?

- Da, jesam. Dosta pažnje je posvećeno kupovini aviona Rafal. Srbija je 29. avgusta 2024. godine potpisala ugovor sa francuskom kompanijom o nabavci 12 novih višenamenskih borbenih aviona Rafal, vredan 2,7 milijardi evra. Pričala sam sa francuskim pilotom koji leti ovim avionom i on je rekao:”Kupili ste odličan avion, imali smo ovde simulaciju borbi iz svih zemalja članica NATO i Rafal je pobedio sve druge avione. Rafal je dokazan u borbi i interoperabilan je”.

Interesantno je da ste snimali u avionu AWAKS, to ranije nije bilo dozvoljeno, praktično si donela specijalan materijal za Kurirove gledaoce. Šta je još specifično za ovu letelicu?

EKSKLUZIVNO - Kurir u Awaksu Foto: Dimitrije Ostojić

- Možda najimpresivniji trenutak za mene je ulazak u te avione. Od kokpita, do delova za odmor. Prošli smo kroz ceo avion i tako i kroz AWAKS, ali i kroz Herkules 130J koji je mobilna bolnica. AWAKS je specijalizovana letelica sa rotirajućom radarskom kupolom koja snima podatke na udaljenosti od čak 400 kilometara. Kroz operativni centar i komande ona te podatke prosleđuje dalje. Herkules je izuzetan avon koji je toliko mobilan, može sleteti na teško dostupne površine, na zemlju, visoku travu, bilo gde. A unutra je bio opremljen kao bolnica sa 72 mesta za pacijente. Unutra imaju sve neophodno za prvu pomoć dok ne stignu do medicinskog centra. Tim ljudi koji sve to rade su izuzetni profesionalci. I njihova posvećenost svom poslu je veoma strastvena, ali potpuno praćena vojnom disciplinom i spremnošću. Doživela sam i lični pomak u razumevanju globalne bezbednosti i načinu operativnog funkcionisanja.

Kad nas je NATO bombardovao imao je 16 članica, danas 32

Pripremala sam se za ovaj put i iščitala sam sve ankete koje su se bavile time kako Srbi gledaju na NATO. Više od 75 odsto ljudi kod nas ima negativan stav, a tek je 10 odsto onih koji imaju pozitivan stav. Te 1999. godine kada je bilo bombardovanje Jugoslavije i vršenje agresije bez saglasnosti Saveta bezbednosti UN, u NATO je bilo 16 država, od toga tri je ušlo u Alijansu 10 dana pre bombardovanja, to su bile Češka, Mađarska i Poljska koje su se pridružile savezu 12. marta 1999. godine. Danas NATO ima 32 članice. Ljudi koji imaju predrasudu imaju predrasudu prema celokupnom savezu i sve njih zajedno krive za strašnu istorijsku nepravdu koju smo doživeli. A dodatno može biti nelogično, da Srbija sa svih tih 13 zemalja koje su bile ključne u odlučivanju te 1999. ima odlične diplomatske i bilateralne odnose.

Može li se reći da ovakve posete mogu doprineti boljem razumevanju na koji način NATO rad?

- Da, svakako. Reportaže, snimci, izjave nadam se da razbijaju mitove i stereotipe koje često čujemo. Kada uđete u bazu kao što je Ramštajn, susretnete se s ljudima. Dakle sa ljudima. I to posebno naglašavam, jer mi je to veliki utisak. Bazu čine ljudi koji svoj posao rade profesionalno, sistematski i sa velikim fokusom na bezbednost. Moj utisak je bio da, koliko god su fascinantni oružano-tehnički kapaciteti koje smo imali priliku da vidimo i da o njima slušamo, još je više fascinantno na koji način se u ovom kompleksu tretira čovek. Zapažanje mi je bilo da je pred nama “liga izuzetnih”. Ta upoznavanja i posete pomažu da se shvati šta je zapravo savremeni NATO – kako izgleda svakodnevica, kakvi su bezbednosni izazovi i koliko ozbiljno se pristupa svakom segmentu operacija. Takođe, šalje se i poruka da je Srbija posmatrana kao važan sagovornik, što dodatno otvara prostor za racionalno promišljanje o našem mestu u savremenim bezbednosnim okvirima.

Kurir Politika