On je prvi srpski glumac koji će igrati u meksičkim serijama: Aleksandar Kojić otkriva kako je zavoleo glumu i došao do poziva od čuvene produkcije "Televisa"
Mladi glumac Aleksandar Kojić, koga smo gledali u serijama "Ubice mog oca", "Jugoslovenka", "Urgentni centar" i "Drim-tim", prvi je iz Srbije koji je dobio priliku da sarađuje sa čuvenom produkcijskom kućom "Televisa". Rođen je 4. septembra 1995. godine u Smederevu, a završio je Fakultet dramskih i filmskih umetnosti u Bijeljini u klasi Ljiljane Blagojević. Pre nego što će se uputiti u Meksiko, boravi u Beogradu zbog novih angažmana i svoje diplomske predstave "Led" Radoša Bajića.
Šta se dešava s vašom saradnjom s "Televisom" i studijama na njihovoj akademiji u Meksiku?
- Na pauzi je, ali sam u kontaktu s ljudima iz Meksika. Izabrao sam baš Meksiko za master studije jer sam oduvek želeo da napravim produkcijsku saradnju između Meksika i Srbije. Sve ide kako treba, korak po korak, ali sigurno. Verujem da će se publika iznenaditi.
Koja vam je omiljena meksička serija?
- Čuvena "Rubi", koja je opet aktuelna kod nas, pored "Kasandre" i tih prvih serija na kojima smo odrasli uz bake i majke.
Kako ste zavoleli španski?
- Obožavam jezike, govorim engleski, španski, malo francuski i ruski, a želja mi je da naučim grčki, portugalski i kineski. Španski sam zavoleo i naučio uz serije, a toliko sam ga dobro savladao da sam ceo master odslušao na njemu bez problema. Gledanje serija i filmova može da bude korisno ukoliko znate to da iskoristite na pravi način.
A kako ste se zaljubili u glumu?
- Gluma je moja prva ljubav, prva od nekoliko reči koje sam naučio i izgovorio upravo je bila "gvumac", to jest glumac, tako da nije kliše, ali otkad znam za sebe, znam i da želim da se bavim glumom.
Šta je bilo presudno da upišete glumu? Zašto je izbor pao na Bijeljinu?
- Na kraju petog razreda osnovne škole "Ilija Milosavljević Kolarac" otišao sam kod psihologa. Nisam kod kuće imao internet pa sam je zamolio da pogleda koju srednju moram da upišem da bih posle studirao glumu. Dodirnula mi je čelo da vidi imam li temperaturu jer, kako je rekla, jedva da dođe neki osmak da je pita za srednju školu, a ja se već interesujem i za fakultet. Nažalost, nisam uspeo da upišem glumu iz prve, pa sam studirao novinarstvo na Fakultetu političkih nauka dve godine, a onda izašao na prijemni ispit Fakulteta dramskih i filmskih umetnosti u Bijeljini i bio primljen. Zašto Bijeljina? Verujem da je to tako trebalo da bude jer ništa u životu nije slučajno.
Da li ste kao dete imali neki glumačke uzore?
- Naravno, od Čkalje, Gidre, Nikole Simića, Milenka Zablaćanskog, Gage Nikolića, Glogovca, pa sve do Toma Henksa i Hoakina Finiksa.
Kakvi su vam planovi?
- Pored monodrame "Led", koju ću igrati u Teatru "Vuk" i širom bivše Jugoslavije, a i dalje, u pripremi su još dve predstave u mojoj produkciji "AtzArt", a takođe radim na jednom velikom televizijskom projektu. Samo neka je zdravlja u 2025, a sve ostalo će biti kako mora.
