Slušaj vest

Stanovnici Lost Kova tražili su put dug svega pet kilometara kako bi sačuvali mogućnost da žive u svom selu. Nisu ga dobili. Kada su nestali poslovi, oslabila veza sa okolnim mestima i zatvorena škola, porodice su počele da odlaze. Poslednja je napustila naselje 1. januara 1958. godine.

Iza njih su ostali domovi, groblje i poruka na zidu crkve. Jedan od poslednjih stanovnika, Velmer Bejli, zapisao je da je škola zauvek zatvorena, a kasnije novinaru objasnio ono što napuštene kuće nisu mogle da kažu:

- Ne želimo da odemo, ali nemamo izbora.

Gotovo sedam decenija kasnije, ostaci ovog planinskog naselja i dalje se nalaze duboko u šumi, u Severnoj Karolini, blizu granice sa Tenesijem. 

Pogledajte u galeriji kako je selo izgledalo nekada:

Naselje Lost Kov pre nego što je zaraslo među drvećem u Severnoj Karolini Foto: Ghost Town Two/youtube

Selo koje je živelo od šume ostalo je bez posla

Lost Kov nastao je približno u vreme Američkog građanskog rata. Među prvim porodicama koje su se nastanile u ovom zabačenom kraju bile su porodice Morgana Bejlija i Džona D. Tiptona. Njima su se pridruživali drugi doseljenici, pa je među planinama postepeno nastala zajednica sa kućama, školom i crkvom.

Život je od početka zahtevao mnogo odricanja. Naselje nije imalo električnu energiju ni vodovod, a nabavka osnovnih potrepština podrazumevala je dug put. Ipak, stanovnici su uspevali da se izdržavaju zahvaljujući poljoprivredi, seči drveća i radu pilana.

Istorijski pregled okruga Jensija opisuje kako je železnički krak, napravljen zbog drvne industrije, nakratko približio spoljašnji svet ovom udaljenom mestu. Međutim, kada je velika građa posečena, pilana je preseljena, a taj krak uklonjen. Stanovnici su ponovo ostali izolovani.

Na vrhuncu razvoja, početkom 20. veka, u Lost Kovu živelo je gotovo 100 ljudi. Kako je drvna industrija slabila, nestajali su i izvori prihoda. Ukidanje putničkog železničkog prevoza dodatno je otežalo svakodnevicu onima koji su ostali. 

Put koji nikada nisu dobili

Naselje Lost Kov pre nego što je zaraslo među drvećem u Severnoj Karolini (1).png
Foto: Ghost Town Two/youtube

Priču o Lost Kovu široj publici približio je Brent Andervud, autor kanala „Ghost Town Two“, koji je pešice stigao do napuštenog naselja i snimio njegove ostatke. U videu je objasnio kako se zajednica postepeno gasila i zašto je pristupni put stanovnicima bio toliko važan.

- Tražili su da im naprave put do ovog mesta, ali nisu uspeli da ga dobiju - ispričao je Andervud.

Reč je bila o deonici od oko tri milje, odnosno nešto manje od pet kilometara. Za porodice koje su još pokušavale da ostanu, takva veza sa okolnim mestima značila bi lakšu nabavku, prevoz i mogućnost da svakodnevne obaveze obavljaju bez dugog pešačenja.

Put nije izgrađen, a odlazak svake sledeće porodice činio je opstanak preostalih još težim.

Poslednja porodica otišla je na Novu godinu

Zatvaranje škole označilo je završetak jednog od najvažnijih delova života u selu. Na zidu iza propovedaonice Velmer Bejli ostavio je zapis o njenom zatvaranju 17. decembra 1957. godine, kao i datume poslednjih verskih okupljanja.

Njegova poruka završavala se rečima:

- Veoma tužno.

Pogledajte u galeriji šta je ostalo:

Ostaci napuštenog naselja Lost Kov među drvećem u Severnoj Karolini  Foto: Ghost Town Two/youtube

Na Novu godinu 1958. Bejli i njegova porodica poslednji su napustili Lost Kov. Poneli su ono što su mogli da nose i pešice krenuli iz naselja. Istorijsko istraživanje ove zajednice beleži da su sa sobom poveli i dve krave.

Domove nisu ostavljali zato što im više nisu značili. U njegovoj kasnijoj izjavi novinaru ostala je sažeta sva težina odluke:

- Ne želimo da odemo, ali nemamo izbora.

Šta je ostalo među drvećem?

Andervudov snimak prikazuje ostatke kuća i predmete koji podsećaju na nekadašnju svakodnevicu, uključujući stare peći. Od naselja u kojem su živele porodice ostali su delovi građevina koje su decenijama propadale.

U svom obilasku govorio je i o požaru iz 2007. godine, koji je teško oštetio naselje, kao i o kasnijem nevremenu. Ipak, nisu nestali svi tragovi života. Kameni dimnjaci, ostaci zidova i groblje i dalje svedoče o ljudima koji su ovde podizali domove. 

Deo područja je u međuvremenu zaštićen. Organizacija Southern Appalachian Highlands Conservancy kupila je 2012. godine oko 38 hektara istorijskog Lost Kova, a 2017. tu zemlju predala američkoj Šumarskoj službi radi uključivanja u Nacionalnu šumu Pisga. Dok je upravljala zemljištem, organizovala je i akciju čišćenja tokom koje je uklonjena približno tona nagomilanog otpada. 

Danas se do ostataka naselja stiže šumskim stazama. Put koji su stanovnici nekada tražili nije postao njihova veza sa budućnošću, a poruka na crkvenom zidu ostala je zabeležena kao svedočanstvo o trenutku kada je jedna zajednica morala da odustane od svog doma.

 Video: Na mestu bivše deponije niče nova šuma

10:43
Na mestu bivše deponije niče nova šuma Izvor: Kurir TV