Likovni kritičar Elen Oredson na svom blogu "How to Talk About Art History" (Kako govoriti o istoriji umetnosti) odgovorio je na pitanje koje se nameće mnogima, ali koje se retki odvaže da postave: Zašto su penisi na antičkim figurama tako mali?
Prvo, muški polni organi na drevnim statuama su gotovo uvek predstavljeni u opuštenom stanju i, u stvari, nisu tako mali, ako ih uporedite sa stvarnim.
Drugo - i tu Oredson navodi rad Keneta Dovera "Grčka homoseksualnost" - Grci su mnogo više nego mi, cenili male genitalije, jer su "veliki penisi povezani sa glupošću, požudom i ružnoćom".
Zato su neki od likova u grčkoj mitologiji, posebno satiri (polubogovi, najčešće prikazivani kao mitološka bića - pola jarac, pola čovek), prikazivani u mermeru ili bronzi sa vrlo impresivnim udovima u stalnoj erekciji, kao primarnom seksualnom karakteristikom. Otprilike isto izgleda Prijap - bog plodnosti, kojeg je boginja Hera proklela i podarila mu večnu erekciju u kombinaciji sa impotencijom.
"Starogrčke skulpture - to je priča o skladu i idealizmu. Ne iznenađuje što oni nemaju velike penise, to bi bilo smešno i groteskno", napisao je Oredson.
Veliki penis nije baš u skladu sa antičkim idealom muškarca koji je iznad svega inteligentan.
Osim toga, oni se mogu i odlomiti.
(daily.afisha.ru)
