SRPKINJE, PA ŠTA JE OVO? Svaki treći muškarac nije otac svog deteta!
Foto: Shutterstock

Podaci Instituta za sudsku medicinu

SRPKINJE, PA ŠTA JE OVO? Svaki treći muškarac nije otac svog deteta!

Žena -

Svaki treći muškarac koji proverava svoju pretpostavku o očinstvu, nakon izlaska iz DNK laboratorije, više se ne odaziva na ime - tata, pokazuju podaci Instituta za sudsku medicinu.

U želji da saznaju da li mališani sa razlogom nose njihovo prezime, između 10 i 15 muškaraca svakog meseca u DNK laboratoriju Instituta za sudsku medicinu donose dečje cucle, četkice za zubice, bočice od mleka, pelene i pidžame u kojima dete spava. Gotovo isti broj osoba mesečno povede parnicu za dokazivanje, odnosno osporavanje očinstva, a zanimljivo je da su gotovo polovina dece za koju se traži odgovor na pitanje "čiji si ti mali" - bračna deca.

Dr Oliver Stojković, profesor genetike na Medicinskom fakultetu u Beogradu i šef DNK laboratorije Instituta za sudsku medicinu, kaže da se odgovor na pitanje ko je otac deteta dobija uzimanjem brisa sa unutrašnje strane obraza ili vađenjem par kapi krvi iz prsta "potencijalnog" oca. Iako ljubav i vernost nemaju cenu, utvrđivanje očinstva košta 32.370 dinara. Ova računica važi za tri osobe - mamu, dete i prvog testiranog muškarca, a svaki sledeći "osumnjičeni" košta 6.000 dinara. Drugim rečima, ukoliko se ustanovi da muškarac koji je dao bris iz sluzokože usne duplje nije otac, doplata za sledećeg muškarca koji bi mogao da konkuriše za "tatu" košta 6.000 dinara.

Iako je rasprostranjeno uverenje da žena "uvek zna ko je otac", svi mitovi o ženskoj intuiciji u genetičkoj laboratoriji padaju kao kula od karata.

"Dešavalo se da majka sumnja na dvojicu muškaraca, a da je otac - treći čovek. U živom sećanju mi je ostala žena koja je, u želji da sazna koje prezime da upiše u detetovu krštenicu, dovela tri muškarca u DNK laboratoriju. Nijedan od njih nije izašao kao otac iz Instituta za sudsku medicinu. Naravno, bilo je i obrnutih slučajeva, da muškarac dovede dvoje dece i ustanovi da nije ostavio naslednike", priča dr Stojković.

On ukazuje na zanimljiovost paragrafa novog Porodičnog zakona koji glasi da se za decu koja su rođena pomoću vantelesne oplodnje, ne može osporavati očinstvo.

"Utvrđivanje očinstva može se zahtevati u okviru sudskog postupka, koji je najčešće rukovođen željom majke da utvrdi, odnosno muškarca da ospori očinstvo. Zakon podrazumeva pismenu saglasnost obe strane, što znači da niko nema prava da "osumnjičenog" muškarca prisli da ode na genetičko testiranje. Izuzetak od ovog pravila jeste učinjenje krivičnog dela - seksualni odnos sa maloletnicom ili silovanje nakon kojeg je došlo do začeća i rađanja deteta", objašnjava dr Stojković.

Ipak, najveći broj zahteva za utvrđivanje očinstva dolazi od očeva i majki koji ne žele da otkriju ni svoj, ni identitet deteta kome "traže" oca. Dr Stojković kaže da su oni dužni da na genetičku analizu donesu uzorke koji sadrže biološke tragove deteta, a oni se najčešće nalaze na cucli, kašičici i bočici kojom se dete hrani i ličnoj garderobi deteta - pelenama, benkicama, majicama. Utvrđivanje očinstva na osnovu anonimnih uzoraka biološkog materijala nešto je jeftinije i košta 25.600 dinara. Potrebna su dva uzorka biološkog materijala da se utvrdi srodstvo, prvi je od deteta, a drugi od muškarca za koga treba da se dokaže ili ospori očinstvo.

Iako su ponekad potrebne godine i decenije da roditelj posumnja da dete nosi "odgovarajuće prezime", genetilarima je potrebno svega četiri do pet sati da saznaju ko je otac deteta. A odgovor na pitanje koliko je pouzdana DNK metoda utvrđivanja očinstva glasi: 100 odsto!

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track