Ispravka: Nema dokaza da se beli luk u Kini uzgaja u kanalizacionim vodama, izbeljuje i prska otrovima
Portal Kurir je 27.09.2022. godine preneo objavu influenserke o opasnostima belog luka iz Kine pod naslovom "INFLUENSERKA POKAZALA KAKO DA PREPOZNATE KINESKI BELI LUK: Uzgaja se u kanalizacionim vodama, IZBELJUJE HLOROM i prska otrovima".
Prema oceni portala Raskirnkavanje.ba, u pitanju je dezinformacija, s obzirom na to da nema dokaza da se beli luk u Kini proizvodi na ovaj način, te smo čitaoce nenamerno doveli u zabludu.
U prvobitnoj verziji članka navedene su tvrdnje influenserke Nastasje Nedimović koje su netačne, a u kojima između ostalog kaže da se uvezeni beli luk iz Kine “uzgaja u kanalizacionim vodama”, prska hemikalijama kako bi se sprečilo klijanje, izbeljuje hlorom i fumigira metil-bromidom.
Prema daljim rečima pomenute influenserke, kroz mnoga ispitivanja ovaj kineski beli luk je bio pozitivan na toksične hemikalije, na patogene, na teške metale, kao što su olovo, arsen, melamin, metil bromid, zatim Ešerihija koli. Ovo se ne odnosi samo na sirov beli luk, nego i na beli luk u prahu, kao i ulje od belog luka.
Ona dalje navodi da se ovaj luk može prepoznati po “nedostatku korena” i “nedostatku mrlja od zemljišta”, te “neprirodno” beloj boji, što je, prema istraživanju portala Raskrinkavanje.ba dezinformacija.
Nakon analize portala Raskrikavanje.ba, koji se bavi proveravanjem činjenica, sporni delovi teksta su izmenjeni ili uklonjeni, a promenjen je i njegov naslov.
Na osnovu istraživanja pomenutog portala, utvrđene su činjenice koje anuliraju sve gore navedeno, a koje prenosimo integralno:
Tvrdnje iz viralnih objava – da se u uzgoju belog luka u Kini koristi kanalizacija – popularne su i van našeg govornog područja. Kancelarija za nauku i društvo kanadskog Univerziteta McGill, koja se preko dve decenije bavi mitovima i dezinformacijama iz oblasti nauke, još je 2017. godine objavila članak u kojem se navodi kako je moguće da se otpadne vode koriste kao đubrivo, ali da nema dokaza da se luk u Kini proizvodi na ovaj način. Kada bi to i bio slučaj, takav luk to ne bi činilo otrovnim ili opasnim po zdravlje.
Moguće je da se kanalizacija koristi kao đubrivo, kao što je slučaj u mnogim delovima sveta, iako nema dokaza da se beli luk u Kini đubri na ovaj način. U svakom slučaju, to nije problem; ljudski otpad je jednako učinkovito đubrivo kao i životinjski. Rasipanje ljudskog otpada po poljima na kojima rastu usevi ne zvuči privlačno, ali je sigurnije nego što mislite. Urin je obično bez patogena koji uzrokuju bolesti, dok zemlja pomaže u filtriranju i čišćenju bakterija koje se nalaze u izmetu. Zapravo, ljuska na belom luku je učinkovita u sprečavanju prodiranja u lukovicu. Naravno, dobro je oprati lukovicu pre upotrebe, bez obzira na to odakle dolazi. Uranjanje u ključalu vodu dodatna je zaštita.
Isti izvor navodi da pravilno obrađeni i tretirani organski ugljenik i hranljive materije u urinu i izmetu čine tlo plodnim i sposobnijim da zadrži vlagu.
Na stranici kineskog proizvođača i izvoznika belog luka Jining Fenduni Foodstuff Co., Ltd. objavljen je tekst o čestim zabludama u vezi s kineskim belim lukom. Kada je reč o tvrdnjama da se uzgaja u prljavštini, konkretno u ljudskom otpadu, ovaj izvor navodi sledeće:
Ovo je još jedan razlog zašto se ljudi pitaju: “Da li je beli luk uvezen iz Kine siguran?” Zemljište je čisto i bez prljavštine, a kora štiti čen. Međutim, ljudi koji veruju u ovu zabludu zaboravljaju prednosti organskih đubriva.
Sve više zemalja sada daje prednost ljudskom ili životinjskom otpadu u odnosu na hemijska đubriva. Otpad je bogat izvor hranljivih materija potrebnih biljkama za rast. Naprotiv, korišćenje urina za navodnjavanje zemlje nije ništa više od glasine. Sva polja belog luka u Kini imaju odgovarajući sistem navodnjavanja koji snabdeva polja vodom.
Tvrdnje da se beli luk u Kini uzgaja u ljudskom izmetu, zaliva urinom i da predstavlja opasnost po zdravlje popularisao je i američki političar Rik Skot. Njegove tvrdnje iz 2023. godine objavili su i neki kineski mediji, nazivajući ih apsurdnim.
Dakle, kanalizacioni otpad može se koristiti, i ponekad se i koristi, kao đubrivo. Takva praksa beleži se širom sveta. Rađene su i studije koje su pokazale kako su đubriva dobijena iz recikliranog ljudskog urina i fekalija sigurna i efikasna, ali i konvencionalna. S druge strane, na internetu je moguće pronaći i informacije o potencijalnim štetnostima tretiranog otpada.
Nedavno je objavljeno kako je Agencija za zaštitu životne sredine Sjedinjenih Američkih Država (EPA) objavila da upotreba tretiranog otpadnog mulja kao đubriva na farmama može predstavljati zdravstveni rizik zbog prisustva “večnih hemikalija”, koje se sporo razgrađuju.
Dakle, prerađeni ljudski otpad može se koristiti kao đubrivo, no, čak i ako se kao takav koristi prilikom uzgoja luka, to nikako ne znači da se luk uzgaja “u kanalizacionim vodama”, kako se navodi u objavama koje je preneo portal Kurir.
Tvrdnju da luk iz Kine nema korenje jer se uzgaja u kanalizaciji, čiji je izvor zbog vremenske distance teško utvrditi, ocenjene su kao prenošenje lažnih vesti.
Čak i ako se u proizvodnji belog luka u Kini koristi ljudski otpad, ovo je daleko od navoda da se uzgaja u kanalizaciji. Stoga navod da je beli luk iz Kine opasan jer se proizvodi u kanalizaciji ocenjen je kao dezinformacija.
Tvrdnja da je beli luk koji se uzgaja u Kini opasan jer se izbeljuje hlorom ocenjena je kao manipulisanje činjenicama.
Tvrdnje da su hemijske laboratorije koje su se bavile istraživanjem kineskog belog luka upozorile na velike koncentracije teških metala i zabranjenih insekticida ocenjene su kao manipulisanje činjenicama. Nadležne agencije u Srbiji i Bosni i Hercegovini potvrdile su da se luk iz uvoza kontroliše i da se na tržištu može naći samo ako ne predstavlja opasnost za zdravlje.
Bonus video: