POZVAO KOMŠIJU DA MU POPRAVI CEV, PA IZMASAKRIRAO NJEGA, ŽENU I TRI SINA: Srbin svirepo ubio porodicu Roganović, pa do detalja opisao ubistvo dece
Umesto praznične radosti, u crnogorskom naselju Nemila te kobne noći zavladali su muk i neverica zbog nezapamćenog zločina koji je potresao čitav region.
Dugogodišnja netrpeljivost i nerešeni imovinski spor oko placa kulminirali su svirepim napadom vatrenim oružjem i nožem, u kojem su živote izgubili supružnici Slavoljub i Slavka i njihova tri sina - sedmogodišnji Marko, desetogodišnji Srđan i dvanaestogodišnji Željko.
Mamac u kupatilu kao početak krvavog pira
Dok se u kući Roganovića osećala praznična atmosfera, ništa nije slutilo na zločin. Slavka je u kuhinji pripremala rusku salatu, mlađi sinovi Marko i Željko su se igrali, dok je najstariji Srđan bio poslat do prodavnice. Slavoljub, poznat u kraju kao čovek od više zanata, taman se spremao da popije kafu kada ga je Zeković pozvao da mu pomogne oko kvara na vodovodnoj cevi u kupatilu.
Bio je to smišljeni mamac da se glava porodice odvoji od ukućana i prvi likvidira, nakon čega je ubica prešao u susednu kuću, ubio Slavku, a potom se ustremio na mališane.
Nalazi obdukcije koja je kasnije urađena u bolnici u Risnu otkrili su svu brutalnost napada, pokazujući da su se dečaci grčevito borili za život do samog kraja. Neki od njih pokušali su da pobegnu od pomahnitalog komšije, ali ih je on sustizao, pucajući im s leđa sve dok je imao metaka, da bi ih potom dokrajčio kuhinjskim nožem. Koliko je napad bio svirep govori i podatak da je na telu dvanaestogodišnjeg Željka pronađeno čak 27 ubodnih rana.
Zločin je otkriven tek u subotu po podne, kada je pred zaključana vrata porodičnog doma stigla Slavkina sestra Senka. Kako na njeno uporno zvonjenje niko nije odgovarao, posumnjala je da nešto nije u redu, pa je njen sin ubrzo provalio unutra. Zatekli su mrtvu Slavku, a ubrzo su ispod stola ugledali i tela Željka i Srđana, okrenuta jedno ka drugom, dok je malo ispod majčinog tela virilo telo sedmogodišnjeg Marka. Pošto Slavoljub nije bio u kući, rodbina je u prvi mah pomislila da je on počinio zločin, ali ih je razuverio njegov mobilni telefon koji je ostao na stolu.
Policija je po dolasku na uviđaj od rođaka saznala za ranije sukobe sa komšijom, pa su inspektori odmah provalili u Zekovićevu kuću, gde su zatekli beživotno telo Slavoljuba Roganovića. Svi izlazi iz grada su blokirani oko 17.30 časova, ali je ubica već uspeo da umakne u Srbiju, u selo nadomak Gornjeg Milanovca gde nije kročio punih trideset godina. Meštanima je odmah bio sumnjiv jer se pojavio 1. januara sa dubokom posekotinom na ruci, pravdajući se da se posekao na razbijenu flašu. Kada su na televiziji čuli vest o masakru, pozvali su policiju, pa je četrdesetosmogodišnji Zeković uhapšen bez pružanja otpora, ali oružje kod njega nije pronađeno.
Svedočenje od kog se ledi krv u žilama
Tokom sudskog procesa, Zeković je tvrdio da se ne seća svakog trenutka tog dana, pravdajući se paranojom da su Roganovići zapravo nameravali da ubiju njega, zbog čega je on navodno morao da povuče obarač prvi. Govoreći o samom trenutku kada je nasrnuo na dečake, ubica je bez trunke zadrške pred sudom izneo jezive detalje načina na koji im je oduzeo život.
- Samo da sam presekao vrat Marku, a Srđana sam udario po glavi i polomio nož. Kada je naišao Željko počeo sam da ga udaram pištoljem po glavi, a on je nešto mahao rukama. Tada je pao. Ne mogu da se setim da li je nešto govorio. Kada je pao, uzeo sam drugi nož, a zatim sam mu presekao vrat, zaklao sam ga, gospodine. Ovako sam ga zaklao - ispričao je Zeković u sudnici.
Nakon što je ugasio pet života, Zeković se vratio u svoju kuću gde je, kako je sam priznao, sedeo narednih pola sata pre nego što je odlučio da pobegne. Objašnjavajući svoje postupke nakon masakra, otkrio je da je pomišljao na samoubistvo, ali i zašto se vratio na mesto zločina pre odlaska iz grada.
- Bio sam skroz krvav. Tek sam posle shvatio šta sam uradio. Ubio sam decu. Da sam imao šesti metak, ubio bih sebe i, sigurno, gospodine, sada meni ne bi sudili. Ali nisam više imao municije, a nisam imao ni hrabrosti da se obesim. Bio sam očajan. Bio sam kukavica da sebe sečem nožem. Nisam imao hrabrosti da sebe sečem kao što sam sekao njih. Tada sam osetio strah jer sam znao da ću biti masakriran ako me uhvate prijatelji porodice Roganović. Krenuo sam da bežim. Prošao sam pored kuće Roganovića. Vrata su bila otvorena i video sam tela. Ušao sam ponovo i premestio tela da ih neko drugi ne bi video kada bude prolazio pored kuće. Bilo mi je muka od tolike krvi, pa sam posle premeštanja tela popio malo vode, a zatim sam zaključao vrata i otišao - naveo je on u svom iskazu.
Zeković je iz Zemuna u Herceg Novi došao sa majkom koja je bolovala od astme i preminula desetak dana pre tragedije, a on je za njenu smrt krivio komšije i stres oko placa, dok su poznanici svedočili da je stalno bio pod lekovima. Pored ovog masakra, na suđenju je priznao da je 8. maja 2001. godine u Zemun Polju ubio tadašnjeg komšiju, osamnaestogodišnjeg Bojana Simića. Nakon izručenja Srbiji, Zeković je smešten u specijalnu zatvorsku bolnicu gde se i danas nalazi na lečenju.
Kurir.rs/Mondo
BONUS VIDEO: