REDAKCIJA KURIRA: Za koga čuvate ćirilicu?
Foto: Shutterstock

bez rukavica

REDAKCIJA KURIRA: Za koga čuvate ćirilicu?

Lični stav -

Stisnimo zube i priznajmo: ta deca su naša! Mislimo na junake onog video-klipa koji se širi portalima: nekoliko dečaka i jedna devojčica upadaju u učionicu, prevrću klupe i bacaju stolice. Kažu da je reč o učenicima prvog razreda jedne novosadske srednje škole, a ako ovo i nije tačno, sigurno nije mnogo ni pogrešna: takve stvari, i gore, dešavaju se u našim školama!

Dešavaju se fizički nasrtaji na nastavnike, grubi, i još gore od toga - ponižavajući. Svedoci smo i zverskog nasilja đaka nad vršnjacima. „Osmakinje pretukle trinaestogodišnju devojčicu, iščašile joj vilicu... jer ih nervira kao pojava i zato što su joj šiške raspad sistema!“, pisao je naš list juče.

Stručnjaka koji su spremni da naširoko tumače zašto su nam deca takva i šta treba da preduzmemo imamo skoro koliko i političkih analitičara (neki su i jedno i drugo!). Samo što džabe kreče, već je okrečeno: znamo mi da je to posledica usvajanja obrazaca ponašanja sa interneta i iz rijalitija, a sve u kontekstu globalnih promena u društvu, i tako dalje...

Ali, da parafraziramo starog dobrog Karla Marksa: „Dosta ste nam objašnjavali, potrebno je da se stanje promeni.“

Za početak, moralo bi da se oglasi Ministarstvo pravde i da nam kaže koliko je roditelja kažnjeno i kako zbog nasilničkog ponašanja njihove dece, koja zbog godina ne podležu zakonskoj niti bilo kojoj drugoj odgovornosti. I odmah da dodamo da se „mera pojačanog nadzora“, bar ne u ovoj kolumni koja se bavi ozbiljnim stvarima, kaznom ne smatra...

A onda da čujemo i Ministarstvo prosvete i njihove podatke o broju đaka isključenih zbog neprimerenog ponašanja. Na primer, da nam saopšte da li su junaci video-snimka pomenutog na početku ovog teksta već izbačeni iz škole čiju su učionicu demolirali. Pre Drugog svetskog rata postojala je disciplinska mera „izbačen iz škole bez prava upisa u drugu na teritoriji Kraljevine...“ Jer, za razliku od osnovnog, srednje obrazovanje nije obavezno.

Već čujemo zamerke: šta će biti s detetom kad se nađe na ulici? Ništa, kupiće mu tata diplomu i zaposliće ga u nekoj stranci, šta će biti?! Ili će mlatiti pare kao influenser, ionako za to slova ne moraju da znaju.

Licemerno je što društvo škole pretvara u (besplatni) produženi boravak tinejdžera jer ne zna šta bi drugo s njima. Srednja škola se pohađa da se stekne neko stručno znanje, u opisu radnih zadataka profesora nije vaspitavanje magaraca i kobila kojima roditelji više ne mogu ništa. Njih treba da vaspitavaju policija i Uprava za izvršenje krivičnih sankcija.

Već čujemo zamerke da prizivamo čvrstu ruku i da se problem nasilnog ponašanja dece tako neće rešiti. Verovatno je tako, ali onaj ko misli da će deca koja na odmoru lome klupe i stolice, kad zazvoni za početak časa, pristojno pozdraviti nastavnika pa otvoriti udžbenik i pratiti nastavu - prosto kazano, nije čitav! Ili radi u Ministarstvu prosvete...

Na ljutu ranu ljuta trava! Ne zbog nasilne dece, već zbog ostale koja stvarno žele da uče. Gledanjem kroz prste izgrednicima ponižavaju se prosvetni radnici i degradira ceo obrazovni sistem. Škole će nam se, prosto, ugasiti...

Za koga čuvate ćirilicu kad niko neće znati slova?

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track