REDAKCIJA KURIRA: Kapetan u kafani
Foto: Shutterstock

bez rukavica

REDAKCIJA KURIRA: Kapetan u kafani

Lični stav -

Kad imaš kuću na raskrsnici, dobro je za kafanu, ali ne valja ako tu živiš - vazda ti svraćaju i zvani i nezvani.

A Srbija je, je li, istok zapadu i zapad istoku, na strateškom mestu između Evrope i Azije, čuvar Evrope i tako to... pa joj nikad nije dosadno. Uvek neko naiđe.

Ne mislimo sada na Turke, Nemce i ostale manje ili više uporne zavojevače, ne... Ovog puta bavićemo se prevarantima i hohštaplerima koje je Srbija privijala na svoja široka prsa i meko srce.

Da ne idemo u dalju prošlost, setimo se samo belog maga Lava Geršmana, onda onog Aleksisa Brimejera, Belgijanca iz Konga kojeg nam je Šešelj proturio kao poslednjeg potomka Nemanjića i Romanovih, pa Ðovanija di Stefana, navodnog suvlasnika MGM što je hteo da kompaniju iz Holivuda preseli u Srbiju, onda Danijela Šifera, filozofa i potentnog ljubavnika...

Koji god kamen da si devedesetih godina podigao, nalazio si ovakve likove, a oni su posle lepo živeli od ljubavi prema srpskom narodu i nedostatka dokaza.

Petooktobarski vetar promena oduvao je ove likove (posle su došli eksperti tranzicije, ali to je druga priča) a jedini koji je iz devedesetih opstao do danas je Danijel Sneden, aka Dragan Vasiljković, aka Kep, aka Kapetan Dragan. Današnje generacije smatraju ga legendarnim ratnikom koji je branio Srbe u Hrvatskoj, iako je u Kninu i okolini proveo manje od šest meseci - u jesen 1991. zbog mešanja u rukovođenje SAO Krajinom za račun DB Srbije morao je da se mane vojevanja i preseli se u Beograd.

Posle se vratio u Australiju, pa je ležao zbog ratnih zločina u zatvoru u Hrvatskoj, odakle je prošle godine po izdržanoj kazni proteran u Srbiju...

I sad on organizuje kampanju za oslobađanje Zvezdana Jovanovića, pravosnažno osuđenog na 40 za ubistvo premijera Srbije Zorana Ðinđića!

Navikli smo na šarenilo ovog sveta, jednog i jedinog koji nam je dat: ima ljudi koji navijaju za partizane i onih koji su simpatizeri četnika; vakcinisanih i onih koji smatraju da vakcine ljude pretvaraju u guštere; za Tita i za kralja, za Vučića i protiv Vučića (ima čak osoba koje su verovale da će Sergej Trifunović izvući Srbiju iz krize)... i svi oni žive u relativnom miru, vrata do vrata, ubeđeni da su oni druge budale, ali neka ih... Drugačije ne može i ne bi valjalo.

Ali postoje i stavovi koji ne podležu relativizaciji: to su principi na kojima počiva društvo, stubovi koji drže kupolu onog šarenog sveta da bi pod njom moglo da se roji i kuso i repato... Među njima je i gledište da je ubistvo nenaoružanog čoveka zločin. Zvezdan Jovanović kroz snajperski nišan ciljao je u Ðinđićevo srce i povlačenjem okidača počinio gnusno ubistvo za koje opravdanje ne postoji.

Obrazloženje Dragana Vasiljkovića da je Jovanović prethodno herojski branio srpski narod zapravo je ruganje srpskom narodu i pljuvanje u lice svim njenim herojima.

Sa trista metara, iz zaklona, pucaš u civila i onda bežiš u zaklon koji ti je spremila lopovska banda - baš herojski!

Ali tako je kad imaš kafanu na prometnom mestu pa se posle fajronta u svim drugim lokalima tu skupe bitange i razgalame!

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track