FAMOZNO SVETISLAV BASARA: 2034.
Jedan od mogućih odgovora na decenijsko pitanje koje izgleda kao da je od 1.000.000 evra (iako ne vredi ni pet para): a da zašto je opozicija serbska ovako drljava, neorganizovana, rascepkana i neuspešna - pronašao sam, verovali ili ne, u poeziji, tačnije u stihovima Branka Miljkovića, citiram: „Sve što nema vatre u sebi sagori / Što sagori postaje noć / Što ne izgori rađa dan / Treba zapaliti sve što može da gori / Treba srušiti sve srušivo, sve što nije večno.“
Ako Miljkovićev poetski jezik banalizujemo i prevedemo na politički verbakular, brzo ćemo dokonati da je opozicija serbska sagorela zato što nije imala vatre u sebi. Kad kažem „vatra“, mislim na političku strast, koju usponi i strmopizdi sa vlasti ni malo ne utuljuju, koju strmopizdi, štaviše, dodatno razgorevaju.
Samo su takvi, vatreni političari, zagriženi za svoju ideju (bez obzira na boju) - bilo ih je do relativno skoro i u Srbiji, ali su se povukli sa histerične političke scene - u stanju da „zapale“ pučanstvo, da ga prenu iz „apatije“, da ga „pokrenu“ i navedu da „razbiju strah“ (uključujući i onaj od promaje). Takvih političara nigde nema mnogo - ne treba ni da ih bude - samo takvi političari se nameću kao stožerne figure iliti srpski - lideri.
Moja neznatnost od 2013. naovamo - nakon što je JexS-u i DS-u dala grace period od godinu dana da se oporave od strmopizdnog šoka i da se dovranišu - govori i piše da strmopižđeni (plus JexS-ov srednji ešalon i novopridruženi) nemaju nikakvu drugu političku ideju osim povratka na vlast, što je - da ne bude zabune - sasvim legitimno i normalno, uz napomenu da povratak na vlast nije politika, nego stvar tehnike.
Kažem JexS- i „DS-i“ zato što je DS - pre nego što je dopao šaka JexS-u - bio stožerna stranka u decenijskoj borbi za raščaravanje i uljuđivanje zemlje Srbije. Pogrešno bi sad bilo shvatiti da krivicu za „ovo što nikad ovako nije bilo“ svaljujem na JexS-ovu grbaču. Daleko od toga. JexS, fakat, nije imao visinu (doraslost) za zadatak, ali visinu nije imalo - ili je imalo još manje - ni članstvo i simpatizerstvo. Srpsko pučanstvo da i ne pominjem.
Rizikujući da me Lutovac ponovo optuži da sam Vučiću korisniji od Laze Ristovskog, po stoti put ću ponoviti: sveopšta gotovo opipljiva apatija, nad kojom mesecima nariču opozicionari i njihovi adepti, nije posledica uspona Visokog Carstvija, nego rapidnog opadanja reformskih potencijala DS-a, započetog sutradan posle pada Živkovićeve vlade.
Iz ove perspektive Carstvije JexS-ovo vaistinu ponekad zaliči na zlatno doba srpske demokratije, ono to u suštini i jeste - tih osam godina su doista bile najviši domet koji je Srbija dobacila u kakvoj-takvoj uljuđenosti i uređenosti - nevolja je što je pozlata tog doba počivala na JexS-ovoj ličnoj blagorodnosti i nenasilničkom karakteru, a ne na institucijama i vladavini prava.
Jutros mi kroz moj prozor u svet, Viber, neko ubaci poruku: slika, na slici Džordž Orvel, pisac distopijskog romana „1984“, koji užasnut zuri u knjigu naslovljenu „2024“. Kuku meni, pomislih, na šta li bi Džordž ličio da je otvorio knjigu naslovljenu „Srpska politička scena 2034“.
DANAS JE BIO PRELOMAN SASTANAK ZA NAŠU VOJSKU, MENJAMO DOKTRINU: Vučić razgovarao sa vojnim vrhom, pomenuo i napad na Iran! ZGAZILI SU MEĐUNARODNO PRAVO