FAMOZNO: POSTAUTOŠOVINIZAM
kao što bih - kad bi Višnja Milost obasjala Ljilju Smajlovićku pa je vratila u Rotopalanku - momentalno sjurio na trafiku, kupio primerak Politike, pročitao je od prve do poslednje strane i na kraju rešio ukrštene reči.
I da znate da sam imao šta i videti na NSPM-u. A šta sam to video? Čudo neviđeno, eto šta. Tekst Zorana Ćirjakovića - koji u Famoznom nastupa pod umetničkim imenom Abu Ćirjak - iz vremena (1999) kad je, autor besmislice decenije, „autošovinizam“, i bio u dijalektičkoj fazi autošovinista.
Pre nego što pređem na „meritum“ Ćirjakovog postautošovinizma - kuhinjskopolitičkog pojma koji sam u trenu sklepao - moraću napraviti pitanje od mnogo miliona kubnih metara gasa. Pitanje glasi: „Zašto je NSPM-ov urednički kolegijum sa zakašnjenjem od 26 godina objavio autošovinistički tekst velikog borca protiv autošovinizma - pride preveden s kolektivnozapadnog engleskog - i s kojom ga je namerom podastro patriotskoj javnosti?“
E sad, da li je kolegijum NSPM-a u sukobu (veka) na desnici između Lompara i Ćirjaka stao na Lomparovu stranu, pa je autošovinistički tekst naslovljen „Danas je sramota biti Srbin“ zapandrčio na sajt kao crvenu krpu za patriotske komentatore koji će onda iznapušavati i nagrditi Ćirjaka, to ne znam. Mislim: ne znam na čijoj je poslednjih godina strani NSPM, nakon što je dugi niz godina bio objektivno, pravovremeno i nezavisno na Koštuničinoj strani.
Ako je ideja NSPM-ovog kolegijuma bila da „dezavuiše“ Ćirjaka u podzemnoj patriotskoj javnosti i da „smanji“ njegov uticaj - koji je inače ravan nuli - onda je kolegijum prdnuo u čabar, jer je u trenutku kad sam obavio inspekciju ispod Ćirjakovog teksta bilo tričavih 27 (i slovima dvadeset sedam) komentara, što je u poređenju sa svojevremenom cifrom napuš-komentara moje neznatnosti - koja je išla i preko 150 - najobičniji uprd u čabar.
Meni lično najbolje se dopao komentar određenog „Save Starijeg“, koji citiram: „Odlično ste pronašli, znači takvi su koreni Ćirjakovića“. Koga zanima šta je Abu pisao pre nego što se na putu za neki podsaharski Damask presaludimio i konvertirao iz autošovinizma u šovinizam, kakvi su, nadalje, Ćirjakovi koreni i zašto ga je bilo sramota što je Srbin, pa još ako je tom svatu stalo do morala u politici - bujrum na NSPM. Neće se pokajat, a može i da stavi komentar.
I tako smo stigli do teme naše današnje kolumne, do ispodtekstualnih komentara koji su znatno doprineli čistoći srpskih kafanskih nužnika, koji su (evo teme za nostalgičarsku emisiju „Kod dva bela usrana goluba“) u predinternetsko vreme bili toliko zasrani da me je u zagrebačkim - da ne pominjem zapadnije i čistije nužnike - bilo sramota kao čoveka i seronju što sam Srbin.
E upravo ta ekipa koja je vaktile po klozetskim zidovima pisala - ponekad i govnavim prstima - raznorazna smatranja o životu, radu i seksu sad na portalima vodi politiku. Možda je i to jedan od uzroka ovog sranja.