Slušaj vest

Prema pisanju američkog "Njujork posta", najmanje osam slučajeva majki optuženih da su ubile ili pokušale da ubiju svoju decu pojavilo se od početka suđenja Lindzi Klensi u julu 2026. godine.

Stručnjaci upozoravaju na mogućnost takozvane "socijalne zaraze", odnosno da intenzivno medijsko izveštavanje o jednom slučaju može uticati na druge ranjive osobe. Ipak, naglašavaju da za sada nema dokaza da su ovi slučajevi povezani.

Slučaj Lindzi Klensi u centru pažnje


Lindzi Klensi je optužena da je zadavila svoje troje dece - petogodišnju Koru, trogodišnjeg Dosona i osmomesečnog Kalana - a potom pokušala da izvrši samoubistvo skokom sa prozora drugog sprata. Preživela je, ali je ostala paralizovana od struka naniže.

Njena odbrana tvrdi da je patila od teške postporođajne psihoze, koja u mesecima pre smrti dece nije bila pravilno dijagnostikovana.

Klensi se izjasnila da nije kriva zbog nedostatka krivične odgovornosti, a suđenje je završeno bez presude jer porota nije uspela da postigne jednoglasnu odluku.

Slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti, a brojne žene okupile su se ispred suda kako bi joj pružile podršku, tvrdeći da je zakazao zdravstveni sistem, a ne da je postupala iz zlobe.

Porota ni posle sedam dana nije uspela da odluči o krivičnoj odgovornosti Lindzi Klensi za ubistvo troje dece. Sudija je poništio suđenje. Foto: Greg Derr/Pool The Patriot Ledger, Josh Reynolds/FR25426 AP


Stručnjaci upozoravaju na mogući efekat imitacije


Dan Romer iz Centra za javnu politiku Anenberg smatra da bi intenzivno medijsko izveštavanje moglo da utiče na osobe koje su već u ozbiljnoj psihičkoj krizi.

- Ovo se uklapa u model socijalne zaraze, posebno zbog pažnje koju slučaj dobija - rekao je Romer.

On je ranije proučavao da li je popularna Netfliksova serija "13 razloga zašto" mogla da doprinese porastu samoubistava među mladima. Prema njegovim rečima, praćenje slučaja Klensi, ali i praćenje ljudi koji su joj pružali podršku, moglo je da odjekne kod drugih psihički ranjivih majki.

Psihijatar Suzan Haters Fridman, stručnjak za ubistva dece koja počine njihove majke, upozorava da je slučaj Klensi dobio neuobičajeno veliku medijsku pažnju.

Ona postavlja pitanje da li bi takva izloženost mogla da navede neku osobu da razmišlja o sličnom postupku kako bi i sama privukla pažnju.

Ipak, stručnjaci upozoravaju i na mogućnost pristrasnosti u potvrđivanju već formiranih uverenja: javnost možda ne beleži stvarni porast ovakvih zločina, već im pridaje više pažnje zato što je slučaj Klensi u centru interesovanja.


Najmanje osam slučajeva od početka suđenja


Među slučajevima koji su privukli pažnju medija nalazi se i slučaj Kori Volš iz Ilinoisa, koja je osumnjičena da je u septembru obesila svog dvogodišnjeg sina Bareta, a zatim pokušala da se ubije.

Njen advokat tvrdi da je doživljavala psihotičnu epizodu, a prema navodima iz izveštaja, intenzivno je pratila suđenje Lindzi Klensi.

U Indijanije Ališa Kalderon osumnjičena da je ubila svog devetogodišnjeg sina Džulijana, a zatim sebi oduzela život. Nekoliko nedelja ranije, na društvenim mrežama podelila je apel za prikupljanje novca za porodicu Klensi.

U Severnoj Dakoti, Kejli Erhart je osumnjičena da je u avgustu ubila svoje dvoje dece. Prema navodima iz slučaja, otuđenom suprugu poslala je poruku: "Pozdravi se sa svojom decom."

U Pensilvaniji je Metalika Rouz Harison osumnjičena da je ubila supruga i trogodišnjeg sina u odmaralištu "Great Wolf Lodge", a zatim pokušala da se ubije. Prema navodima iz izveštaja, zločin se dogodio poslednjeg dana porodičnog odmora.

Još jedan slučaj odnosi se na Džaniku Elington iz Vašingtona, koja je osumnjičena da je nožem napala svoje ćerke na auto-putu, nakon što je govorila da ih neko prati, a zatim namerno izazvala saobraćajnu nesreću.


Zašto se to dešava?


Ubistva dece koja počine njihove majke retka su, ali stručnjaci navode nekoliko mogućih motiva. Prema analizi američkih podataka o kriminalu iz perioda od 1976. do 2007. godine, godišnje se beležilo oko 200 slučajeva u kojima majke ubiju svoju decu.

Psihijatar Filip Dž. Resnik je još šezdesetih godina izdvojio nekoliko obrazaca: roditelj može da odbacuje dete, zlostavljanje i zanemarivanje mogu da prethode zločinu, a u nekim slučajevima roditelj pokušava da se osveti drugom roditelju.

Postoje i slučajevi u kojima osoba, usled ozbiljnog psihičkog poremećaja, pogrešno veruje da deluje u interesu deteta ili ne može da podnese pomisao da ga ostavi nakon sopstvenog samoubistva.

Stručnjaci ističu da se mnogi raniji slučajevi odnose na novorođenčad i bebe, dok su u nekoliko nedavnih slučajeva žrtve bila starija deca.

Dodatnu uznemirenost izaziva činjenica da su neke od osumnjičenih majki na društvenim mrežama objavljivale fotografije koje prikazuju naizgled srećan porodični život neposredno pre tragedije.

Romer upozorava da medijska izloženost može da utiče na ponašanje ranjivih ljudi, ali uzročna veza u ovim slučajevima još nije dokazana.

- Slučaj Lindzi Klensi naveo je više žena da razgovaraju o ubistvima dece - rekla je Haters-Fridman, dodajući da o toj temi ne razgovaraju samo novopečene majke, već i ljudi iz različitih društvenih grupa.

(Kurir.rs/The New York Post)