Slušaj vest

U središtu severnog Pacifika nalazi se ogromna nakupina plastičnog otpada, poznata kao Veliko pacifičko ostrvo smeća, koja zauzima površinu otprilike dvostruko veću od Teksasa. Iako nije reč o kompaktnoj masi, već o raspršenom otpadu koji nose morske struje, nova studija ukazuje na to da je koncentracija mikroplastike postala toliko visoka da možda menja boju okeana, piše Science Alert.

Promena vidljiva iz svemira

Istraživanje stručnjaka za optiku okeana Šej Čitam, Danijela Kestnera i Borgea Hamrea sa Univerziteta u Bergenu u Norveškoj sugeriše da je promena boje okeana na području ostrva smeća postala vidljiva na satelitskim snimcima.

"Bili smo šokirani, uzbuđeni i uznemireni kada smo na karti videli istu promenu boje okeana nakon što smo analizirali prvi skup satelitskih podataka", rekla je Čitam.

"Prva reakcija bila nam je neverica. Zbog toga smo proverili još dva skupa satelitskih podataka kako bismo se uverili da je uopšte moguće da vidimo isti optički potpis koji su pokazali naši modeli."

Šta pluta okeanom

Veliko pacifičko ostrvo smeća nalazi se unutar ogromnog kružnog sistema morskih struja, takozvanog okeanskog vrtloga, koji služi kao područje u kojem se plastika nagomilava.

Prema proceni iz 2018. godine, tamo se nalazi oko 1,8 biliona komada plastike, ukupne mase od približno 79.000 tona.

Većinu te mase čini odbačena ribolovna oprema, a jedna kasnija studija pokazala je da znatan deo većih komada potiče iz ribarskih industrija Japana, Kine, Južne Koreje, Tajvana i Sjedinjenih Američkih Država.

Ipak, po broju komada dominiraju sitni fragmenti mikroplastike, koji čine procenjenih 94 odsto svih plutajućih predmeta, ali predstavljaju samo osam odsto ukupne mase.

Optički potpis plastike

Rad naučnika počeo je laboratorijskim istraživanjem načina na koji mikroplastika upija i raspršuje svetlost. Uporedili su njena optička svojstva sa prirodnim materijalima u morskoj vodi, poput fitoplanktona i minerala.

"Primетili smo neka jedinstvena svojstva koja sugerišu da mikroplastika raspršuje i upija svetlost dovoljno drugačije da bi mogla da proizvede specifične optičke potpise. Ti potpisi mogli bi da budu uočljivi u određenim okeanskim sredinama", objasnila je Čitam.

Istraživači su zatim pomoću modela proverili mogu li se ti potpisi otkriti današnjom satelitskom tehnologijom, a simulacije su pokazale da se optički efekat može pojaviti pri koncentracijama mikroplastike kakve verovatno već postoje u Velikom pacifičkom ostrvu smeća.

Dokazi na satelitskim snimcima

Sledeći korak bio je pregled postojećih satelitskih zapisa. Analiza posmatranja od 2002. do 2022. godine otkrila je suptilno, ali statistički značajno posvetljenje okeana u plavim i zelenim talasnim dužinama u blizini ostrva smeća, što se ispoljava kao postepeno sve izraženija cijan nijansa.

To se podudaralo sa optičkim potpisom koji su njihove simulacije predvidele za mikroplastiku.

Fitoplankton, na primer, upija plave i crvene talasne dužine i čini okean zelenijim, dok rastvorena organska materija upija više plave svetlosti, pa voda izgleda tamnije. Mikroplastika se ponaša drugačije.

"Zanimljivo je da mikroplastika generalno ne upija mnogo svetlosti u vidljivom spektru, već je snažno raspršuje", rekla je Čitam.

"Zato ona posvetljuje okean, a to posvetljenje događa se istovremeno u plavim i zelenim talasnim dužinama."

Takva kombinacija je neuobičajena.

Potraga za drugim objašnjenjima

Iako i druge čestice, poput mineralne prašine, mogu posvetleti okean, one su češće u priobalnim vodama, a merenja su pokazala da je taloženje prašine na tom području bilo stabilno.

Ovo još nije konačan dokaz da je mikroplastika uzrok promene boje.

Naučnici su utvrdili da bi određene kombinacije prirodnih promena u životnoj sredini mogle da proizvedu sličan optički potpis, ali takvi scenariji bili su retki u njihovim simulacijama.

Podudarnost između predviđenog optičkog potpisa, satelitskih snimaka i lokacije čini mikroplastiku veoma uverljivim objašnjenjem.

Potvrda na terenu i posledice

Naučni oprez zahteva potvrdu, što znači direktno testiranje morske vode na toj lokaciji.

"Kako bismo u potpunosti odgovorili na pitanje da li je mikroplastika uzrok ove promene boje okeana, moraćemo da odemo tamo, sprovedemo optička merenja uzoraka vode i utvrdimo količinu prisutne mikroplastike", izjavila je Čitam.

Ako se sumnje potvrde, biće to još jedan dokaz o globalnom uticaju plastičnog zagađenja.

Uprkos tome što čini mali deo ukupne mase, mikroplastika bi mogla da predstavlja najveći izazov u čišćenju.

"Uklanjanje mikroplastike iz vode, posebno onih najsitnijih delova, praktično je nemoguće. Upravo ta plastika najlakše ulazi u osnovu morskog lanca ishrane i na kraju završava na vašem tanjiru", upozorila je Čitam.

"Trenutno je jedini način za smanjenje zagađenja mikroplastikom sprečavanje njenog dospevanja u vodu."

Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu Communications Earth & Environment.

(Kurir.rs/ScienceArt/nature.com)